"Zovem da vam prenesem vrlo važnu poruku. Ne znam znate li puno o tome što se zapravo događa u Ukrajini. Prava istina je da je to užasna invazija", govori drhtećim glasom Marija Stonyte u pozivu nepoznatoj Ruskinji.

CNN je objavio snimku razgovora i kaže da je ovo samo jedan od mnogih takvih poziva koje volonteri svakodnevno upućuju nasumično odabranim Rusima kako bi se probili kroz takozvanu rusku digitalnu zavjesu. Otkako je počela ruska invazija, gradovi su bombardirani, mnogo civila je ubijeno, a milijuni Ukrajinaca su raseljeni. No stanovnici Rusije malo znaju o tome.

Rusija je zabranila državnim medijima da “specijalnu vojnu operaciju” ruskog predsjednika Vladimira Putina nazivaju invazijom ili ratom. Oni koji kritiziraju napade ruskih snaga mogu se suočiti s teškim novčanim i zatvorskim kaznama.

Zabrana nezavisnih ruskih medija

Društvene mreže, koje bi Ruse povezale s ostatkom svijeta, zabranjene su, a novi zakon o cenzuri kaže da je objavljivanje “lažnih informacija” o invaziji kažnjivo s do 15 godina zatvora. Pritisak vlasti prisilio je nezavisne ruske novinske kuće da se povuku ili zatvore, pa tako državni mediji pune medijske stupce propagandom i dezinformacijama.

Ljudi diljem svijeta pokušavaju doprijeti do nevinih Rusa, nadajući se da će njihovi pozivi i poruke poremetiti propagandu Kremlja i potencijalno pomoći da se zaustavi rat. Sve je počelo u Litvi. Redateljica dokumentarnih filmova Marija Stonyte i njezin suprug Mantas Kazlauskas gledali su vijesti iz svog doma u Klaipedi.

Kada je Rusija napala Ukrajinu, Stonyte je rekla da se osjećala očajno i bespomoćno. Par je počeo zvati tvrtke, muzeje i restorane u Moskvi i Sankt-Peterburgu, s nadom da će im moći ispričati što se zapravo događa u Ukrajini.

Inicijativa Call Russia

Nekoliko dana poslije naišli su na inicijativu CallRussia.org, koja je pokrenuta 8. ožujka sa sloganom: “Uputi najvažniji poziv u svom životu.” Suosnivač inicijative Paulius Senuta iz Litve kaže da im je cilj pozvati 40 milijuna telefonskih brojeva diljem Rusije. Prikupili su javno dostupne telefonske brojeve i stvorili platformu koja nasumično generira telefonski broj s popisa.

Volonteri koji pozivaju ljude mogu odlučiti hoće li ih zvati putem telefona, kontaktirati na Telegramu ili WhatsAppu, a na kraju poziva iskoči im prozor koji ih pita jesu li uspjeli, i ako jesu, kako je poziv prošao. Ideja se temelji na Senutinom uvjerenju da ruski narod ima moć prekinuti rat ako ima pristup informacijama i razumije patnje kroz koje prolazi ukrajinski narod.

“Postoji velika podrška u Rusiji za ovaj rat. Ali mnogi ne znaju što se zapravo događa. Ne znaju da je stotine, tisuće ljudi ubijeno, da su bačene bombe, ubijena djeca, žene koje rađaju… Ne znaju ništa o tome”, rekao je Senuta.

Volonteri koji pozivaju ljude ne žele ulaziti u nikakav sukob, nego im je cilj predočiti ljudsku tragediju i obavijestiti Ruse koji o tome ništa ne znaju. U samo tjedan dana nakon pokretanja CallRussia.org, tisuće volontera obavilo je 84.000 telefonskih poziva, kaže Senuta.

Ljudi se boje razgovarati o invaziji

Marija Stonyte kaže da joj malo ljudi spušta slušalice te da postoje dvije kategorije Rusa: oni koji se svađaju i oni koji poslušaju što im ima za reći. Stonyte vjeruje da mnogi ljudi ne žele razgovarati o toj temi jer se boje da im se pozivi prisluškuju i da bi se mogli suočiti s kaznom.

Nekoliko dana od početka invazije, ukrajinski ugostitelj Miša Katšurin pitao se zbog čega ga otac, koji živi u Rusiji, nije nazvao da provjeri kako je. No kad ga je nazvao, Miša je otkrio da njegov otac uopće ne vjeruje da postoji rat u Ukrajini. Miša mu je opisivao da su ga probudile eksplozije i da se skrivao u skloništu, no otac mu nije povjerovao.

