UVJETI SU SUŠNI
Suša je već u indeksima, ali ne i u sustavu upozoravanja: Tko u Hrvatskoj zapravo izdaje alarm?

Dok Hrvatska ulazi u novi toplinski val, a prognostički modeli najavljuju daljnji porast SPEI indeksa i pogoršanje vodne bilance, ponovno se otvara staro pitanje: postoji li u Hrvatskoj službeno upozorenje na sušu i tko bi ga uopće morao izdavati?
Prema priloženoj slici DHMZ-a, uvjeti za razvoj suše su ostvareni. Standardizirani oborinski evapotranspiracijski indeks, odnosno SPEI, alat je koji jasno pokazuje kada se bilanca vode pomiče prema sušnom režimu.

Indeks se računa na temelju razlike oborine i potencijalne evapotranspiracije, uz uporabu podataka s meteoroloških postaja i višemjesečnih skala. Drugim riječima, kada temperature rastu, a oborina izostaje, SPEI brzo ulazi u negativno područje i signalizira sušne prilike.
Meteoalarm upozorenje za sušu?
Meteoalarm je sustav upozorenja za opasne vremenske pojave, ponajprije za ekstremne količine oborine, vjetar, grmljavinska nevremena, ekstremne temperature, poledicu i slične atmosferske opasnosti. Suša se u pravilu ne tretira kao klasična kratkoročna opasnost koju Meteoalarm objavljuje na isti način kao oluju ili toplinski val.
Kratak odgovor glasi: ne, ne u smislu posebnog službenog upozorenja za poljoprivrednu ili hidrološku sušu.
Razlika između suše i toplinskog vala je u vremenu trajanja pojave. Toplinski val zbog svoje kratkoće trajanja (do dva tjedna) i jasnih parametara koji ga predviđaju može biti predmet upozorenja, ali suša kao proces traje tjednima i mjesecima i ne uklapa se u logiku kratkoročnog alarmiranja. Zbog toga se stanje suše češće prati kroz indekse poput SPEI-ja, hidrološke bilance, stanje tla i režim voda, nego kroz standardni sustav narančastih ili crvenih upozorenja.
Što je s Hrvatskim vodama?
Kad je riječ o niskim vodostajima površinskih i podzemnih voda, Hrvatske vode adresa su za hidrološki nadzor, ali i ovdje treba razlikovati praćenje od formalnog upozorenja. Hrvatske vode redovito prate stanje vodostaja, protoka i podzemnih voda te objavljuju hidrološke podatke i upozorenja kada postoje rizici za vodni režim, opskrbu ili sigurnost.
Za niske vodostaje podzemnih voda ne postoji jedinstven, javnosti jednako prepoznatljiv sustav upozoravanja kao što postoji za meteorološke opasnosti. To je više sustav stručnog nadzora, hidrološkog praćenja i izvještavanja nego klasično „upozorenje“ u javno-komunikacijskom smislu. Drugim riječima, Hrvatske vode mogu i trebaju biti nositelj hidrološkog upozorenja, ali u praksi taj segment nije razvijen kao jedinstveni nacionalni alarm za sušu.
Tko bi trebao izdavati upozorenje za sušu?
Ako govorimo o smislenom i operativnom sustavu, upozorenje na sušu ne bi smjelo biti samo meteorološko pitanje. To je međusektorska tema koja povezuje Državni hidrometeorološki zavod, Hrvatske vode, poljoprivredni sektor, zaštitu od požara i civilnu zaštitu. Meteorološki dio upozorenja morao bi dolaziti iz sustava koji prati oborinu, temperaturu i evapotranspiraciju, dok bi hidrološki dio morao biti vezan uz stanje površinskih i podzemnih voda.
Drugim riječima, za ozbiljno upozorenje na sušu Hrvatska bi trebala imati koordinirani sustav, a ne samo jednu instituciju i jedan indeks. Jer suša nije samo manjak kiše, nego i posljedica dugotrajnog toplinskog viška, pojačane evapotranspiracije i iscrpljivanja zaliha vode u tlu i podzemlju.
Za usporedbu, u susjednoj Sloveniji upozorenja za sušu uobičajena su, a stanje se službeno prati i procjenjuje preko Agencije Republike Slovenije za okolje (ARSO), koja redovito objavljuje stanje kmetijske, površinske i podzemne suše. Za sustavno upravljanje i mjere povezane sa sušom nadležna su ponajprije državna tijela, osobito ARSO te resorna ministarstva za okoliš i poljoprivredu. Podaci s ARSO-a koriste se za pravodobno upozoravanje na pogoršanje sušnih prilika i za procjenu mogućih posljedica na poljoprivredu i vodne resurse.
Predstojeći toplinski val pogoršava stanje
Prema izgledima vremena, predstoji novi toplinski val, a to znači dodatni pritisak na već oslabljenu vodnu bilancu. Što su temperature više, to je potencijalna evapotranspiracija jača, a to znači da se tlo i vegetacija brže isušuju. Ako uz to izostanu ozbiljnije oborine, SPEI će se dodatno pogoršati, a sušni signal postat će izraženiji ne samo na meteorološkoj nego i na hidrološkoj razini.
To je ključna poruka: suša se ne razvija tek kada prestane kiša, nego kada toplina preuzme vodni račun. Zato je ovaj val vrućine više od obične vremenske epizode — on je nastavak procesa koji već sada oblikuje stanje voda, poljoprivrede i ekosustava.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare