Bilo da se radi o razvijanju nuklearnog oružja, potiskivanju manjina, razgradnji demokracije ili vojnoj agresiji, zapadne države kao odgovor na kršenje međunarodnog prava sve više pribjegavaju ekonomskim sankcijama. O sankcijama koje države kao sredstvo pritiska koriste već tisuće godina, razgovarali smo s uglednim profesorima iz cijelog svijeta koji proučavaju povijest, efikasnost i posljedice sankcija.
Kao odgovor na ruski napad na Ukrajinu, zapadne države su požurile s uvođenjem ekonomskih sankcija protiv Rusije. Kako rado ističe predsjednica Europske komisije Ursula Von Der Leyen, na rusku agresiju su se odazvali “brzinom svjetlosti”. Cilj je, kako ističu u Washingtonu, tako i u Briselu, Rusiji otežati daljnje financiranje njene vojne operacije.
Zamrznute su devizne rezerve Ruske središnje banke, dio ruskih banaka je isključen iz sustava međubankovnog obavještavanja SWIFT, zabranjen je izvoz u Rusiju bilo kakve opreme koju je moguće koristiti u vojne svrhe. Isto tako je obustavljeno trgovanje zrakoplovnom tehnologijom i rezervnim dijelovima, za ruske avione na snazi je zatvaranje zračnog prostora. Sankcije su bile uvedene protiv brojnih ruskih oligarha koji se smatraju financijerima Vladimira Putina.
Utjecaj na rusku ekonomiju bio je trenutačan. Vrijednost rublja je naglo pala, inflacija je porasla, Ruska središnja banka je bila prisiljena više nego udvostručiti osnovnu kamatnu stopu, pred bankama i bankomatima su se formirali dugi redovi ljudi, burza u Moskvi je zbog straha od rasprodaje dionica već tjedan dana zatvorena. Strane multinacionalne kompanije zatvaraju ruske poslovnice.
Jučer je Putin uvedene sankcije usporedio s objavom rata.
“Sankcije su stvorile pometnju u ruskom financijskom sustavu, posebno zbog isključivanja sedam ruskih banaka iz sistema SWIFT,” pohvalio je učinke usvojenih mjera francuski ministar financija Bruno Le Maire. “Također su izazvale navalu na depozite i paralizirale Rusku središnju banku.”
Kraljevina SHS jedna od prvih meta Lige naroda
Sankcije kao sredstvo pritiska i prisile javljale su se još u vrijeme prije naše ere. Najčešće spominjan primjer iz tog vremena je trgovinski embargo, koji je Atena 432 godine p.n.e. uvela protiv susjednog grada-države Megare. Takozvani Megarski dekret bio je jedan od povoda za Peloponeski rat koji je započeo sljedeće godine.
Stvarni izraz “sankcije” za označavanje sredstva međudržavnog pritiska krajem 19. vijeka prvi je upotrijebio belgijski pravnik Henri La Fontaine, jedan od glavnih mirovnih aktivista tog vremena i dobitnik Nobelove nagrade za mir 1913.
Međunarodne sankcije suvremeni značaj su formalno dobile osnivanjem Lige naroda nakon Prvog svjetskog rata. Jedan od prvih uspjeha sankcija u rješavanju međudržavnih sporova odnosi se upravo na Sloveniju, odnosno na tadašnju Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca.
Albanija se 1921. godine žalila Ligi naroda da Kraljevina SHS krši njen teritorijalni integritet, tadašnji britanski premijer Lloyd George je zbog toga pozvao na uvođenje sankcija. “Već i sam poziv na uvođenje ekonomskih sankcija postigao je efekt jer je došlo do devalvacije valute Kraljevine SHS, a istovremeno je projekat dobivanja kredita ove države u Londonu postao upitan,” opisao je učinke dr. Marjan Malešič s katedre za obrambene znanosti na ljubljanskom Fakultetu društvenih znanosti. SHS se ubrzo povukla sa spornog teritorija.
Jedan od većih neuspjeha međunarodnih sankcija je slučaj talijanske agresije na Abesiniju, današnju Etipiju. Liga naroda je 1935. protiv Italije, kojom je vladao Benito Mussolini uvela embargo na prodaju oružja i sirovina, zabranjeno je bilo davanje kredita Italiji i uvoz iz ove države.
Italija je uprkos tome 1936. godine zauzela Abesiniju, a sankcije Lige naroda zbog različitih interesa pojedinačnih država nisu bile dosljedno poštovane. “4. srpnja 1936. Vijeće Lige naroda izglasalo je ukidanje ekonomskih sankcija protiv Italije, što je predstavljalo neuspjeh kolektivne sigurnosti i zlokobnu najavu budućih događaja u Europi,” navodi Malešič.
Sankcije protiv Rusije usporedive s onima protiv Irana i Sjeverne Koreje
Iako sankcije uvedene protiv Rusije zapadni lideri predstavljaju kao izuzetne i nikad ranije viđene, to je točno samo u određenom kontekstu. “U prošlosti smo bili svjedoci mnogo težih sankcija koje je međunarodna zajednica uvela protiv Iraka ili protiv nekadašnje Savezne Republike Jugoslavije,” kaže dr. Marjan Malešič. “Radilo se o univerzalnim i općim sankcijama s izuezetno negativnim ekonomskim, socijalnim, zdravstvenim i humanitarnim posljedicama koje su prije svega uticale na civilno stanovništvo.”
Prema njegovim riječima, sadašnje sankcije protiv Rusije su puno selektivnije i usmjerene prije svega na rusku elitu. “EU već duži period uvodi prije svega selektivne i ciljane sankcije, upravo zato da one ne bi izazvale pretjerane socijalne i humanitarne efekte. Ali, ni u ovom slučaju bez njih neće ići.”
Sankcije su izuzetne prije svega uz shvaćanje da se u slučaju Rusije radi o jednoj od najvećih svjetskih ekonomija koja – prije svega zahvaljujući rudnom bogatstvu – ima veliku ulogu u globaliziranom svijetu. Ovdje se ne radi o discipliniranju male odmetničke države, nego o pokušaju smirivanja agresivne nuklearne velesile. S ovog aspekta su uvedene sankcije protiv Rusije svakako prijelomne.
“U posljednjih 20 godina razmjere sankcija koje su zadnjih dana uvedene protiv Rusije, mogu se uporediti samo s djelovanjem protiv Irana i Sjeverne Koreje,” rekao nam je dr. Francesco Giumelli, profesor međunarodnih odnosa sa Sveučilišta u Groningenu. “Prije početka invazije na Ukrajinu vrlo mali broj ljudi je mogao zamisliti uvođenje mjera ovakvih razmjera protiv ovako velike ekonomije.”
Financijsko nuklearno oružje
Među novim sankcijama medijski je najviše eksponirano isključivanje ruskih banaka iz sustava SWIFT. Francuski ministar financija Le Maire ovu mjeru je opisao čak kao “korištenje financijskog nuklearnog oružja.”
Mjera je u odnosu na prve prognoze koje su predviđale potpunu izolaciju ruskog bankarskog sustava nešto ograničenija i obuhvaća samo sedam ruskih banaka. One banke preko kojih se vodi većina energetskog poslovanja, prije svega zbog europske potrebe za plinom, barem za sada su pošteđene.
Stručnjaci upozoravaju da se kod isključivanja iz sustava SWIFT u velikoj mjeri radi o somboličnom potezu. Naime, radi se o mjeri koja se uz nešto truda može zaobići. “Rusija je nakon 2014. mnogo uložila u razvoj alternative sustavu SWIFT – SPFS. Također, i Kina ima svoj alternativni sustav kojem bi se mogli pridružiti. Isključivanje iz sustava SWIFT ruske banke ne sprečava u poslovanju s inozemstvom, samo ga malo otežava,” rekao nam je dr. Bruno Sergi, profesor ekonomije na Sveučilištu u Messini i suradnik Centra za ruske i euroazijske studije na Sveučilištu Harvard.
Mjera koju bi mogli označiti za najdrastičniju, po mišljenju Francesca Giumellija, je zamrzavanje sredstava Ruske središnje banke. “Radi se o potezu koji će osjetiti cijela Rusija. Sve od sankcija Iraku koje su bile uvedene nakon napada na Kuvajt 1990., kada je bio uveden potpuni trgovinski embargo, vrijedilo je da ovako sveobuhvatne mjere nisu odgovarajuće, jer mogu imati negativne posljedice na stanovništvo.”
Ruski ekonomist Sergej Gurijev također je u razgovoru za N1 procijenio da su mjere protiv središnje banke Putina uhvatile nespremnog. “Mislio je da je zaštićen ruskim deviznim rezervama, a Zapad ih je zamrznuo i na taj način srušio temelj stabilnosti. Rusi trenutno ne mogu uplatiti novac u drugu državu. Središnja banka je proviziju za zamjenu valuta podigla na čak 30 posto. Sve to mijenja državu.”
Obični građani po njegovim riječima već sada pate i patit će još više. “Ako rubalj i dalje bude gubio vrijednost, mnogi Rusi neće biti u mogućnosti kupovati lijekove. Lijekove, čak i one proizvedene u Rusiji, kupuju u dolarima. To će pogoditi sve.”
Poguban efekt sankcija ne znači nužno i efikasnost
Opće sankcije, koje pogađaju obične ljude, države posljednjih godina pokušavaju što više izbjegavati. Upravo to u posljednje vrijeme često pokreće optužbe u pravcu da su sankcije „preblage“. „Dobar primjer su sankcije protiv Rusije, uvedene 2014. godine, nakon aneksije Krima“, kaže dr. Giumelli. „Bile su ‘blage’ upravo zato što su pažljivo osmišljene da ne bi pogodile civilno stanovništvo.“
Prema njegovim riječima, stvaranje sankcija zahtijeva sofisticirano lovljenje balansa u stvaranju upravo dovoljnog pritiska na državu prestupnicu. „Sankcije ne treba miješati s njihovom efikasnošću. Ako sankcije imaju vrlo razarajući efekat, to ne znači nužno da su efikasne.”
Vrlo oštre sankcije mogu naime imati efekt učvršćivanja redova, gdje se podrška problematičnom režimu može čak i povećati.
Upravo zato je prava mjera efekta sankcija važna za održavanje međunarodnog legitimiteta mjera. “Ne sjećam se da smo ikada posljednjih desetljeća bili svjedoci tako visokom nivou međunarodnog konsenzusa, podrške i suradnje u sankcijama, kao što je trenutno u mjerama protiv Rusije. Ali zapadne države moraju biti pažljive da Rusija ne upadne u humanitarnu krizu. Ovo bi mogla biti prekretnica. Ne možete uvjerljivo održati legitimitet ako Rusima činite isto što Rusi čine Ukrajincima.”
Cilj mora biti rješavanje krize, a ne uništavanje Rusije, dodaje još.
Prestrogo pridržavanje sankcija – patnja najugroženijeg stanovništva
Iako su međunarodne sankcije danas uglavnom precizno usmjerene i odmjerene na način kako bi što manje pogodile obične ljude, to se u pravilu ne može izbjeći. Još uvijek često stradaju najranjiviji. Važan problem predstavlja prekomjerno poštovanje sankcija (engl. overcompliance).
Naime, banke često iz straha da će kršiti sankcije i da će si zadati probleme, ne žele riskirati i odbijaju potpuno zakonite transakcije.
To se recimo danas događa u Iranu i Venezueli, gdje pacijenti s nekim rijetkim bolestima zbog toga ne mogu doći do lijekova ili imaju poteškoće s plaćanjem zahvata u inozemstvu gdje odlaze zbog kolapsa domaćeg zdravstva.
„Države mogu imati na papiru vrlo blage sankcije“, kaže Francesco Giumelli, „ali ako banke zbog opreznosti zaustavljaju i odbiju transakcije, efekti na ljude su gori od očekivanih. Moguće da će se to dogoditi i u slučaju Rusije.“
Rat u Ukrajini financiraju potrošači ruskog gasa i nafte?
Što se tiče primjerenosti i efikasnosti usvojenih sankcija mišljenja između stručnjaka se razlikuju. „Što želimo postići u Rusiji? Ako nam je cilj pad rublja, onda sankcije sigurno mogu biti efikasne. Želimo povećati inflaciju i stvoriti društveno nezadovoljstvo? I u tome možemo biti uspješni. Želimo li oslabiti Putina i njegov režim? To će biti mnogo teže”, upozorava Bruno Sergi. Što se tiče najvažnijih ruskih izvoznih proizvoda u EU-u – nafte, plina i žitarica – prema njegovom mišljenju će se samo malo promijeniti.
vezane vijesti
Neki poznavatelji su čak uvjereni da bez zabrane uvoza ruskih energenata neće biti moguće zaustaviti Putinov pohod. „Putinu treba zapadni novac za invaziju na državu veličine Ukrajine“, napisao je ovaj tjedan analitičar EuroIntelligencea Wolfgang Münchau. „Nije očekivao da će mu zapadne države zamrznuti 600 milijardi dolara deviznih rezervi, ali to ga neće zaustaviti dok ne dobije 250 milijardi dolara godišnje od prodaje energenata.“ Što su cijene veće, veći su i prihodi. Međutim, cijene vrtoglavo rastu zbog rata i posljedičnih tenzija.
Bez obzira na sva premišljanja dr. Clara Portela, profesorica političkih znanosti na Sveučilištu u Valenciji i stručnjakinja za europsku politiku uvođenja sankcija očekuje da će sankcije protiv Rusije imati teške posljedice. “Radi se o velikoj koaliciji država koja je odlučila u kratkom vremenskom periodu koristiti veoma jake i dobro koordinirane alate. Sankcije sežu čak i na oblast sporta, što nije bilo uobičajeno posljednjih desetljeća.”
Prema njenim riječima, ruski državni aparat pokušava se zaštititi od sankcija na koje su se pripremali. “Ali svejedno nisu bili spremni na ovako snažan odaziv međunarodne zajednice. Zasigurno su sposobni da do neke mjere ublaže štetu, ali je ne mogu izbjeći. I obični građani će to primijetiti i osjetiti.”
Sankcije podstiču samodostatnost
Ako sankcije imaju previše razorne posljedice, to može dovesti do efekta zbijanja redova. Ne samo što se tiče opće populacije, taj efekt se može izraziti i u mjerama protiv ruskih oligarha, upozorava dr. Giumelli. „Većina oligarha za svoje bogatstvo može se zahvaliti upravo Putinovom režimu. U normalnim okolnostima, novac mogu zarađivati kako u Rusiji tako i na međunarodnim tržištima. Ako im zatvorimo pristup međunarodnim tržištima, njihov jedini izvor prihoda postaje režim. Sasvim je moguće da će sankcije još povećati povezanost oligarha i Putinovog režima, a ne da će ga oslabiti.”
Još jedna nepredviđena posljedica mogla bi prema riječima dr. Giumelli biti stvarno jačanje Ruske središnje banke. „Upravo sam čitao o tome kako ruske energetske kompanije koriste svoj novčani tok da podrže vrijednost rublja. U situacijama kada su monetarne rezerve središnje banke zamrznute, a državnu valutu podržava privatni kapital, središnja banka može izaći iz krize još jača nego ranije, jer nije morala pokrenuti vlastita sredstva.”
Ograničen pristup određenim dobrima koji je rezultat sankcija, također može potaknuti državu da postane samodostatnija. Sankcije koje su na snazi od ruske aneksije Krima 2014., su, recimo, Rusiju primorale da počne više ulagati u poljoprivrednu produktivnost. I 2020. godine, prvi put od raspada Sovjetskog Saveza, država je postala neto izvoznica hrane i zadržala taj status i u 2021. godini.
Bitka za interpretaciju: Koliko uspješna može biti cenzura?
Budući da su mete sankcija obično autokratske ili barem „hibridne“ države na granici između demokracije i autokracije, u kojima vlast ima barem određeni stupanj kontrole nad medijskim izvještavanjem, stanovništvo će, upozorava dr. Clara Portela, uglavnom biti izloženo interpretaciji sankcija koje odgovaraju režimu. „Mnogo je mogućnosti za manipulaciju koja promovira društvenu koheziju, povezanost naroda protiv zajedničkog vanjskog neprijatelja.“
I donekle se upravo to događalo posljednjih osam godina, od ruske okupacije Krima. “Prema naraciji ruskih državnih medija, zapadne države su kaznile rusko stanovništvo jer im se ne sviđa jaka, na međunarodnoj sceni prisutna Rusija. Do sada je takav diskurs bio prilično efikasan, zasnovan na pretpostavci da zapadne države uvode sankcije jer im Rusija ide na živce, a ne kao odgovor na konkretna ruska djela.”
U ovom slučaju, po njenom mišljenju, takvu priču će biti teže održati u životu. “Uskoro će svima postati jasno da su problemi počeli ruskom vojnom intervencijom u Ukrajini. Previše je očigledno da se ne radi o općoj ogorčenosti prema Rusiji.“ S obzirom na pooštrenu cenzuru ruskih medija i društvenih mreža, u Moskvi su toga itekako svjesni.
Što nam preostaje ako odustanemo od sankcija?
Iako su sankcije do neke mjere postale kliše međunarodne politike i iako se ponekad čini da im države pribjegavaju prije svega kada nemaju bolju ideju, one igraju važnu ulogu u međunarodnim odnosima.
„Sankcije mogu biti efikasne na različite načine – prisilom, ograničavanjem i izvještavanjem,“ kaže Francesco Guimelli. “Ponekad već sama prijetnja sankcijama države natjera da promijene svoje ponašanje. Kada su sankcije jednom uvedene, one mogu značajno ograničiti manevarski prostor državama i natjerati ih da donose teške odluke. Za Rusiju je trenutna vojna operacija u Ukrajini definitivno ogroman financijski teret koji će zbog sankcija postajati sve teži.“
Sankcije prema njegovom mišljenju isto tako imaju veoma važan simbolični efekt. “Simboli su veoma važni u međunarodnoj politici. Označavaju što je ispravno a što pogrešno, što je poželjno a što nepoželjno.”
Tijek događaja u Ukrajini iz minute u minutu pratimo OVDJE.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!