usporedba balističkih programa
Analitičar: Zapad se ne može nositi s ruskom vojnom industrijom

Politički analitičar Anusar Farooqui analizirao je izvore o vojnoj industriji SAD-a i Ruske Federacije, pogotovo u pogledu vatrene moći u domeni balističkih projektila i industrijskoj proizvodnji presretača. Prema analiziranim podacima, Zapad se ne može nositi s ruskom vojnom industrijom.
"Ruski je problem sljedeći: Zapad financira, naoružava i pruža taktičke obavještajne podatke za napade na ruski teritorij. To narušava moral u zemlji čak i više od sporog napredovanja u Ukrajini. Rusija istodobno nije sposobna nametnuti Zapadu usporedive troškove hibridnim ratovanjem", piše Anusar Farooqui.
"Moskva razumije da joj se otvorio prozor prilike jer je ruska obrambena proizvodnja rasla mnogo brže od zapadne. Postoji razdoblje u kojem Rusija raspolaže znatno većom vatrenom moći od Zapada, osobito kada je riječ o raketnom ratu.
Želio sam dokumentirati dokaze za svoju tvrdnju da Rusija nadmašuje Zapad u vatrenoj moći jer je svoju proizvodnju raketa povećala daleko iznad trenutačne razine zapadne proizvodnje.
Prije nego što izložim te podatke, želio bih iznijeti nekoliko zapažanja o tome gdje se nalazimo i kako smo do toga došli. Rusija je djelomično obnovila goleme obrambene proizvodne kapacitete Sovjetskog Saveza. U skladu s teorijom kompetitivnog učenja u ratu, ostvarila je i velik napredak u elektroničkom ratovanju, navođenju projektila te, prije svega, obrambenoj proizvodnji", piše Farooqui.
"Istodobno je stopa proizvodnje streljiva na Zapadu zaostala, bilo zbog mnoštva točaka na kojima se odluke mogu blokirati, bilo zbog općeg propadanja zapadne industrije. Jedna od strateških pogrešaka Zapada bila je gotovo isključivo oslanjanje na presretačke projektile za obranu od raketnog oružja. Iranska inovacija masovne uporabe preciznog oružja razorila je temeljnu logiku obrane usredotočene na presretače. Omjer troškova može biti prihvatljiv kada se protiv projektila vrijednog milijun dolara upotrijebi jedan ili više presretača sustava Patriot, od kojih svaki stoji četiri milijuna dolara. Međutim, takvi su troškovi naprosto neodrživi u borbi protiv jednosmjernih napadačkih dronova koji stoje nekoliko desetaka tisuća dolara.
Tablice u nastavku izrađene su na temelju pouzdanih etabliranih izvora. Sustavno smo pretraživali, prikupljali i objedinjavali kvantitativne procjene stopa proizvodnje preciznog oružja u Rusiji i zapadnim silama. Izvori s izravnim poveznicama na navedene procjene predstavljeni su na kraju ove bilješke.

Cilj je utvrditi odnos proizvodnih stopa prema pojedinim klasama oružja za djelovanje s velike udaljenosti. To je presudan čimbenik u raketnom ratu. Jednostavno rečeno, ako Rusija može na Europu ispaliti stotine projektila i tisuće dronova, dok Zapad može uzvratiti tek desecima projektila, ravnoteža iscrpljivanja bit će izrazito u korist Rusije. Same stope proizvodnje ne mogu nam reći kako bi se rat odvijao. Za to bi bila potrebna cjelovita analiza vojne kampanje. Mogu nam, međutim, pokazati tko ex ante raspolaže većom vatrenom moći.
Počinjemo s balističkim projektilima operativnog dometa, kakvi svakoga tjedna razaraju Kijev. Rusija mjesečno proizvodi 75 takvih projektila. Očekivalo se da će SAD tijekom 2025. preuzeti 54 projektila PrSM, odnosno 4,5 mjesečno. To znači da je ruska proizvodnja 16,7 puta veća. SAD mjesečno proizvodi približno 62 presretačka projektila za sustave Patriot i THAAD. Omjer između ruske proizvodnje balističkih projektila operativnog dometa i američke proizvodnje presretača iznosi 1,21 u korist Rusije.

I krstareći projektili i lutajuće streljivo, odnosno jednosmjerni napadački dronovi, aerodinamičko su oružje namijenjeno jednokratnoj uporabi. Razlikuju se po tome što krstareći projektili za stvaranje uzgona ne upotrebljavaju krila velikog raspona. Međutim, razlika u brzini sada se smanjuje zahvaljujući novim ruskim dronovima Geran na mlazni pogon, opremljenima snažnim kineskim motorima. Ovdje razlikujemo te dvije klase jer u ruskim vojnim operacijama imaju različite namjene: krstareći projektili upotrebljavaju se za napade na protivničke vojne kapacitete, dok se dronovi Geran koriste za napade na ciljeve čije uništenje nanosi širu društvenu i gospodarsku štetu.
Rusija mjesečno proizvodi 167 krstarećih projektila dugog dometa, a SAD 58, što znači da je ruska proizvodnja 2,86 puta veća. Međutim, SAD mjesečno proizvodi 175 projektila zrak–zrak kojima je moguće presretati te krstareće projektile. Treba ipak imati na umu da su projektili zrak–zrak za djelovanje s velike udaljenosti, poput AMRAAM-a, potrebni i za zračnu borbu.

Najodlučnija ruska prednost leži u jednosmjernim napadačkim dronovima. Rusija mjesečno proizvodi 5.500 dronova Geran. Mjesečna proizvodnja američke kopije Shaheda zasad je neznatna i vjerojatno se mjeri tek u desecima.
Iako brojne istraživačke skupine rade na razvoju sposobnosti za borbu protiv dronova, a Ukrajina je razvila presretačke dronove, na Zapadu se još nijedna vrsta protudronskog oružja ne proizvodi u većim količinama.

Europljani većinom ovise o američkoj obrambenoj proizvodnji. Stoga jasno možemo vidjeti koliko Zapad trenutačno zaostaje u vatrenoj moći. Intenzivno se pokušava povećati proizvodnja, ali čak se i postojećim planovima predviđa tek djelomično smanjenje jaza u nekom budućem trenutku. Zapad će još neko vrijeme nastaviti zaostajati u proizvodnji projektila i dronova. Zamisao da Zapad može brzo povećati proizvodnju nije realistična. Rusija uistinu nadmašuje Zapad u vatrenoj moći", zaključuje analitičar.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare