Šest desetljeća prešućivanja: SAD štitio izraelski nuklearni arsenal, a sad se otvara neugodno pitanje

Početak priče seže u 1960. godinu, kada je skupina američkih diplomata putovala izraelskim helikopterom. Tijekom leta jedan od njih primijetio je gradilište usred pustinje Negev, otprilike 32 kilometra zapadno od Mrtvog mora.

Američki dužnosnik upitao je izraelskog pratitelja Addyja Cohena, zaposlenika tamošnjeg Ministarstva financija, što se ondje gradi. Cohen mu je odgovorio da je riječ o "tekstilnoj tvornici". Među američkim putnicima bio je i tadašnji veleposlanik SAD-a u Izraelu Ogden Reid, piše CNN.

No, ono što su zapravo vidjeli bila je izgradnja nuklearnog postrojenja Dimona, koje se danas smatra mjestom nastanka jedinog nuklearnog arsenala na Bliskom istoku. Nekoliko mjeseci poslije, nakon što su američke obavještajne službe otkrile pravu svrhu gradilišta, Reid je zatražio sastanak s Cohenom.

U tajnom američkom diplomatskom brzojavu, koji je dio zbirke deklasificiranih dokumenata Nacionalnog sigurnosnog arhiva, navodi se da je Cohen isprva cijelu situaciju pokušao prikazati kao bezazlenu, ali da je ostavio dojam kako vjeruje da bi se reaktor s vremenom mogao koristiti za vojne svrhe.

Pet godina poslije američki nuklearni dužnosnici otkrili su da iz jednog postrojenja za obogaćivanje urana u Pennsylvaniji nedostaju stotine kilograma obogaćenog urana pogodnog za izradu nuklearnog oružja. Dio američkih obavještajaca smatrao je da je taj materijal preusmjeren u izraelski nuklearni program, a na takvu mogućnost upućuje i nedavni dokumentarni film.

Najgore čuvana tajna na svijetu

Tijekom sljedećih šest desetljeća Washington i Tel Aviv nastavili su izbjegavati otvoreno priznanje razvoja izraelskog nuklearnog arsenala. Cohenov odgovor o "tekstilnoj tvornici" s vremenom je postao svojevrsna šifra za izraelsko nuklearno oružje. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu poslužio se tom aluzijom i u govoru 14. srpnja, kada je spomenuo sastanak s čelnikom izraelske Komisije za atomsku energiju u "tekstilnoj tvornici".

Izraelsko-američki povjesničar Avner Cohen tu je situaciju opisao kao "najgore čuvanu tajnu" na svijetu. Politika koju provode SAD i Izrael temelji se na neprozirnosti i dvosmislenosti: postojanje nuklearnog oružja neizravno se sugerira, ali se nikada službeno ne potvrđuje.

Takav pristup omogućio je Washingtonu da zadrži javno protivljenje razvoju nuklearnog oružja u drugim državama, dok je Izrael izbjegavao pitanja o tome kako je došao do bombe, odnosno posjeduje li je uopće.

Rat s Iranom ponovno otvara pitanje izraelskog arsenala

Međutim, dugogodišnja politika sada bi se mogla promijeniti. Druge zemlje u regiji razvijaju vlastite nuklearne programe, a SAD i Izrael vode rat protiv Irana, među ostalim kako bi spriječili Teheran da dođe do nuklearnog oružja. Pritom vodeći stručnjaci za neširenje nuklearnog oružja upozoravaju da bi takvi napori mogli biti uzaludni.

Istodobno, u američkom Kongresu razmatra se sporazum o nuklearnoj suradnji između SAD-a i Saudijske Arabije.

Trump dovodi u pitanje dosadašnju američku politiku

Čini se da i tradicionalno čvrsta američka potpora izraelskim vojnim ambicijama počinje slabjeti. Američki predsjednik Donald Trump u utorak je izjavio da bi SAD krajem godine mogao ukinuti gotovo četiri milijarde dolara vojne pomoći Izraelu jer im, kako je rekao, "to više nije potrebno".

Osim toga, skupina demokratskih zastupnika i zagovaračkih organizacija posljednjih godina sve glasnije poručuje da je vrijeme da Washington prestane zatvarati oči pred izraelskim nuklearnim oružjem.

Demokratski zastupnik Joaquin Castro u razgovoru za CNN ocijenio je da je američka politika dvosmislenosti prema izraelskom nuklearnom arsenalu zastarjela te da je "postala nepromišljena i opasna".

Castro, koji je član odbora Zastupničkog doma za vanjske poslove i obavještajna pitanja, upozorio je da je rizično da SAD sudjeluje u ratu zajedno s Izraelom, a da pritom ne zna gdje su izraelske "crvene linije" kada je riječ o uporabi nuklearnog oružja.

Također smatra problematičnim što se ne govori o mogućim kriznim planovima u slučaju uporabe takvog oružja ili napada na nuklearna postrojenja.

Odustajanje od dosadašnjeg poricanja otvorilo bi i pitanje podrijetla izraelske nuklearne tehnologije te desetljeća prikrivanja kojima se nastojalo spriječiti pojavljivanje nedvojbenih dokaza o postojanju vojnog nuklearnog programa.

Kako je Izrael desetljećima skrivao nuklearni program?

Američki inspektori nikada nisu otkrili tajno podzemno postrojenje ispod Dimone, u kojem se proizvodio plutonij pogodan za izradu nuklearnih bombi.

Prema dokumentarnom filmu na hebrejskom jeziku "Atom i ja" iz 2024. godine, izraelski dužnosnici prije dolaska inspektora zazidali bi pristup dizalu koje je vodilo do tog objekta. U dokumentarcu su objavljeni i ranije neobjavljeni intervjui s bivšim čelnikom izraelske obavještajne agencije zadužene za potporu nuklearnom programu.

Veća transparentnost mogla bi dodatno narušiti vjerodostojnost SAD-a, koji istodobno drugim državama pokušava objasniti zašto ne bi trebale razvijati nuklearno oružje. Mogla bi dovesti i do gospodarskih sankcija ili zabrane prodaje oružja državama koje nastoje doći do nuklearne bombe.

Glasnogovornik američkog State Departmenta izjavio je da je "dugogodišnja politika State Departmenta da javno ne komentira izvješća o određenim sustavima i vojnim stajalištima".

Bijela kuća nije odgovorila na CNN-ov zahtjev za komentar, dok je izraelsko veleposlanstvo u Washingtonu upit proslijedilo uredu premijera, odakle odgovor nije stigao.

Matthew Kroenig, stručnjak za nuklearnu strategiju i profesor političkih znanosti na Sveučilištu Georgetown, upozorio je da bi otvoreno izraelsko priznanje posjedovanja nuklearnog oružja moglo potaknuti druge države u regiji da krenu istim putem.

"Ako bi Izrael objavio da je nuklearna sila, to bi moglo povećati pritisak na druge zemlje u regiji da učine isto. Nekontrolirana utrka u nuklearnom naoružanju na Bliskom istoku nije dobra za američku politiku", rekao je.

Tajni dogovor Nixona i Gold Meir

Prema stručnjacima s kojima je razgovarao CNN, politika tajnosti nastala je iz potreba Hladnog rata. I SAD i Izrael strahovali su da bi otvoreno priznanje izraelskog nuklearnog programa moglo potaknuti arapske države, uz potporu Sovjetskog Saveza, na razvoj vlastitog nuklearnog oružja.

Izrael je strahovao i od diplomatskih posljedica koje bi uslijedile nakon javnog proglašenja nuklearnom silom.

Iste godine kada je američko postrojenje u Pennsylvaniji otkrilo nestanak urana, Henry Kissinger otputovao je u Tel Aviv. Ondje je visokim dužnosnicima američke diplomatske misije prenio pojedinosti razgovora koje je vodio s izraelskim predstavnicima.

Kissinger je tada bio profesor na Odsjeku za političke znanosti Sveučilišta Harvard i vanjskopolitički savjetnik istaknutih republikanaca. Manje od četiri godine poslije, 1969., postao je savjetnik za nacionalnu sigurnost u administraciji predsjednika Richarda Nixona.

U deklasificiranom memorandumu Nacionalnog sigurnosnog arhiva, koji bilježi sadržaj razgovora, navodi se da je Kissinger "snažno vjerovao da je Izrael već započeo program izgradnje nuklearnog oružja". Takav je razvoj događaja pokušavao spriječiti i tadašnji američki predsjednik John F. Kennedy.

Kissinger se sastao i sa zamjenikom izraelskog ministra obrane Shimonom Peresom te zaključio da su on i drugi važni izraelski dužnosnici zagovarali razvoj nuklearnog oružja. U memorandumu se navodi da među znanstvenicima također nije bilo dvojbe oko potrebe Izraela da ga razvije.

Ipak, postojala je jedna važna pojedinost. Kissinger je smatrao da izraelski dužnosnici ne žele ostaviti dojam da su upravo oni prvi uveli nuklearno oružje u regiju.

Što se zapravo smatralo uvođenjem nuklearnog oružja?

Prema riječima povjesničara Cohena, američki i izraelski dužnosnici pokušavali su zamagliti značenje pojma "uvođenja" nuklearnog oružja, a dvije strane nisu imale jednako razumijevanje toga što se uopće smatra nuklearnim oružjem.

Izrael je smatrao da se oružje može smatrati uvedenim u regiju tek nakon što bude testirano i javno predstavljeno. To je u razgovoru s američkim dužnosnicima u studenome 1968. rekao izraelski veleposlanik Yitzhak Rabin, tijekom pregovora o prodaji naprednih borbenih zrakoplova F-4 Phantom.

Američki dužnosnici ozbiljno su strahovali da bi javno priznanje izraelskog nuklearnog arsenala potaknulo arapske zemlje, od kojih su mnoge još osjećale posljedice poraza u Šestodnevnom ratu 1967., da aktivno krenu u razvoj nuklearnog oružja ili zatraže sigurnosna jamstva od Sovjetskog Saveza.

U izvješću priloženom Kissingerovu memorandumu iz srpnja 1969. američki dužnosnici zaključili su da bi izraelsko stjecanje nuklearnog oružja "znatno povećalo vjerojatnost da će netko upotrijebiti nuklearno oružje iz bijesa".

Kissinger je, međutim, shvatio da SAD vjerojatno ne može zaustaviti Izrael, čak ni ako Nixon zaprijeti embargom na oružje. Obustava isporuka naoružanja uz istodobno prešućivanje nuklearnog programa razljutila bi Kongres i mogla izazvati unutarnju političku krizu.

S druge strane, javno prozivanje Izraela moglo bi otvoriti prostor Sovjetskom Savezu i arapskim državama da optuže Washington za suučesništvo. Rješenje je naposljetku pronađeno u održavanju postojeće dvosmislenosti. Izrael je usto odbio potpisati Ugovor o neširenju nuklearnog oružja.

"Ono što zapravo želimo, u najmanju ruku, jest spriječiti da izraelsko posjedovanje nuklearnog oružja postane utvrđena međunarodna činjenica", napisao je Kissinger u memorandumu.

Njegov dokument iz srpnja 1969. ne bilježi kakvu je odluku donio Nixon, a čini se da ne postoji ni službeni zapis o trenutku kada je nuklearna dvosmislenost postala zajednička politika SAD-a i Izraela.

Povjesničar Cohen smatra da su Nixon i nova izraelska premijerka Golda Meir morali dogovoriti osnovna pravila tijekom privatnog sastanka u Bijeloj kući u rujnu iste godine, kojemu nisu nazočili njihovi suradnici.

Ne postoji poznat pisani zapis tog razgovora, no u kasnijem memorandumu Kissinger je spomenuo predsjednikove "privatne razgovore" s Meir te naveo da je Nixonova glavna briga bila spriječiti Izrael da javno predstavi nuklearno oružje ili provede nuklearno testiranje.

Nakon tog sastanka američki pritisak na Izrael zbog razvoja nuklearnog oružja gotovo je potpuno prestao.

Vanunu otkrio tajne izraelskog nuklearnog postrojenja

Tijekom 1970-ih kombinacija medijskih izvješća i slučajnih otkrivanja informacija iz državnih institucija snažno je upućivala na to da je Izrael razvio nuklearnu bombu.

Međutim, sve preostale međunarodne sumnje nestale su 1986. godine, kada je Mordechai Vanunu, bivši tehničar nuklearnog postrojenja u Dimoni, otkrio pojedinosti izraelskog programa i britanskom listu Sunday Times dostavio fotografije postrojenja koje je tajno snimio.

Prema knjizi iz 1999. godine koju je napisao Peter Hounam, novinar koji je radio na toj priči, neposredno prije objave članka mlada agentica Mossada namamila je Vanunua u Rim. Ondje su ga pripadnici izraelske obavještajne službe drogirali i ukrcali na tajni teretni brod izraelske mornarice koji je čekao u međunarodnim vodama.

Unatoč Hounamovu svjedočenju u njegovu obranu tijekom medijski praćenog suđenja, Vanunu je osuđen zbog izdaje i kaznenih djela povezanih sa špijunažom. U izraelskom zatvoru proveo je 18 godina, većinom u samici.

Završetak Hladnog rata nije prekinuo nuklearnu šutnju

Završetak Hladnog rata uklonio je velik dio prvotnih razloga za izraelsku politiku nuklearne dvosmislenosti. Izrael se više nije suočavao s ozbiljnom egzistencijalnom prijetnjom arapskih država, a Sovjetski Savez više nije mogao poticati širenje nuklearnog oružja u regiji.

Promijenjene okolnosti ipak su zabrinule izraelske dužnosnike. Kako je 2018. pisao New Yorker, počeli su tajno tražiti i dobivati pisana jamstva da SAD od njih neće zahtijevati nuklearno razoružanje.

Takva su jamstva počela pristizati još tijekom administracije predsjednika Billa Clintona, a bila su formulirana dovoljno neodređeno da se uklope u politiku dvosmislenosti.

Dio tajnosti s vremenom je ipak ublažen. Izraelski državni cenzori danas dopuštaju određene rasprave o nuklearnom oružju pod uvjetom da izdavači dodaju napomenu "prema stranim izvješćima".

Kada su Netanyahua u intervjuu za CNN 2018. pitali o nuklearnim sposobnostima njegove zemlje, nije ih zanijekao, nego je ponovio da Izrael neće biti prvi koji će ih uvesti u regiju.

Koliko nuklearnih bojevih glava ima Izrael?

Službeno stajalište ipak se nije promijenilo: ni Izrael ni SAD ne potvrđuju da Izrael posjeduje nuklearno oružje.

Neprofitna organizacija Nuclear Threat Initiative procjenjuje da izraelski arsenal obuhvaća 90 nuklearnih bojevih glava.

Saudijska Arabija mogla bi krenuti istim putem

Rubijeva izjava iz lipnja i sve veći pritisak dijela američkih zastupnika upućuju na to da bi dosadašnja politika poricanja mogla početi pucati. To bi dodatno zakompliciralo stanje na Bliskom istoku, gdje su napetosti već visoke zbog rata s Iranom i vojnih napredovanja hutista u Jemenu, koja su ugrozila pomorski promet kroz Crveno more.

Zasad nije jasno ni kako bi Trumpovo najavljeno smanjenje vojne pomoći Izraelu moglo utjecati na politiku nuklearne dvosmislenosti.

Kroenig, koji je ujedno književni zastupnik ostavštine Henryja Kissingera, smatra da je otvoreniji iranski nuklearni program već potaknuo zemlje u regiji, poput Saudijske Arabije, da se pripreme za mogućnost promjene sigurnosnih okolnosti.

Saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman u više je navrata zaprijetio razvojem nuklearnog oružja ako Iran dođe do bombe.

Nuklearni sporazum između SAD-a i Saudijske Arabije, koji je trenutačno pred Kongresom, omogućio bi toj zemlji put prema obogaćivanju urana na vlastitom teritoriju, uz ispunjavanje određenih uvjeta, među kojima je i američko odobrenje.

Iran i dalje raspolaže velikim zalihama obogaćenog urana

Unatoč višemjesečnom ratu sa SAD-om i Izraelom, Iran i dalje raspolaže s gotovo 454 kilograma visoko obogaćenog urana, iako je njegovo uklanjanje jedan od glavnih ratnih ciljeva Washingtona i Tel Aviva.

Velik dio tog urana nalazi se u postrojenjima koja su prošle godine bombardirali američki zrakoplovi.

James Acton, stručnjak za neširenje nuklearnog oružja iz Zaklade Carnegie za međunarodni mir, rekao je CNN-u da smatra kako postoji "50-postotna mogućnost da Iran u sljedeće tri godine dođe do nuklearne bombe".

Hoće li SAD i Izrael napokon prekinuti šutnju?

Castro se slaže da je američka politika dvosmislenosti prema izraelskom nuklearnom arsenalu nekada imala smisla, ali smatra da je došlo vrijeme za njezino napuštanje.

"Mnogo se toga promijenilo od 50-ih, 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća. Geopolitički svijet danas je potpuno drukčiji nego tada, ali politika dvosmislenosti nikada se nije promijenila", rekao je.

Kroenig smatra da bi iransko nuklearno testiranje bilo očit razlog zbog kojeg bi SAD i Izrael trebali napustiti dosadašnju politiku.

Ako bi Iran razvio nuklearno oružje, Izrael bi, prema njegovu mišljenju, morao javno govoriti o svojoj nuklearnoj strategiji i politici te provoditi vojne vježbe kako bi stvorio vjerodostojno nuklearno odvraćanje Teherana.

Ipak, osim u slučaju takvog razvoja događaja ili ako neka druga regionalna suparnica dođe do nuklearne bombe, Kroenig ne smatra da bi SAD i Izrael zasad trebali javno priznati postojanje izraelskog arsenala.

Castro je tijekom lipanjskog sučeljavanja s Rubijem u Kongresu upozorio da je već i jednostrano posjedovanje nuklearnog oružja u odnosima Izraela i Irana dovoljno ozbiljan razlog za javnu raspravu.

Posebno ga zabrinjava pitanje izraelskih "crvenih linija" za uporabu nuklearnog oružja u okolnostima u kojima se američki vojnici nalaze raspoređeni u regiji.

Rubio je izbjegao izravan odgovor, sugerirajući da bi o toj temi mogao slobodnije govoriti na povjerljivom sastanku.

"Takva pitanja zahtijevaju pažljivo balansiranje različitih interesa", zaključio je američki državni tajnik.