Istočno krilo NATO-a priprema bolnice za najgore: "Imamo loše susjede"

“Ljudi su trčali naokolo, ležali na tlu, vrištali." Tako je Martyna Veronika Noreikaitė, prva bolničarka na mjestu događaja, opisala ekploziju u jednoj školi u Litvi, u gradu Jonavi.

Prisjetila se kaosa na školskom stadionu. Policija, vatrogasci i vojska već su bili na terenu.

Tijekom svojih tri godine rada kao bolničarka, njezini bi pozivi obično uključivali povišeni krvni tlak ili bolove u prsima. Ovo je bio prvi masovni incident kojem je Noreikaitė svjedočila, prenosi Politico.

Vojne vježbe "Geležinis Vilkas"

Noreikaitė i njezina kolegica bile su prve bolničarke na mjestu događaja. “Kad vidiš što se dogodilo — paniku, vriske — ne znaš što učiniti, kamo poći. Sve zaboraviš. Izbaci te iz ravnoteže.”

Upravo zbog novosti takve katastrofe u mirnoj europskoj državi, litvanske su vlasti i organizirale dvodnevne vojne vježbe “Željezni vuk” (“Geležinis Vilkas”).

Cilj je bio pripremiti vojsku, policiju, vatrogasce, bolnice i bolničare da djeluju u izvanrednim okolnostima — jer se Litva priprema za najgori mogući scenarij: napad na istočno krilo NATO-a. Od početka ruske invazije na Ukrajinu, prijetnja vojnog sukoba snažno je prisutna.

"Bilo je zastrašujuće"

“Kad su mediji javili da je počeo rat u Ukrajini, bilo je zastrašujuće,” rekla je Noreikaitė. “Na poslu je bilo zastrašujuće jer nismo znali imamo li dovoljno resursa ili jesmo li uopće spremni ako se to dogodi ovdje.”

Danas se Noreikaitė osjeća smirenije. Fokusira se na obuku i usavršavanje trijažnih protokola. Vježbe poput one u Jonavi pomažu. Vjeruje čak da bi “trebale biti češće.”

Litva nije iznimka: sve zemlje na istočnom krilu NATO-a preispituju svoje protokole za krizne situacije u zdravstvenim ustanovama, organiziraju vježbe, ulažu u balističke kacige i prsluke te premještaju operacijske dvorane pod zemlju. Sukob u Ukrajini srušio je iluziju da je Europa sigurna od rata.

"Rusija će napasti"

“Nije pitanje hoće li [Rusija] napasti,” rekao je Ragnar Vaiknemets, zamjenik glavnog ravnatelja Estonske zdravstvene agencije, koja nadzire spremnost na krize, od pandemija do ratova. “Pitanje je kada.”

“Imamo loše susjede: Rusiju i Bjelorusiju,” rekao je Daniel Naumovas, zamjenik litvanskog ministra zdravstva, na događaju u veljači. Njegova zemlja povezuje NATO s Baltikom putem Suwalki koridora — uskog, ranjivog prolaza koji se smatra jednim od najvjerojatnijih ciljeva budućeg ruskog napada. I dok su sve članice EU “u istom čamcu,” neke su na čelu “gdje je voda hladna,” rekao je Naumovas. “Voda nam šprica u lice; voda rata.”

Sigurnost Europe središnja tema

“Malo je zemalja EU na prvoj crti,” rekla je Katarzyna Kacperczyk, državna podtajnica u poljskom Ministarstvu zdravstva. “Za njih je to pitanje daleko relevantnije.”

Poljska je podigla pitanje zdravstvene sigurnosti tijekom sukoba kao prioritet tijekom svog rotirajućeg predsjedanja Vijećem EU, gdje je sigurnost Europe bila središnja tema.

“Ne možemo pripremiti krizne ili strateške planove za vojni sektor, ekonomski ili energetski sektor, a isključiti zdravstveni sektor,” rekla je Kacperczyk.

Ruska invazija na Ukrajinu pokazala je da moderni sukobi više ne štede zdravstvene službe — niti civile koje one opslužuju. Zemlje istočne Europe to uzimaju u obzir.

Samo 50 kilometara od vanjske granice EU s Bjelorusijom, Sveučilišna bolnica Santaros u Vilniusu razvija podzemnu infrastrukturu, skloništa, mjesta za slijetanje helikoptera i autonomne sustave koji bi joj omogućili funkcioniranje čak i u slučaju prekida opskrbe električnom energijom ili vodom.

Santaros nije iznimka

U Estoniji se, osim zaštitne opreme za ekipe hitne pomoći, planira i distribucija satelitskih telefona kako bi se održale komunikacije ako tradicionalne mreže zakažu. Čak postoje i planovi za stvaranje neovisne internetske mreže ako bude potrebno.

I dok europske zemlje u prosjeku imaju 11,5 kreveta intenzivne njege na 100.000 stanovnika, “u ratnim uvjetima mogla bi biti potrebna tri do pet puta veća kapacitiranost,” rekao je Bjørn Guldvog, posebni savjetnik Norveške uprave za zdravstvo, na događaju o zdravstvenoj sigurnosti u travnju. Održavanje visokog volumena operacija tjednima ili mjesecima također bi bilo izazovno: “Većina ustanova može izdržati 120-150 posto normalnog operacijskog volumena tijekom 24 do 48 sati,” rekao je. Zalihe krvi i kisika također bi postale ključne.

Rizik od vala izbjeglica

Utjecaj rata ne bi stao na nacionalnim granicama.

Zbog korištenja naprednog oružja u Ukrajini — uključujući rakete dugog dometa i vojne dronove — bojišnica više nije fiksna linija. Napadi sada mogu dosegnuti ciljeve udaljene stotinama kilometara, čime ugrožavaju bolnice i civilnu infrastrukturu daleko od borbenih zona, pa postaju ključni planovi za evakuaciju.

Kao posljedica toga, zemlje koje su udaljenije od prve linije bojišta moraju se pripremiti za prihvat pacijenata i izbjeglica, rekao je Jos Joosten, medicinski savjetnik EU, upozorivši da će solidarnost unutar EU biti stavljena na kušnju.

"Ako je Litva pregažena, tko je odgovoran za Litavce, kad Litve više nema? No Europska unija još uvijek postoji,” rekao je.

Broj žrtava drastično veći nego u Ukrajini?

Joosten je pozvao institucije EU da osnuju fondove za upravljanje civilnim i vojnim žrtvama, kao i raseljenim osobama.

Dodao je da bi broj žrtava mogao biti drastično veći nego u Ukrajini.

"Tih 4.000 pacijenata koje smo premjestili iz Ukrajine — to nije ništa, 4.000 u tri godine,” rekao je. “Hajdemo govoriti o 4.000 u dva tjedna, pa opet u iduća dva tjedna, i tako dalje … brojke su potpuno drukčije kad počne pravi rat.”

Nitko ne zna kada — ili hoće li uopće — rat doći. Ali kako je rekao Vaiknemets: “Kriza nikada ne najavljuje svoj dolazak.”

Zato se Poljska i baltičke zemlje "moraju pripremiti na najgore,” rekla je Vaļuliene. “Ali se nadamo da neće doći.”