Nelojalna konkurencija? Ova vrsta smještaja nadmašila je sve druge na našoj obali

U Hrvatskoj posljednjih godina snažno raste broj vikendica i stanova koji se koriste za nekomercijalni smještaj, a taj segment danas čini najveći dio ukupnih turističkih kapaciteta u zemlji

Oglas

Prema podacima, broj takvih kreveta porastao je s oko 500.000 u 2019. na više od 700.000 u 2025., čime je nadmašio kapacitete obiteljskog smještaja, kampova i hotela.

Istodobno, broj noćenja u komercijalnom smještaju ne prati taj rast – čak je i manji nego prije nekoliko godina, što upućuje na širenje sive zone i neprijavljenog korištenja nekretnina. Najviše takvih noćenja ostvaruje se u Zadarskoj, Primorsko-goranskoj i Istarskoj županiji, a među korisnicima prednjače domaći vlasnici, Slovenci i Nijemci, piše Novi list.

Trend rasta povezan je i s kupnjom nekretnina stranih državljana. Od 2019. do kraja 2025. stranci su u Hrvatskoj kupili oko 70.000 nekretnina, najviše državljani Slovenije, Njemačke i Austrije. Većina tih objekata nalazi se na atraktivnim lokacijama uz obalu i otoke te se često koristi povremeno ili unutar kruga obitelji i prijatelja.

Nelojalna konkurencija

Takav model korištenja stvara značajnu nelojalnu konkurenciju registriranom komercijalnom smještaju, koji je sve više opterećen porezima, pravilima i administracijom. Iako vlasnici nekomercijalnih objekata imaju obvezu plaćanja turističke pristojbe, ne postoji potpuna evidencija tih kapaciteta, pa je kontrola ograničena.

Država pokušava uvesti red kroz porez na nekretnine i izmjene zakona, uključujući regulaciju iznajmljivanja putem platformi poput Bookinga i Airbnba. No stručnjaci upozoravaju da se radi o kompleksnom problemu koji se ne može brzo riješiti, osobito jer velik dio takvih objekata nije formalno registriran, a nadzor je otežan.

Dodatni izazov je što se novi propisi više odnose na legalne iznajmljivače, dok oni koji posluju izvan sustava – primjerice putem društvenih mreža ili privatnih dogovora – ostaju teško dohvatljivi.

Zaključno, rast nekomercijalnog smještaja pokazuje duboke strukturne probleme hrvatskog turizma i tržišta nekretnina, a njegovo reguliranje zahtijevat će dugoročne i sustavne mjere, prije svega kroz poreznu politiku i bolju evidenciju kapaciteta.