VIDEO / Dabrovi dovedeni u pustinju kako bi spasili rijeku koja odumire, šest godina kasnije – evo rezultata

No problemi koje je izazvao čovjek, poput klimatskih promjena, prekomjerne poljoprivrede i onečišćenja, učinili su ovaj težak posao još težim u nekim područjima. Rijeke u Utahu i Coloradu jedva preživljavaju iznimno oštru sezonu suše. Kada korita postanu previše suha, ribe i druga vodena stvorenja uginu, a rizik od šumskih požara dramatično se povećava.

Prije otprilike šest godina jedan tim istraživača imao je fascinantnu ideju kako obnoviti zdravlje nekih od najugroženijih rijeka u Utahu: dovesti dabrove, o čemu je pisao BBC.

Godine 2019. studentica diplomskog studija Emma Doden i tim istraživača sa Sveučilišta Utah započeli su projekt "translokacije" kako bi raseljene dabrove doveli u područja poput rijeke Price u Utahu, u nadi da će je vratiti u život, prenio jeSalt Lake Tribune.

Zašto dabrovi?

Ozbiljno govoreći, dabrove brane ograničavaju protok vode u nekim dijelovima rijeke, stvarajući bare i močvare. U područjima pogođenima sušom ribe i druge divlje životinje mogu se skloniti u bare dok ostatak rijeke presuši te tako izbjeći opasnost dok ponovno ne padne kiša.

Kada su dabrovi prisutni u slivu, koristi su nevjerojatne: bolja kvaliteta vode, zdravije populacije riba, bolja dostupnost hranjivih tvari te manje ili manje ozbiljnih šumskih požara.

Zato su dabrovi zaslužili titulu "ključne vrste", kao i bilo koja druga životinja koja ima nerazmjeran utjecaj na ekosustav oko sebe.

Kako je translokacija zapravo funkcionirala

Doden i njezin tim preselili su dabrove koji su bili uhvaćeni ili uklonjeni iz svojih prvobitnih domova jer su bili "smetnja", ometali infrastrukturu ili su se suočavali s opasnošću. Nakon kratkog razdoblja karantene, dabrovi su dovedeni na rijeku Price.

Unatoč najboljim naporima istraživačkog tima, nisu svi preseljeni dabrovi preživjeli ili ostali na tom mjestu tijekom godina. Neki imaju problema s prilagodbom novom domu pa uginu ili ih ubiju predatori, dok drugi odlaze sami od sebe.

No od 2019. godine dovoljno ih je ostalo i izgradilo brane pa tim počinje vidjeti rezultate svojih napora. Zapravo, projekti s dabrovima poput ovog odvijaju se diljem savezne države posljednjih godina.

Šest godina kasnije

Vodostaj u rijeci sada je najzdraviji u posljednjih nekoliko godina. Ribe napreduju, a stanovnici Utaha presretni su rezultatima eksperimenta.

Prema kolumni objavljenoj početkom 2025. godine u listu The Salt Lake Tribune (odnosno šest godina nakon početka preseljenja dabrova), revitalizacija rijeke Price "pomogla je spasiti [naš] grad u Utahu".

"Price, pritok rijeke Colorado, teče kroz središte Helpera", napisali su autori kolumne Lenise Peterman i Jordan Nielson. "Toplog dana vjerojatno ćete pronaći rijeku punu turista i lokalnog stanovništva koji voze kajake, spuštaju se u gumama i pecaju uz njezine obale. Prije deset godina bilo je teško zamisliti da je ovakav prizor – i uspješno gospodarstvo rekreacije koje dolazi s njim – moguć."

Naravno, nisu samo dabrovi zaslužni za to. Druga savezna ulaganja u pročišćavanje vode pomogla su u uklanjanju otpada, rušenju starih i neispravnih brana te uvođenju strožih propisa o poljoprivrednoj ispaši na tom području koja je iscrpljivala vitalni biljni svijet.

No stručnjaci znaju da su dabrovi i njihov nevjerojatan inženjerski rad pravi MVP-ji.

Vrijeme je za novu branu

U drugim rijekama u tom području koje se isušuju i bore s problemima istraživači dovode dabrove, pa čak i grade umjetne brane. Nadaju se da će ta stvorenja preuzeti posao kako rijeke budu postajale zdravije.

Rijeka San Rafael u Utahu, koja je u lošem stanju, glavni je kandidat za sličan projekt. U jednom dijelu rijeke prirodna poplava potaknula je mnoštvo dabrova da se vrate na to područje, a "priobalno stanište duž tog dijela povećalo se za 230 posto te je imalo najraznolikije obrasce toka od bilo kojeg dijela rijeke", prema KUER-u.

Teško je povjerovati da su dabrovi gotovo izumrli tijekom vrhunca industrije krzna i da su se nastavili boriti za opstanak jer su ih smatrali smetnjama i štetnicima. Danas dobivaju poštovanje koje zaslužuju kao inženjerska čuda, a njihove populacije oporavile su se zahvaljujući boljem odnosu javnosti prema njima i programima očuvanja prirode.