“Oni su u drugačijoj stvarnosti. Želi mi vjerovati, ali ne može”, rekao je Miša, čiji otac pomno prati ruske državne medije, koji imaju potpuno drugačiji narativ o ratu od ostatka svijeta. Primjerice, početkom ožujka, kada su Rusi napali škole i katedrale u Harkivu, na ruskom državnom televizijskom kanalu RT tvrdilo se da je “oslobođeno 40 ukrajinskih gradova i sela”. Čak se ni sankcije zapada Rusiji ne spominju u vijestima.

Preporuke kako razgovarati s Rusima

Miša je pokrenuo web stranicu pod nazivom Papa Believe, koja nudi savjete Ukrajincima kako razgovarati s prijateljima i obitelji o ratu u Ukrajini. Onima koji lažno tvrde da su čelnici ukrajinske vlade nacisti, preporučuje se da im kažu da je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski iz ukrajinsko-židovske obitelji.

Kada ljudi tvrde da se ne događa rat, nego “specijalna vojna operacija”, Miša preporučuje da im se objasni kako su vojnici jedne zemlje prešli granicu druge te da granatiraju i zauzimaju gradove.

Kasnije je Miša snimio ponovni razgovor sa svojim ocem. Na početku razgovora govori mu: “Zovem da ti kažem što se događa u mom životu i u mojoj zemlji, stvari koje vidim svojim očima, ali ti mi ne vjeruješ.” Naposljetku, otac se slomio. “Iskreno, razumijem kako se osjećaš i jako sam zabrinut za tebe”, rekao je sinu.

Putem Tindera dolaze do Rusa

Finac koji živi u Estoniji pokušavao je putem aplikacija za upoznavanje doći do stanovnika Rusije kako bi im govorio o ratu u Ukrajini. Na Redditu je objavljen vodič kako koristiti Tinderovu značajku koja korisnicima omogućuje povezivanje s ljudima u drugim zemljama te kako stvoriti vjerodostojan lažni profil a da ga algoritam Tindera ne zabrani. Finac kaže da se javljao ljudima s porukom: “Bok. Jesi čuo novosti o Ukrajini?” Mnogi ljudi bili su zbunjeni, kaže, s proturječnim izvještajima u ruskim i zapadnim medijima.

Ovakvi načini razgovora sa stanovnicima Rusije još uvijek nemaju željeni učinak. Serge Kharjtonau, Bjelorus koji živi u SAD-u, gdje radi kao medijski stručnjak u Međunarodnoj mreži strateškog djelovanja za sigurnost, kaže da je sam uputio oko 120 poziva Rusiji u sklopu inicijative CallRussia.org, ali dosad nije imao učinak koji je htio.

Malo poziva bilo je uspješno jer u većini slučajeva ljudi postanu agresivni i prekidaju razgovor. Također, tvrdi da bi, iako su Rusi žrtve propagande koja im je nametnuta, bila “velika pogreška misliti da oni ne snose nikakvu odgovornost”.

“S jedne strane, oni su žrtve propagande, ali s druge strane, njihova je odluka da vjeruju propagandi i da negiraju ne samo druge informacije nego i postojanje drugačijih informacija od onih kakve su dostupne u Rusiji”, rekao je Serge.

Protivljenje ruskom viđenju rata može imati teške posljedice

Realnost je da bilo kakvo protivljenje ruskom viđenju rata može imati teške posljedice. Ruski novinar je, primjerice, proglašen krivim za organiziranje neovlaštenog javnog događaja, odnosno prosvjeda protiv invazije na Ukrajinu tijekom televizijskog prijenosa uživo, te je kažnjen novčanom kaznom. Više od 14 tisuća prosvjednika privedeno je u 151 ruskom gradu od početka invazije.

Marija Stonyte nada se da će Rusi u četiri oka prenijeti istinu o tome što se događa, da bi na kraju svi mogli prosvjedovati protiv Putinova režima.

“Trenutno je problem što je samo relativno mali postotak Rusa protiv rata. Vlada ih može lako ušutkati i uhititi. No ne bi mogli uhititi cijelu naciju da su Rusi ujedinjeni”, zaključila je Marija.

Jedna Ruskinja joj je u pozivu otkrila da zna cijelu istinu o ruskoj invaziji, ali da se boji išta reći ili napraviti jer ima dijete. No njezina obitelj razmišlja o odlasku iz Rusije.

“Zaista se nadam da ćeš pronaći način i da ćeš biti sigurna u ovoj situaciji. Obje smo majke i shvaćamo koliko je važna sigurnost naše djece. Kada živimo u ovakvim državama, nemoguće je ostati potpuno siguran i osjećati se sigurno u vlastitom domu. Tako da se iskreno nadam da će se neke promjene dogoditi”, poručila je Marija toj Ruskinji, prenosi Index.

Tijek događaja iz minute u minutu pratimo na OVOM LINKU.