Što nam e-mail prepiska između Epsteina i Chomskog govori o jednom od najpoznatijih ljevičarskih intelektualaca?

Tijekom svog dugog života Noam Chomsky — koji je ovog mjeseca navršio 97 godina — previše je blago podnosio budale, nitkove i razne prirepke, i one znatiželjne i one kriminalne, piše Greg Grandin.

Chomsky je već rano u karijeri stekao reputaciju čovjeka kojem su vrata uvijek otvorena — razgovarao je sa svakim tko bi pokucao i odgovarao na svako pismo koje bi mu stiglo. A onda je došao e-mail.

Massachusetts Institute of Technology, na kojem je Chomsky predavao od 1955. do 2017., bio je među ranim usvojiteljima elektroničke komunikacije, pa je Chomsky oko 1985. dobio svoju prvu e-mail adresu, [email protected]. Tok pisama koje je primao uglavnom je zamijenila bujica e-poruka. Ali njegova politika „otvorenih vrata” nastavila se. I dalje je osjećao obvezu odgovoriti svima, ili gotovo svima, koji bi mu pisali — navika koja je bila tema mnogih Substack kolumni i Reddit rasprava.

Ja sam Chomskom prvi put pisao „hladno”, početkom 1990-ih, i unutar tjedan dana bio sam u njegovu uredu u Cambridgeu. Proveli smo sat vremena razgovarajući o Iran-contra aferi i odredima smrti, a prije nego što sam otišao dao mi je svoju „tajnu” e-mail adresu, [email protected], koja se, kako se ispostavilo, i nije baš pokazala tajnom. Tu je adresu ionako davao svima.

Chomsky je ostajao angažiran bez obzira na to koliko mu sugovornik bio zamoran i koliko se ponavljao. Godine 2015. autor Sam Harris maltretirao je tada 86-godišnjeg Chomskog pet dana, pitanjima za pitanjem o definiranju terorizma. Chomsky je davao sve od sebe da odgovori, naizgled bez ikakvog učinka. Čak je nevoljko pristao objaviti tu prepisku, iako je rekao da mu se „objavljivanje privatne korespondencije čini prilično čudnim, kao neka čudna vrsta egzibicionizma”.

Chomsky od lipnja 2023. nije javno nastupao ni razgovarao s medijima, nakon što ga je moždani udar utišao. No njegove komunikacijske navike posljednjih su se tjedana ponovno našle u vijestima — jer dokumenti, nedavno objavljeni, otkrivaju njegovu višegodišnju komunikaciju s pokojnim pedofilom Jeffreyjem Epsteinom. Chomsky, da budemo jasni, nije doveden u vezu ni s jednim Epsteinovim zločinom. Naprotiv, čini se da je bio jedno od mnogih slavnih imena koja je Epstein godinama sustavno „uzgajao”.

Vijest je, razumljivo, šokirala mnoge. Chomskyjeva kritika moćne elite ne djeluje spojivo s njegovom srdačnošću prema Epsteinu, koji je za mnoge postao utjelovljenje te elite u svojoj najtrulijoj formi. I Chomskyjeva dugogodišnja kritika izraelske okupacije palestinskog teritorija također se čini u suprotnosti s njegovom spremnošću da se druži s osobom za koju su mnogi vjerovali da je bliska Izraelu — ako ne i obavještajna imovina. Usmjeren na geopolitiku i zločine država, Chomsky očito nije vidio ono što su drugi jasno vidjeli: da je Epstein bio svodnik koji je opsluživao privatiziranu globalnu aristokraciju, te da su njegove žrtve bila djeca.

Chomskyjev autoritet ne proizlazi samo iz njegova vladanja lingvistikom, područjem koje je revolucionirao, nego i iz percipiranog integriteta — osjećaja, potvrđenog kod svih koji su mu bili bliski, da je živio život samoodricanja u službi pravde. Dao je neizmjernu količinu vremena, a koliko shvaćam i dobar dio novca, ljudima koji su pokušavali svijet učiniti boljim mjestom (također je, po mom mišljenju pretjerano, ugađao i nekim ljevičarima koji su se željeli „ogrijati” na njegovoj slavi).

Godine 1970. predavao je na Politehničkom sveučilištu u Hanoju, u zgradi napola razorenoj američkim bombama, a zatim obilazio izbjegličke kampove u Laosu. Predavao je i 1985. u Managvi, u Nikaragvi, tijekom Reaganova rata contri, a potom i na Zapadnoj obali 1997. Krajem 1999. odletio je u Timor-Leste, dok su indonezijske snage ubijale tisuće nakon referenduma o neovisnosti. Godine 2002. pojavio se nenajavljeno u Istanbulu kako bi stajao rame uz rame na sudu sa svojim turskim izdavačem, Fatihom Taşom, kojeg su kazneno gonili zbog objavljivanja Chomskyjevih eseja, uključujući i one o turskoj represiji nad Kurdima. Državni tužitelj odustao je od optužbe umjesto da prihvati Chomskyjev zahtjev da bude naveden kao suoptuženik.

Noam je bio u braku sa svojom prvom suprugom, Carol Chomsky — i sama utjecajnom znanstvenicom u području jezične pedagogije — 59 godina. Nakon što je Carol umrla 2008., stanovnici dvaju andskih sela u Kolumbiji, Santa Rite i La Vege, nazvali su jednu šumu po njoj, El Bosque Carol Chomsky, u znak zahvalnosti za zagovaranje njezina supruga u borbi za zaštitu prava na vodu. U kolovozu 2012. Noamu su trebala dva dana, putujući džipom i na konju, da dođe do visokih šuma i prisustvuje ceremoniji posvete. Sjedio je u tišini dok su mještani opisivali nasilje, krađu zemlje i trovanje vode koje su trpjeli od stočara, odreda smrti i zlatokopa. Chomsky je pokušao govoriti, ali nije nalazio riječi. Kasnije je poslao poruku zajednicama izrazivši nadu da će im „Carolinin duh” pomoći u borbi protiv „grabežljivih sila” s kojima se suočavaju.

Chomsky - apsolutist slobode govora

I tijekom svega toga Chomsky je razgovarao sa svima.

Chomsky je nepokolebljivi apsolutist slobode govora. Njegovo uvjerenje da nijedan govor, koliko god odvratan bio, ne smije biti ušutkan dovelo ga je u probleme 1969., kada je inzistirao da Walt Whitman Rostow, arhitekt i gorljivi branitelj rata u Vijetnamu, smije predavati na MIT-u. Sveučilište, tvrdio je Chomsky, mora ostati „utočište od cenzora”.

Prijatelji i kolege koji su mu inače ostali saveznici cijelog života, uključujući Howarda Zinna i Louisa Kampfa, mislili su drukčije. Nisu, govorili su, prosvjedovali protiv Rostowova „govora”, nego protiv njegovih ratnih zločina. Chomskyjeva obrana Rostowa odvijala se u trenutku kada su studenti MIT-a razotkrivali svoje sveučilište kao nešto nalik odjelu Pentagona za istraživanje i razvoj, koje je više od polovice proračuna dobivalo iz državnih obrambenih ugovora. Neki su sugerirali da je Chomskyjev stav o Rostowovu zapošljavanju imao više veze sa zaštitom veza sveučilišta s obrambenom industrijom nego s načelima slobode govora. Koliko mi je poznato, Chomsky nikada nije promijenio mišljenje o Rostowovu pravu da se pridruži fakultetu MIT-a.

Sve to znači da, s obzirom na njegovu nesposobnost da sam sebi postavi granice, nije iznenađujuće — osobito imajući u vidu blisku povezanost MIT-a s Epsteinom — da se Chomsky našao u Epsteinovoj orbiti.

Između 2002. i 2017. Epstein je MIT-u donirao 850.000 dolara i više puta posjetio sveučilište. Neki visoki administratori znali su da je Epstein 2008. na Floridi priznao krivnju po državnim optužbama za nagovaranje maloljetnice na prostituciju. Ali su svejedno uzeli njegov novac i nastavili ga pozivati natrag na kampus. Nije poznato kako ili kada su se Chomsky i Epstein prvi put upoznali, iako korespondencija e-mailom koju smo vidjeli započinje 2015.

"Povremeno" se susretao s Epsteinom

MIT je dugo koristio Chomskyjevu reputaciju za izgradnju vlastitog brenda. Chomsky je kritizirao neke MIT-ove financijske pokrovitelje, osobito Davida Kocha, ali je ipak povremeno sudjelovao u „prestige draw” događajima — predavanjima ili simpozijima koje je sveučilište organiziralo radi stvaranja mreže bogatih donatora, poput Epsteina. Chomsky je bio jedan od „lijepih umova” koje je Epstein nastojao uključiti u svoj krug; možda su se upoznali na nekom takvom MIT-ovom događaju.

Prije moždanog udara Chomsky je novinarima rekao da se s Epsteinom „povremeno” susretao, uključujući jednom u ožujku 2015. u uredu Martina Nowaka, harvardskog biologa, zajedno s drugim, neimenovanim znanstvenicima, kako bi razgovarali o Epsteinovu daljnjem financiranju studije koju je vodio Nowak. Otprilike u to vrijeme, pokazuju e-mailovi, Epstein je posredovao u organiziranju privatnog susreta između Chomskog i bivšeg izraelskog premijera Ehuda Baraka. Chomsky je rekao da je pristao na sastanak jer je želio iz prve ruke čuti zašto su propali pregovori između Palestinaca i Izraelaca u Tabi, u Egiptu, u siječnju 2001. Činilo se da mu je susret potvrdio da je upravo Barak prekinuo pregovore, pod pritiskom domaćih snaga u Izraelu.

