Dinosauri nisu mogli sjediti na jajima: Kako su ih grijali blizu Antarktike?

Riječ je o formaciji Chorrillo, a tim predvođen paleontologom Koheijem Tanakom sa Sveučilišta u Tsukubi u Japanu analizirao je pronađene ljuske. U radu objavljenom u časopisu Royal Society Open Science navodi se da je riječ o najjužnijem području na kojem su dosad pronađena jaja dinosaura, prenosi Science Alert.

U vrijeme kada su ta jaja bila položena, njihova su se gnijezda nalazila između 55 i 60 stupnjeva južno od ekvatora, u klimatskim uvjetima usporedivima s današnjim New Yorkom.

Istraživači vjeruju da su jaja, veličine nogometne lopte i nazvana Fusioolithus, pripadala titanosaursima, posljednjoj skupini golemih sauropoda s dugim vratovima koja je hodala Zemljom.

Titanosauri nisu mogli sjedini na jajima kako bi ih ugrijali

Fosilni dokazi o gniježđenju neptičjih dinosaura tako blizu Južnog pola iznimno su rijetki. Dosad su fragmenti ljuski jaja Fusioolithus pronađeni samo na područjima za koja se zna da su imala topliju klimu.

Jajima dinosaura bila je potrebna određena količina topline kako bi se embriji mogli razvijati. Što se ide južnije, temperature su niže, osobito tijekom zime kada je broj sati sunčeve svjetlosti vrlo malen.

No golemi titanosauri nisu mogli jednostavno sjediti na svojim jajima kako bi ih zagrijali.

"To bi bilo jedno veliko pečeno jaje", rekla je paleontologinja Darla Zelenitsky, također članica istraživačkog tima.

Ljuske pronađenih jaja bile su izrazito porozne. Prema ranijem Tanakinom istraživanju, takva građa dobro se podudara s gnijezdima u kojima su jaja bila potpuno prekrivena.

Prekrivanje jaja pomaže zadržati toplinu unutar nasipa, što koriste i morske kornjače, no samo po sebi ne bi bilo dovoljno da jaja ostanu dovoljno topla.

Kako su grijali jaja?

Gnijezdima je stoga bio potreban dodatni izvor topline. Ona je nužna za sve kemijske reakcije koje omogućuju razvoj mladunčeta tijekom mnogih mjeseci potrebnih do izlijeganja.

Bliže ekvatoru takva su se gnijezda možda mogla zagrijavati samo sunčevom svjetlošću. No Tanaka i njegov tim smatraju da u Patagoniji nije bilo dovoljno sunčeve topline za takav način inkubacije, a nema ni dokaza da je geotermalna aktivnost mogla osiguravati potrebnu toplinu.

Rješenje koje koriste neki današnji srodnici dinosaura možda objašnjava kako su to uspijevali titanosauri.

Poznato je da slanovodni krokodili i australske grmolike kokoši oko svojih jaja gomilaju velike količine raspadajućeg biljnog materijala. Tako stvaraju vlažne kompostne hrpe koje tijekom fermentacije proizvode vrlo visoke temperature.

Velike pore pronađene u fosiliziranim ljuskama dodatno podupiru tu teoriju. Ako su jaja bila zakopana, trebala su imati veće pore kako bi do njih moglo doprijeti više kisika, dok bi izložena jaja imala manje pore kako ne bi izgubila previše vlage.

"Velika geografska širina tog područja tijekom mastrihta upućuje na to da su jaja bila zakopana u gnijezdu u obliku nasipa, gdje je mikrobna razgradnja, a ne Sunčevo zračenje, bila glavni izvor topline za inkubaciju", naveli su Tanaka i njegovi suradnici u istraživanju.

"Formacija Chorrillo, prema našim saznanjima, predstavlja područje s najvećom paleogeografskom širinom na kojem su pronađeni pouzdani ostaci jaja dinosaura na južnoj hemisferi te pokazuje da su titanosauri gnijezdili na većim geografskim širinama nego što se dosad znalo."