Sabor kao krčma

U Saboru sjede izabrani ljudi različitih svjetonazora, političkih uvjerenja i stavova, ali i različitih karaktera, strasti i namjera. Oni čine sublimat društva pa je Sabor kao takav i svojevrsni politički zvjerinjak - danas je mizogino zvati ga kokošinjcem - u kojemu se odvija nemilosrdno nadmetanje političkih jedinki, darvinistička borba za opstanak.

A tamo se pod opstankom podrazumijeva još jedan mandat.

Opstanak u saborskom zvjerinjaku

Sudeći po onima koji su tamo više od jednog mandata, političko preživljavanje vještina je višega ranga koju dosegnete ili kao samozatajni stranački vojnik ili kao konfliktni galamdžija.

Zastupnike se tako može podijeliti na one što iz saziva u saziv Sabora prelaze gotovo nečujno, ispod radara, koji neće dignuti ruku, odnosno pritisnuti tipku za glasanje kad ne treba. Povremeno će na aktualcu premijeru ili nekom ministru postaviti nježno pitanje za unaprijed pripremljeni odgovor te po potrebi nekome iz protivničkih klupa dobaciti oštru repliku, katkad i uvredu, a potom se opet povući u zavjetrinu stražnjih saborskih redova.

Oni drugi obično su malobrojniji pa zbog toga moraju biti ekspresivniji, vidljiviji i - bučniji. Na njih najviše padaju svjetla saborske pozornice, radi njih se gledaju prijenosi sjednica i reelsi na Instagramu i Facebooku. Između onih prvih, neupadljivih i ovih drugih napadnih, ima i zastupnika koji pokušavaju reći nešto suvislo, djelovati konstruktivno i zvučati neostrašćeno. Tih je najmanje, obično (ot)padnu prvi, publici su uglavnom dosadni, a mogu čak izazvati i sumnju da se čovjek zapita ne glume li kako bi s takvim nastupom i oni ušićarili opstanak u saborskom zvjerinjaku.

"Kao pijanci u najbjednijoj krčmi"

Nad Saborom u kojemu primat drže bučni i agresivni zastupnici, sablaznio se nedavno i Vladimir Šeks, HDZ-ov doajen i nekadašnji predsjednik Sabora. Došao je ondje 8. listopada na Dan hrvatskog Sabora i povodom 35 godišnjice donošenja odluke o raskidu državnopravnih sveza Republike Hrvatske sa SFR Jugoslavijom. Šeks se nakon sentimentalnih prisjećanja na ta herojska saborska vremena osvrnuo i na današnji Sabor. Ne bez ironije opisao ga je kao "bljuvaonicu" i "najbjedniju krčmu".

"Dio zastupnika ponaša se na najgori mogući način, kako se ne ponašaju ni pijanci u najbjednijoj krčmi. Nadam se da će u dogledno vrijeme te duboko dječje bolesti u nekulturi ponašanja dijela zastupnika biti prevladane", kazao je.

Urušavanje najvišeg doma

Kada je ovoga tjedna premijer Andrej Plenković u Saboru podnosio izvješće o stanju nacije, i kada se nakon toga raspravljalo o opozivu Vlade na inicijativu SDP-a, još više se razotkrilo urušavanje tog najvišeg doma. Verbalna paljba s obje strane sabornice, dramatski izlazak lijeve oporbe u trenucima dok se Plenković hvastao rezultatima svoje Vlade, egzibicionističko okretanje leđa mostovaca premijeru, a na koncu i "umiranje" od smijeha Plenkovića i nazočnih mu ministara i ministrica na dobro zamišljeno, ali loše izvedeno izlaganje predsjednika SDP-a Siniše Hajdaša Dončića. Od premijerskih vremena Sanadera, potom i Milanovića pa do trajuće Plenkovićeve dekade, Sabor je malo-pomalo bivao pretvaran u sporedni politički kolosijek i pokretnu traku za štancanje zakona - automatizirani proces bez puno kreativnih intervencija.

Iz drugog se u prvi plan izdigla funkcija Sabora kao predizborne matineje na osvijetljenoj pozornici na kojoj, čim se konstituira novi saziv, započne talambasanje za iduće izbore. Stalna predizborna napetost naprosto guši sve primarne funkcije Sabora. Broje se samo replike, opomene i povrede Poslovnika.

Sve slabije političko tijelo

Arogancija vladajućih i jalova srdžba opozicije karakteriziraju ovaj saziv. Oporba je rano nametnula ritam predizborne kampanje, ali izgara ne uspijevajući postići puno protiv HDZ-ove parlamentarne većine. Teme koje pokušava nametnuti jenjavaju vremenom ili se odbiju od većinskog bloka. Tek su "slučajem Gospić" i otpadom u Lici zasad uspjeli donekle uzdrmati taj blok.

Čini se da Sabor nikad u proteklih dvadesetak godina nije bio ovako slabašno političko tijelo naspram Vlade. Umjesto da Plenković i njegovi ministri u Sabor dolaze kao smjerni i odmjereni službenici, oni ondje uvijek stižu kao da silaze s neba - autoritativno spram vlastite većine, a prezrivo i ustobočeno spram opozicije. Koja, doduše, nikad nije bila neprijateljskije nastrojena spram neke vlade koliko ove. Kroz taj sukob Sabor sve više gubi značaj i krčmi svoj ugled.