Pljačkaši mislili da je ovo običan disk: Star je 3.600 godina i mogao bi biti najstariji prikaz neba

Dvojica pljačkaša 1999. godine, naoružana detektorom metala i pijukom, krenula su prema brdu Mittelberg u blizini Nebre u potrazi za vrijednim arheološkim predmetima. Kada je detektor zabilježio signal, počeli su kopati i iz zemlje izvukli brončani disk ukrašen zlatnim prikazima Mjeseca i zvijezda, prekriven zelenkastom patinom nastalom tijekom stoljeća.

Tada nisu mogli znati da drže predmet za koji će stručnjaci kasnije zaključiti kako bi mogao biti najstariji prikaz neba u povijesti čovječanstva. Iako su arheolozi i ranije pronalazili drevne instrumente i zapise povezane s promatranjem nebeskih tijela, prikazi nebeskog svoda pojavili su se znatno kasnije.

Nakon što su pljačkaši uhićeni u policijskoj akciji 2002. godine, disk i ostali predmeti iz iste riznice – među kojima su bili mačevi, spiralne narukvice, dlijeto i brončane sjekire – završili su u rukama arheologa.

Najstariji precizni prikaz neba u povijesti čovječanstva

Analize su pokazale da predmeti potječu iz razdoblja oko 1600. godine prije Krista te da ih je izradila unjetićka kultura, jedna od najvažnijih kultura ranog brončanog doba u Europi. Posebnu pozornost privukao je upravo brončani disk, za koji se pretpostavlja da je nastao stoljeće ili dva ranije te da je tijekom vremena više puta nadograđivan i mijenjan.

Danas poznat kao nebranski nebeski disk, taj se artefakt smatra „najstarijim preciznim prikazom neba u povijesti čovječanstva“, navodi arheolog Harald Meller sa suradnicima u studiji objavljenoj 2024. godine u časopisu Scientific Reports.

Od trenutka otkrića disk je bio predmet brojnih istraživanja, a uvršten je i u UNESCO-ov registar „Pamćenje svijeta“.

Mellerov tim utvrdio je da je disk nastajao u nekoliko faza. U početku su na njemu bili prikazani zlatni Mjesec i zvijezde, a kasnije su s obje strane dodane dvije zlatne zakrivljene trake koje označavaju točke izlaska i zalaska Sunca tijekom ljetnog i zimskog solsticija. Jedna od njih u međuvremenu je izgubljena ili uklonjena.

Na donjem dijelu diska naknadno je dodan još jedan zakrivljeni element s urezanim detaljima, za koji se pretpostavlja da predstavlja solarnu barku boga Ra, važan simbol drevne egipatske religije.

Raspored zvijezda nije slučajan

Znanstvenici smatraju da nijedna zvijezda na disku nije postavljena nasumično. Prema njihovu tumačenju, prikazuju zvjezdani skup Plejade, poznat i kao Sedam sestara, koji je u drevnim civilizacijama služio kao prirodni kalendar za sjetvu i žetvu.

Još je antički grčki pjesnik Hesiod savjetovao zemljoradnicima da započnu žetvu kada se Plejade pojave krajem ljeta, a oranje kada nestanu s horizonta početkom proljeća. Zbog toga dio istraživača smatra da zakrivljeni simbol na donjem dijelu diska zapravo predstavlja srp. Drugi pak drže da prikazuje barku kojom bog Ra putuje nebom od izlaska do zalaska Sunca, što njegovoj astronomskoj simbolici daje jednaku važnost.

Tragovi utjecaja drevnog Egipta

Na prvi pogled može se činiti nevjerojatnim da su stanovnici Europe u brončanom dobu bili pod utjecajem egipatske kulture, no postoje brojni dokazi da su se pojedini motivi širili daleko izvan doline Nila.

Slični prikazi solarne barke pronađeni su i u sjevernoj Europi, što upućuje na mogućnost da su egipatske religijske ideje dopirale mnogo dalje nego što se ranije pretpostavljalo.

Neki istraživači smatraju da zakrivljeni simbol predstavlja božice Izidu i Hator, čiji se pandan u nordijskoj mitologiji povezuje s Frejom. Drugi tvrde da je riječ o mitskom zlatnom brodu Skíðblaðniru, koji pripada njezinu bratu Freyru, budući da su oba božanstva povezana sa Suncem.

Pretpostavlja se da je disk na kraju namjerno zakopan kao ritualni prinos bogovima. Tisućama godina ležao je na brdu s kojeg se posebno dobro mogu promatrati izlazak i zalazak Sunca, kao i druga nebeska zbivanja.

Polemike oko starosti artefakta

Ipak, nisu svi stručnjaci uvjereni da nebranski nebeski disk doista potječe iz brončanog doba.

Arheolozi Rupert Gebhard i Rüdiger Krause tvrdili su da lokalitet na kojem je pronađen zapravo pripada željeznom dobu, što bi značilo da je disk oko tisuću godina mlađi nego što se vjeruje. Prema njihovoj teoriji, predmet je naknadno zakopan kako bi djelovao vrjednije.

Kao argument naveli su da zemlja koja se zadržala na disku ne odgovara tlu s lokaliteta iz brončanog doba, kao i da su motivi zvijezda na noćnom nebu karakteristični za kasnije nordijske kulture.

Državni muzej prapovijesti u Njemačkoj odbacio je te tvrdnje, ocijenivši ih pogrešnima i obmanjujućima.

Rekonstrukcija pokazala kako je nastao

Još jedan istraživač tvrdio je da zelenkasta patina na disku nije nastala prirodnim putem, nego da je umjetno izazvana pomoću kiseline, urina i plamenika. No, nikada nije imao priliku osobno pregledati artefakt.

Ranije analize pokazale su da je bakar korišten za izradu diska dopremljen iz Alpa, dok zlato potječe iz Cornwalla u Engleskoj.

Kako bi utvrdili na koji je način disk izrađen prije otprilike 3.600 godina, Mellerov tim surađivao je s majstorom za obradu metala Herbertom Bauerom, koji je izradio njegovu repliku.

Proučavanje mikroskopske strukture metala pokazalo je da disk nije izliven u kalupu, nego je nastao dugotrajnim kovanjem jednoga komada bronce, jer tako tanak disk nije bilo moguće izliti od rastaljenog metala.

„O utjecaju unjetićke kulture na razvoj metalurgije u ranom brončanom dobu mnogo se raspravljalo, posebno kada je riječ o naprednim tehnikama lijevanja. Nebranski nebeski disk pokazuje da su obrtnici unjetićke kulture bili iznimno vješti i inovativni majstori u obradi bakra i proizvodnji bronce“, zaključio je Harald Meller.