SITUACIJA U EUROPI
Život u gradu ili na selu? Evo gdje su najveće razlike u cijenama stanovanja

Diljem Europe nekretnine u gradovima znatno su skuplje nego u ruralnim područjima. Međutim, manje razlike u cijenama ne znače nužno da su nekretnine pristupačne. Euronews Business analizira gdje su te razlike najveće i što ih uzrokuje.
Cijene stambenih nekretnina u gradskim središtima u prosjeku su 31 posto više od nacionalnog prosjeka u 16 europskih zemalja, pokazuju izračuni Euronews Businessa temeljeni na izvješću Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) "Regions and Cities at a Glance 2026".
U prigradskim područjima iz kojih stanovnici svakodnevno putuju na posao cijene su 11 posto niže od nacionalnog prosjeka, dok su u područjima izvan gradova i njihovih prigradskih zona niže za 30 posto, prenosi Euronews.
To se djelomično može objasniti činjenicom da su radna mjesta, ulaganja i inovacije sve više koncentrirani u glavnim gradovima i velikim urbanim središtima. Ljudi se, kako ističe OECD, sele onamo gdje postoje radna mjesta i prilike.
Međutim, razlike u cijenama nekretnina između gradova i ruralnih područja znatno se razlikuju diljem Europe.
Danska, Mađarska i Finska imaju najveće razlike
U Danskoj su cijene nekretnina u gradskim središtima 64 posto više od nacionalnog prosjeka, dok su izvan gradova 51 posto niže. To je najveća razlika među europskim zemljama obuhvaćenima istraživanjem.
To znači da su nekretnine u gradskim središtima po četvornome metru približno 3,4 puta skuplje nego u područjima izvan gradova i njihovih prigradskih zona.
Drugim riječima, ako se nacionalni prosjek postavi na vrijednost 100, cijene u gradskim središtima dosežu 164, a izvan gradova i njihovih prigradskih zona iznose 49.
Slijedi Mađarska, u kojoj su cijene u gradovima 57 posto više od nacionalnog prosjeka, dok su izvan gradova 45 posto niže. U Finskoj su cijene u gradovima 55 posto više, a izvan njih 44 posto niže od nacionalnog prosjeka.
Velike razlike bilježe i Švedska, gdje su cijene u gradovima 46 posto više, a izvan njih 42 posto niže od prosjeka, Irska (43 posto više i 36 posto niže) te Portugal (38 posto više i 35 posto niže).
Govoreći o Švedskoj i drugim nordijskim zemljama, Gabriel M. Ahlfeldt, profesor na Humboldtovu sveučilištu u Berlinu, istaknuo je "kontrast između snažne potražnje na ograničenom broju urbanih tržišta rada i znatno slabije potražnje u rijetko naseljenim područjima".
U Mađarskoj su razlike djelomično posljedica ulaganja, smatra József Hegedüs, viši istraživač stambene politike na Institutu za urbana istraživanja u Budimpešti.
"Velik dio procvata tržišta nekretnina u Budimpešti posljedica je špekulativne potražnje."
Najmanje razlike u Nizozemskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu
Nizozemska i Ujedinjeno Kraljevstvo bilježe najmanje razlike među zemljama za koje su dostupni podaci za obje vrste područja.
U Nizozemskoj su cijene nekretnina u gradovima samo jedan posto više od nacionalnog prosjeka, dok su izvan gradova devet posto niže. U Ujedinjenom Kraljevstvu cijene u gradovima četiri su posto više od nacionalnog prosjeka, a izvan njih također su devet posto niže.
U svim zemljama obuhvaćenima europskom usporedbom, osim u Nizozemskoj, nekretnine u prigradskim područjima također su jeftinije nego u gradskim središtima.
Zašto su nekretnine u gradovima skuplje?
"Gradovi koncentriraju radna mjesta, sveučilišta, usluge i kulturne sadržaje", rekao je Ahlfeldt s Humboldtova sveučilišta.
"Tvrtke imaju koristi od pristupa radnicima, kupcima i drugim tvrtkama, dok kućanstva cijene mogućnosti zapošljavanja i gradski način života. To stvara snažnu potražnju za lokacijama s dobrom prometnom povezanošću."
Objasnio je da se takva potražnja pretvara u više cijene kada je gradnja ograničena geografskim uvjetima, prostornim planiranjem ili protivljenjem lokalnog stanovništva.
Zašto se razlike toliko razlikuju među zemljama?
Cijene nekretnina u gradovima kreću se od 3,4 puta viših nego izvan gradova i njihovih prigradskih zona u Danskoj do samo 1,1 puta viših u Nizozemskoj.
"Razlika ovisi o tome koliko su gospodarske prilike koncentrirane, koliko su druga područja dobro povezana s njima i koliko brzo ponuda stambenih nekretnina može odgovoriti na potražnju", kazao je Ahlfeldt.
Objasnio je da zemlja s jednim dominantnim središtem zapošljavanja i slabom potražnjom u ostalim područjima može imati velike razlike u cijenama. S druge strane, u gusto naseljenim zemljama manji gradovi i ruralna područja mogu omogućavati dobar pristup nekoliko središta zapošljavanja, čime se potražnja za stanovanjem ravnomjernije raspoređuje.
Male razlike ne znače da su nekretnine pristupačne
"Mala razlika između cijena nekretnina u gradovima i ruralnim područjima može postojati istodobno s ozbiljnim problemima priuštivosti stanovanja."
U dobro povezanim zemljama, poput Belgije i Nizozemske, mnogi manji gradovi i ruralna područja nalaze se na relativno maloj udaljenosti od velikih središta zapošljavanja. Zbog toga mogu biti vrlo poželjna mjesta za život.
Ahlfeldt je istaknuo da nacionalni prosjek prikriva velike regionalne razlike u Ujedinjenom Kraljevstvu. Ruralno područje na jugoistoku zemlje može privlačiti snažnu potražnju, dok nekretnine u nekom gradu u drugom dijelu zemlje mogu biti znatno jeftinije.
OECD u usporedbi za Ujedinjeno Kraljevstvo također koristi medijalnu cijenu cijele stambene nekretnine, pa veće kuće izvan gradskih središta mogu smanjiti izmjerenu razliku.
"Stoga se mala prosječna razlika ne bi smjela tumačiti kao dokaz da su nekretnine u Londonu pristupačne ili da blizina radnih mjesta više nije važna."
München i Chemnitz - razlika od 17 godina prihoda
Cijene nekretnina znatno se razlikuju i među gradovima unutar iste zemlje. OECD je usporedio cijene stambenih nekretnina s raspoloživim dohotkom stanovništva u metropolitanskim područjima.
Njemačka je među uspoređenim zemljama imala najveću razliku između svojih metropolitanskih područja. Prema podacima OECD-a, za kupnju nekretnine u Münchenu potrebno je približno 17 godina raspoloživog dohotka više nego za kupnju nekretnine u Chemnitzu.
Ahlfeldt je istaknuo da se ta razlika ne može objasniti samo veličinom Njemačke. München kombinira snažne mogućnosti zapošljavanja s privlačnim životnim okruženjem i dugotrajnom konkurencijom na tržištu nekretnina.
Chemnitz ima drukčiju gospodarsku i demografsku povijest, uključujući posljedice restrukturiranja gospodarstva i gubitka stanovništva nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke.
U 11 od 13 zemalja za koje su dostupni podaci cijene nekretnina u najvećem metropolitanskom području više su u odnosu na lokalne prihode nego što je to prosjek svih metropolitanskih područja u toj zemlji.
Iznimka je Nizozemska, u kojoj je najveće metropolitansko područje prema tom pokazatelju neznatno ispod prosjeka.
Tko je najviše pogođen?
"Ključna je razlika između ljudi koji već posjeduju nekretnine na skupim lokacijama i onih koji tek pokušavaju doći do njih", govori Ahlfeldt.
Istaknuo je da se mladi, kupci koji prvi put kupuju nekretninu i najmoprimci koji ulaze na tržište suočavaju s višim troškovima, a pritom nemaju koristi od rasta vrijednosti nekretnina.
Radnici s nižim primanjima, koji pružaju ključne usluge u gradovima, mogu se suočiti s posebno teškim odlukama pri usklađivanju troškova stanovanja, veličine životnog prostora i vremena potrebnog za putovanje na posao.
"Prije svega pogođeni su mladi ljudi koji nemaju obiteljsko bogatstvo. U Mađarskoj pristup vlasništvu nad nekretninom sve više ovisi o pomoći roditelja, a roditelji u drugim regijama mogu pružiti vrlo malo", komentirao je Hegedüs.
U nekim europskim gradovima najamnina može iznositi koliko i cijela plaća, pa čak i više. U 2025. prosječne neto plaće u Lisabonu i Istanbulu nisu bile dovoljne za pokrivanje najamnine jednosobnog stana u središtu grada.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare