Djeca se igraju. Trčkaraju po igraonici u kojoj se prije rata pucalo laserima. Ovo nisu normalna vremena.

Vlasnici igraonice u Dnjipru napravili su od igraonice sklonište za izbjeglice. Ovdje se se smjestili deseci Ukrajinaca koji su uspjeli izbjeći iz opkoljenog Marijupolja.

“Posljednjih nekoliko tjedana je bio pakao”, kaže Dmitro.

Dmitro Švets, njegova žena Tanja i njihova kćer Vlada pobjegli su iz Marijupolja u četvrtak. Preživjeli su nekoliko tjedana bombardiranja, artiljerijske napade i rakete.

“Svakih 15, 20 minuta smo čuli avione. Gađali su, gađali, a onda čujete zvuk udara”, kaže on.

Skrivali su se u podrumu, a kada su izašli, Tanja je napravila snimke njihove zgrade. Izrešetana, neeksplodirane bombe leže na ulicama, očajni ljudi upadaju u trgovinu u potrazi za hranom…

“Problem je voda, nema je nigdje”, govori Dmitro.

Borili su se za vodu, izvlačili su je iz kanalizacije. “Pili smo vodu koja se skupila od kiše, uzimali smo vodu iz cijevi”, dodaje.

Jednog dana bomba je eksplodirala dok je Dmitro čekao u redu za vodu.

“Bomba je pala i ubila troje ljudi ispred nas. Jedan čovjek koji je uzimao vodu je bio bez glave, drugi je imao pola glave i treći je poginuo”, priča Dmitro.

“Posljednjeg dana sam vidio oca, majka je bila psihički uništena. Potpuna depresija, sjedila je podrumu, nije iz njega izašla od početka rata. Samo je nesretno sjedila. Posljednjeg dana otac me je molio da odemo negdje, ne znam gdje, samo da pobjegnemo odavde i plakao je”, kaže on.

Dmitro, njegova žena i kćerka su se nagurali u automobil s prijateljima i proveli su 15 sati vozeći kroz liniju fronta kako bi izbjegli iz opkoljenog grada. Njihovi roditelji su odbili otići.

“Ne znam hoću li ikada vidjeti roditelje ponovo, hoću li ih čuti. Ovo je život od dana do dana. Danas smo živi, sutra možda ne”, rekao je.

U relativno sigurnoj igraonici napravljenoj da zabavi djecu, djeca zapravo bježe od konflikta.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.