Zaboravite barbare: Genetska analiza razotkriva razlog propasti Rimskog Carstva

Analizom genoma stotina ljudi pokopanih na oko 20 groblja u Germaniji znanstvenici su otkrili da su se nakon raspada rimske vlasti različite skupine počele intenzivno miješati. Prije toga postojale su jasno odvojene zajednice.

“Prije pada Zapadnog Rimskog carstva postojale su odvojene društvene skupine na rimskom teritoriju”, kaže genetičar Joachim Burger sa Sveučilišta Johannes Gutenberg u Mainzu.

Jednu su činili ljudi sjevernoeuropskog podrijetla, koji su živjeli uglavnom u ruralnim područjima kao poljoprivrednici, često unutar zatvorenih zajednica. Druga skupina živjela je u rimskim gradovima, vilama i vojnim naseljima te je obuhvaćala veliku genetsku raznolikost – od Britanije do Balkana.

Kombinirajući genetske analize s arheološkim podacima – poput kostiju, grobnih priloga i izotopa – istraživači su jasno razlikovali razdoblja prije i nakon pada Carstva.

Rimsko carstvo nisu srušili barbari nego unutarnji raspad?!

Nakon raspada rimskih institucija oko 470. godine, stanovnici rimskog podrijetla izgubili su svoju društvenu strukturu i počeli migrirati, pri čemu su se susretali i miješali s lokalnim stanovništvom.

Na groblju u Altheimu u Bavarskoj, gdje su analizirani pokopi od razdoblja pada Carstva do 620. godine, vidljivo je postupno povećanje miješanja. Više od tri četvrtine pokopanih imalo je sjevernoeuropsko podrijetlo, ali su zabilježeni i tragovi ljudi iz srednje Italije, Balkana i čak sjeverne Britanije.

Rezultati sugeriraju da pad Rimskog Carstva nije bio posljedica naglih “barbarskih invazija”, već unutarnjeg raspada društvenog poretka.

Iako su Franci preuzeli vlast u regiji, istraživači nisu pronašli značajan genetski trag njihove dominacije.

“Ljudi sa sjevera migrirali su prema jugu i prije pada Carstva te postupno prihvaćali rimske običaje”, objašnjava genetičar Jens Blöcher. Ipak, dugo su ostajali odvojeni i skloni sklapanju brakova unutar vlastitih zajednica.

Koliko dugo su živjeli?

Znanstvenici smatraju da je rimska administracija poticala tu odvojenost dodjelom zemljišta uz određena pravila, uključujući ograničenja u sklapanju brakova. Nakon 476. godine taj se sustav urušio.

Istraživanje donosi i demografske uvide: prosječni životni vijek bio je oko 43 godine za muškarce i 40 za žene. Smrtnost djece bila je visoka, a zanimljivo je da je više dječaka umiralo u ranoj dobi, dok su žene češće umirale u odrasloj dobi, vjerojatno zbog rizika pri porodu.

Genetska analiza omogućila je i rekonstrukciju obiteljskih odnosa. Istraživači zaključuju da su obje skupine, unatoč razlici u podrijetlu, dijelile sličan kulturni okvir još prije pada Carstva, vjerojatno pod utjecajem kršćanstva.

“Obiteljske strukture u srednjovjekovnoj Njemačkoj vrlo su slične onima iz kasne rimske antike. Budući da je riječ o potpuno kršćanskom razdoblju, taj obrazac možemo smatrati kršćanskim”, zaključuje Burger.