U Velikom zelenom zidu zasađeno 66 milijardi stabala, sada imaju problem - rastu brže od prirodnih šuma

Novo istraživanje pokazalo je da drveće u Kini, zasađeno u sklopu velikih projekata pošumljavanja, raste brže od drveća u prirodnim šumama. Znanstvenici smatraju da je razlog tome to što zasađena stabla snažnije reagiraju na povećane koncentracije ugljikova dioksida u atmosferi.

Kina se ubrzano zazelenjuje. Od 1978. godine u toj je zemlji posađeno 66 milijardi stabala, prema nekim procjenama čak 78 milijardi, a do sredine stoljeća planira se posaditi još 34 milijarde u sklopu projekta "Veliki zeleni zid", čiji je cilj usporiti širenje pustinja Gobi i Taklamakan, o čemu smo već pisali.

Razlike između prirodnih i zasađenih šuma

Nove šume apsorbiraju velike količine ugljikova dioksida, no još nije potpuno jasno po čemu se razlikuju od prirodnih šuma, rekao je za Live Science glavni autor studije Yuhang Luo, krajobrazni ekolog sa Sveučilišta u Pekingu u Shenzhenu.

Luo i njegovi kolege istraživali su kako razlike između prirodnih i zasađenih šuma, uključujući raznolikost vrsta, gustoću stabala i njihovu starost, utječu na reakciju šuma na rast koncentracije ugljikova dioksida i klimatske promjene.

"Zasađene šume široko se koriste u strategijama ublažavanja klimatskih promjena, ali većina globalnih modela ekosustava ne razlikuje tipove šuma niti na odgovarajući način prikazuje promjene povezane sa starenjem šuma", rekao je Luo. "Zbog toga smo smatrali važnim razjasniti kako ti čimbenici međusobno djeluju, ne samo radi boljeg znanstvenog razumijevanja, nego i radi poboljšanja modela i pretpostavki na kojima se temelje šumarska politika i obračun ugljika."

Zasađene šume one su koje je čovjek planski podigao, poput šuma u sklopu projekta Veliki zeleni zid. Prirodne šume, s druge strane, razvijaju se bez ljudske intervencije.

Istraživači su analizirali satelitske podatke kako bi pratili indeks lisne površine, pokazatelj gustoće krošnji i jedan od ključnih čimbenika apsorpcije ugljika. Time su procijenili brzinu rasta različitih tipova šuma i otkrili iznenađujuću razliku, zasađene šume povećavale su lisnu površinu 66 posto brže od prirodnih.

Većina te razlike proizlazi iz činjenice da su zasađene šume u prosjeku znatno mlađe od prirodnih, a mlada stabla rastu brže od starih. No čak i kada su uspoređivali šume slične starosti i uvjeta rasta, zasađena stabla rasla su 4,6 posto brže. Ta je razlika bila još izraženija u mješovitim i vazdazelenim šumama.

Prirodne šume rastu sporije, ali dugoročnije

Glavni razlog leži u načinu gospodarenja zasađenim šumama. U njima se često sade brzorastuće vrste poput eukaliptusa i topole, a njima se aktivno upravlja uklanjanjem konkurentske vegetacije te, u nekim slučajevima, gnojidbom. Takve mjere smanjuju konkurenciju za svjetlost, vodu i hranjive tvari te pojačavaju učinak povećane koncentracije ugljikova dioksida u atmosferi.

Ta razlika doseže vrhunac kada su stabla u zasađenim šumama stara između 30 i 40 godina, a nakon četrdesete godine života osjetno se smanjuje. Prirodne šume, nasuprot tome, rastu sporije, ali stabilnije, zbog čega dugoročno imaju prednost.

"Zasađene šume mogu biti snažan kratkoročni alat za apsorpciju ugljika, ali ta je prednost privremena", rekao je Luo. "Za dugoročno skladištenje ugljika i otpornost prirodne šume ostaju nezamjenjive."

Kevin Dsouza, koji je tijekom poslijedoktorskog istraživanja na Sveučilištu Waterloo radio na modelima pošumljavanja, a nije sudjelovao u ovoj studiji, rekao je da rezultati imaju smisla jer bujno lišće mladih, brzo rastućih stabala može povećati unos ugljika. Ipak, smatra da lisna površina nije najbolji pokazatelj za praćenje rasta i sekvestracije ugljika.

"To nije loš pokazatelj, ali ne daje potpunu sliku", rekao je. "Krošnja je samo vrh stabla, dok se ugljik skladišti u drvu, kori, korijenju i tlu."

Dodao je da je drugo istraživanje kineskih šuma pokazalo kako prirodne šume u ranim fazama razvoja zapravo akumuliraju više nadzemnog ugljika od zasađenih šuma, zbog čega rezultate ove studije treba promatrati u širem kontekstu.

Izvući najveću korist

Luo smatra da rezultati pokazuju kako većini globalnih klimatskih modela nedostaje preciznije razumijevanje uloge različitih tipova šuma u sekvestraciji ugljika i klimatskim promjenama.

"Upravljanje korištenjem zemljišta djeluje na mnogo suptilnije i specifičnije načine nego što smo dosad pretpostavljali", rekao je. "Nije dovoljno samo saditi više stabala. Važno je i kada ih sadite, koje vrste odaberete i kako njima upravljate tijekom vremena."

Nada se da će rezultati pomoći u učinkovitijem planiranju pošumljavanja kako bi se postigla najveća moguća korist od sadnje novih šuma i ublažile posljedice klimatskih promjena.

"Naš rad pruža praktičnije smjernice za klimatske mjere utemeljene na šumama, kada saditi, što saditi, koliko dugo traju koristi i u čemu postojeći modeli griješe. Nadamo se da će to pomoći donositeljima odluka u odabiru boljih rješenja", zaključio je Luo.