Budi li se snažni europski vulkan? Duboko pod zemljom zabilježene stotine potresa

U Njemačkoj se iznova događaju potresi, no mnogi ih ljudi uopće ne primijete. Razlog je taj što se ti podrhtaji događaju duboko pod zemljom i često su niske frekvencije.

No duboko ispod površine nešto bi se moglo pokretati. Na to sumnjaju istraživači koji posljednjih nekoliko godina prate područje jezera Laach u regiji Eifel na zapadu Njemačke, piše Euronews.

Od rujna 2022. do kolovoza 2023. pomoću nekoliko mjernih postaja zabilježili su više od 500 mikropotresa ispod jezera, koje je nastalo u krateru vulkana koji je posljednji put eruptirao prije oko 13.000 godina.

Najmoćniji vulkan u Njemačkoj

Posljednja erupcija bila je toliko snažna da je pepeo stigao sve do Švedske i Italije, a stručnjaci i danas pozivaju na kontinuirano praćenje tog područja.

Nekoliko studija pokazuje da podzemna aktivnost i dalje postoji. U listopadu 2025. zabilježeno je ponovno povećanje seizmičke aktivnosti u istočnom Eifelu, što je posljednji put potvrđeno studijom objavljenom 2019. godine.

Istraživači te pomake nazivaju dubokim potresima niske frekvencije, odnosno DLF potresima. Takvi se potresi smatraju znakom da bi vulkan Laacher See jednog dana ponovno mogao eruptirati.

U središtu istraživanja nalazi se jezero Laach u saveznoj pokrajini Falačko-Porajnje, najveće jezero u toj pokrajini. Regija se s razlogom naziva Vulkanskim Eifelom – samo u istočnom Eifelu nalazi se vulkansko područje s oko 100 vulkana.

„DLF potresi diljem svijeta smatraju se pokazateljem kretanja magmatskih fluida na velikim dubinama“, objašnjava Torsten Dahm, voditelj odjela za fiziku potresa i vulkana u Centru za geološka istraživanja GFZ, pozivajući se na studiju iz 2019. godine. „Takvi se potresi redovito mogu opažati ispod aktivnih vulkana, primjerice na Islandu, u Japanu ili na Kamčatki.“

Neuobičajen roj potresa

Prema toj studiji, čini se da se magmatski fluidi nakupljaju na dubinama od oko 12 do 14 kilometara. Magmatski fluidi mogu biti voda, kisik, sumporni spojevi ili halogeni. Oslobađaju se iz rastaljenih stijena i imaju ključnu ulogu u određivanju eksplozivnosti vulkanske erupcije. Njihovo kretanje također može izazvati potrese u podzemlju.

Ti bi se magmatski fluidi mogli uzdizati iz gornjeg plašta prema Zemljinoj kori. Prema Helmholtzovu centru Potsdam GFZ, uzdizali bi se duž rasjedne zone Ochtendung, što je dokaz da je vulkanski sustav kod jezera Laach i dalje aktivan.

Također upućuju na postojanje komora s magmom u Zemljinoj kori ispod jezera Laach koje bi se mogle polako puniti.

U noći 10. listopada 2025. zabilježen je neuobičajen roj potresa, s oko 92 mala mikropotresa u razdoblju od 12 sati. Najjači potres imao je magnitudu svega 0,9.

„Ukupno su u istočnom Eifelu tijekom proteklih pet godina otkrivena četiri prostorno ograničena klastera takvih DLF potresa“, rekao je 2019. godine glavni autor studije Martin Hensch iz Udruženja državnih seizmoloških službi.

Ipak, istraživači ne očekuju vulkansku aktivnost u bliskoj budućnosti. Datiranje magme nastale tijekom posljednje erupcije pokazuje da je gornjoj magmatskoj komori ispod jezera Laach možda trebalo oko 30.000 godina da se napuni prije nego što je na kraju došlo do erupcije, navodi GFZ.

„Uzdizanje magme u plitku Zemljinu koru gotovo je uvijek popraćeno rojevima visokofrekventnih potresa. Takva aktivnost još nije zabilježena u istočnom Eifelu“, rekao je Joachim Ritter s Geofizičkog instituta (GPI) pri KIT-u.

„Osim toga, nema dokaza o izdizanju Zemljine površine, koje bi u slučaju snažnog uzdizanja magme moralo biti jasno uočljivo“, dodaje Dahm.

Osim malih potresa i, u najnovije vrijeme, takozvanog roja potresa, postoje i drugi znakovi kontinuiranog ispuštanja CO2 iz Zemljina plašta.

GFZ je 2024. godine proveo RMT mjerenja na dvije lokacije oko jezera Laach. Na obje lokacije otkriveno je ispuštanje plinova CO2 magmatskog podrijetla. Kada se sve aktivnosti uzmu zajedno, one ukazuju na to da su procesi duboko pod zemljom i dalje aktivni.

Od rujna 2022. do kolovoza 2023. geolozi su zabilježili više od 500 lokalnih mikropotresa, pokazala je studija objavljena 2026. godine. Pritom dolazi do hidrauličkog pucanja stijena, što istraživači opisuju kao primjer prirodnog hidrauličkog frakturiranja.

Također su utvrdili da na dubini od oko 12 do 14 kilometara vjerojatno postoji struktura rezervoara, poput moguće magmatske komore. Ona se horizontalno proteže na više od 15 kilometara ispod aktivne potresne zone.