U krizi koja pogađa čitavu Europu, gradić u ruralnoj Francuskoj mogao bi ostati bez medicinskog centra jer ne može privući nove zaposlenike koji bi zamijenili liječnike koji odlaze u mirovinu.

Liječnici u francuskom gradiću Le Viganu stare. U želji da privuku nove liječnike opće prakse da zamijene troje liječnika koji uskoro idu u mirovinu, u gradu je izgrađen novi interdisciplinarni medicinski centar, kako bi praksa postala privlačnija mladim liječnicima.

Problem? Ideja nije uspjela.

U pet godina potrage za zamjenama, niti jedna jedina osoba se nije prijavila za posao, piše Politico. “Nisam mislio da će doći do baš tolikog odbacivanja ruralne medicine”, kaže Antoine Brun d’Arre, 59-godišnji lokalni liječnik opće prakse i jedan od osnivača centra.

Usprkos svim naporima da to spriječe, čini se da će ovaj gradić na jugu Francuske postati još jedna od takozvanih “medicinskih pustinja.”

Le-Vigan, u kojem živi oko 4.000 ljudi, nije jedini francuski grad koji ne može privući liječnike, no razina izazova s kojima se suočava karakteristična je za čitavu Europu, gdje su liječnici ili predaleko, ili ih je premalo, ili su prestari.

Gotovo 7 milijuna ljudi u Francuskoj nema liječnika opće prakse. Čak 30 posto populacije živi u regijama s manjkavim pristupom liječničkoj skrbi, kaže Guillaume Chevillard, istraživač na Institutu za istraživanje i informacije ekonomije zdravlja.

Prognoze su turobne.

Trenutno više liječnika u Francuskoj ide u mirovine nego što ih otvara ordinacije. Broj liječnika opće prakse pao je za 5,6 posto između 2012. i 2021. godine, a sljedeće desetljeće bit će naročito izazovno: iako se povećao broj obučenih liječnika u posljednjih nekoliko godina, oni neće dovoljno brzo povećati broj radne snage.

Francuska je po glavi stanovnika imala manje liječnika 2021. nego 2012. – broj je pao na 318 s 325 na 100.000 ljudi. Taj pad još je veći izazov u situaciji koja je zahvatila čitav kontinent: Francuska, kao i ostatak Europe, stari, a potreba za liječničkom skrbi zbog toga raste.

Manjak radnika u zdravstvenoj skrbi nije ograničen samo na liječnike. Gotovo dvije godine nakon početka pandemije koja je desetkovala radnike, menadžeri u zdravstvu, ali i vlade, očajnički pokušavaju sklepati nešto što bi podsjećalo na radnu snagu.

Nedostatak radnika u zdravstvu u čitavoj Europi – a nedostaje ih oko 2 milijuna – osjeća se po cijelom kontinentu.

U Grčkoj hitne službe upozoravaju na sporije vrijeme reakcije na hitne slučajeve zbog nedostatka zaposlenih. Engleskoj nedostaju deseci tisuća medicinskih sestara, a Finska također izvještava o manjku medicinskih sestara. Rodilišta u Portugalu više ne mogu ostati otvorena jer im nedostaje liječnika.

“Nedostatak liječnika zaista je problem koji posljedice ostavlja na svima”, kaže Sarada Das, glavna tajnica CPME-a, organizacije koja predstavlja liječnike diljem Europe. “U svojoj srži, stvar je u tome da postoji percepcija da medicina više nije privlačna karijera, nije nešto u čemu ljudi žele ostati cijeli život. To će u budućnosti u opasnost dovesti održivost zdravstvenih sustava”, dodala je.

Das naglašava čitav niz problema, uključujući nasilje na radnom mjestu i burnout, kao faktore zbog kojih je vrlo teško zaposliti, ali i zadržati radnike.

Mnogi mladi liječnici su ili otišli ili razmišljaju o odlasku zbog visoke stope izgaranja na poslu i drugih posljedica na mentalno zdravlje. “Ako se time pošteno ne pozabavimo, doći će do još goreg manjka liječnika”, kaže Alvaro Cerame, psihijatar i predsjednik odbora za medicinsko osoblje u EJD-u, udruzi europskih mladih liječnika. “Teško nam je pružiti potrebnu skrb našim pacijentima.”

Situacija je kritična, a EJD upozorava da je kolaps zdravstvenog sustava neizbježan.

Tragedija je u tome da je ova kriza mogla biti spriječena. Ovakve nedostatke se očekivalo, a situacija je pogoršana zbog pandemije, kaže Martin McKee, profesor europskog javnog zdravstva pri londonskoj School of Hygiene & Tropical Medicine.

Europa se predugo oslanjala na zdravstvene radnike iz siromašnijih zemalja kao rješenje, govori on. “Očito postoji ogroman problem. Moramo povećati broj zaposlenih u zdravstvu, ali mislim da su druge krize ovu stavile u drugi plan, kao što su cijene plina, rat u Ukrajini”, dodaje McKee. “Političari imaju slabu moć koncentracije.”

Granice na karti

Iako veliki gradovi, uključujući regiju oko Pariza, također pate od ovog problema, on je naročito prisutan u ruralnim zajednicama.

Le Vigan je pokušao sve da preokrene trend. Liječnici su osnovali interdisciplinarni medicinski centar u kojem radi šestero liječnika opće prakse zajedno s drugim članovima tima, uključujući psihijatra, psihologa, tim medicinskih sestara, terapeuta za govor i asistente. Kroz ordinacije se kreće postojan broj pacijenata. Termini se mogu dogovoriti online, a tim obučava studente i stažiste o tome kako je to baviti se ruralnom medicinom.

Na stolu je i novac: svaki novi liječnik u gradu dobio bi startni bonus od 50.000 eura, a osam godina primao bi značajne porezne olakšice. Stavili su oglase na Facebook i online forume za liječnike. Zaposlili su i međunarodnog specijalista za zapošljavanje da bi im pomogao naći kolege u Rumunjskoj ili sjevernoj Africi.

Nitko ne želi doći.

Ako ne zaposle nikoga, medicinski centar bit će prisiljen zatvoriti svoja vrata – troškovi rada (220.000 eura godišnje) preveliki su da bi ih dijelilo troje preostalih liječnika. “Nisam mogla ni zamisliti da ćemo pričati o mogućem bankrotu”, kaže 33-godišnja Benedicte Gal, jedna od liječnica u centru.

Da je znala da će do ovoga doći, jasno kaže: ne bi se doselila u Le Vigan. Ona i njen suprug dijele ordinaciju u medicinskom centru. Ovaj gradić odabrali su 2017., upravo zato jer je imao centar.

Kriza u Francuskoj dovela je do kontroverznog pitanja o tome treba li se liječnike usmjeravati da rade u medicinskim pustinjama tako da im se ograniči zapošljavanje u područjima gdje postoji dovoljno liječnika. Takve mjere već su na snazi za druge zaposlenike u zdravstvu. No, prijedlog vlade da uvede i četvrtu godinu obuke koju bi liječnici morali proći u regijama gdje zdravstvene skrbi nema, rezultirao je masovnim prosvjedima i štrajkovima.

Takav plan mogao bi im se obiti u glavu, kaže Raphael Presneau, predsjednik sindikata doktora koji se obučavaju za liječnike opće prakse. Moglo bi doći do obrata sporog, ali rastućeg trenda studenata medicine koji se orijentiraju prema općoj praksi, upozorava.

Dugoročno, bilo bi korisno da studenti medicine odražavaju društvenu i geografsku različitost zemlje, kaže Chevillard. “Manje košta da imate liječnike koji dolaze iz različitih regija, nego da imate urbane liječnike kojima se u ruralnim područjima moraju nuditi sve usluge koje požele.”

Rješavanje problema medicinskih pustinja i nedostatka zdravstvenih radnika nikada nije bio jednostavan zadatak, ali on postaje sve hitniji, jer i pacijenti i zdravstveni radnici trenutno trpe posljedice kratkovidnog planiranja.

Brun d’Arre, čija obitelj živi u Le Viganu od najmanje 18. stoljeća, nikada nije mogao ni zamisliti da će biti toliko teško nagovoriti druge liječnike da tamo dosele.

Iako planira ići u mirovinu kada navrši 67 godina, još uvijek nije siguran. “Možda ipak ostanem malo dulje”, kaže.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.