Ne znam što je Chomsky znao, ako je išta znao, o Epsteinovoj mreži trgovine djecom u svrhu seksualnog iskorištavanja. Niti znam što je znao, ako je išta znao, o Epsteinovoj ulozi u promicanju izraelskih interesa u SAD-u, uključujući pomaganje kampanji Alana Dershowitza da diskreditira knjigu Johna Mearsheimera i Stephena Walta The Israel Lobby i prikaže autore kao antisemite. Najaktivnije godine Chomskyjeve korespondencije s Epsteinom bile su 2015. i 2016., kada su građanske tužbe Virginije Giuffre protiv Ghislaine Maxwell — Epsteinove suradnice koja je kasnije završila u zatvoru — i protiv Epsteinova prijatelja Alana Dershowitza dobivale nešto pažnje (iako je ta priča uglavnom utihnula nakon što je Giuffre postigla nagodbu izvan suda).

Smjer komunikacije gotovo je u potpunosti od Epsteina prema Chomskom; koliko mogu zaključiti iz pretraživih baza, sve Chomskyjeve poruke bile su odgovori na poruke koje je prvi poslao Epstein. Posljednji poznati Chomskyjev e-mail Epsteinu, kao odgovor na Epsteinov e-mail, datira od 26. prosinca 2016. Tema je bio tek izabrani Donald Trump.

Chomskyjeva druga supruga, Valeria Wasserman Chomsky, neovisno je uspostavila vlastitu prepisku s Epsteinom. (Dana 22. siječnja 2017. poslala mu je oduševljen e-mail s čestitkom za rođendan.) A Chomsky je morao kontaktirati Epsteina u nekom obliku i 2018., jer se u Epsteinovim papirima našao zapis bankovnog transfera od 28. ožujka 2018. o isplati 270.000 dolara Chomskom. Taj je novac bio Chomskyjev — zamolio je Epsteina da mu pomogne dovršiti složenu transakciju vezanu uz ostavinu njegove pokojne supruge. Chomskyjev izvorni zahtjev nije u javnim dokumentima.

Između 2015. i 2019. Epstein je u više navrata pozivao Chomskyjeve na druženja. Većina poziva nije rezultirala ničim, iako je par prisustvovao nekim Epsteinovim događajima, uključujući večeru s Woodyjem Allenom i njegovom suprugom Soon-Yi Previn. Neka od tih okupljanja spajala su političke i intelektualne neobičnjake i ekonomske elite. Bilo je tu i figura s političkih ekstrema, uključujući Stevea Bannona; fotografija Chomskog i Bannona bila je među materijalima u nedavno objavljenim dokumentima.

Chomskog su više zanimali znanstvenici koje je Epstein skupljao. Na MIT-u je Chomsky stekao reputaciju osobe koja dijeli svoju pažnju: svoje lingvističke modele gradio je u interdisciplinarnom dijalogu sa znanstvenicima koji su spajali biologiju, evoluciju, lingvistiku, računarstvo i matematiku, dok je političku kritiku gradio s humanistima. Bannon ne bi bio najgora osoba s kojom se Chomsky ikad družio; jedan je promatrač primijetio da je na MIT-u dijelio vrijeme između „ratnih znanstvenika” i „antiratnih studenata”.

"Genijalan tip"

Iako je Chomsky povremeno dopisivao s Epsteinom, Epstein i drugi dopisnici često su ga tretirali kao objekt fascinacije. „Zaista impresivno”, napisao je Ehud Barak Epsteinu nakon susreta s Chomskim. „Genijalan tip”, napisala je Linda Stone, bivša potpredsjednica u Appleu i Microsoftu, u jednom od svojih e-mailova Epsteinu.

Dana 28. studenoga 2018. veliki istraživački tekst Julie Brown u Miami Heraldu raznio je Epsteinovu priču. Brown je otkrila ne samo „slatki” dogovor koji je Epstein dobio od tužitelja 2008., nego i da je policija identificirala najmanje 36 maloljetnih djevojčica koje je Epstein zlostavljao ili plaćao za seks između 2001. i 2006.

Nakon objave te priče Chomsky je, koliko znamo na temelju objavljenih dokumenata, utihnuo. Epstein je, međutim, i dalje spominjao Chomskog u korespondenciji s drugima. Kako je Epstein postajao sve zaokupljeniji kontroliranjem posljedica teksta u Heraldu, pokušao je regrutirati Chomskog za pomoć, čak je poslao Bannona da razgovara s njim u Arizoni, kamo su se Chomskyjevi preselili. No nije uspio nagovoriti Chomskog da sjedne za intervju s Bannonom, koji je trebao biti dio nikad dovršenog dokumentarca osmišljenog da popravi Epsteinov imidž.

Oni koji imaju zamjerke prema Chomskom — bilo zato što se protive njegovoj politici u cijelosti, bilo zato što se ne slažu s nekim konkretnim stavom, osobito vezanim uz Izrael — prirodno su se uhvatili njegovih kontakata s Epsteinom. Jedan komentar u Jewish Standardu tvrdi da Chomskyjeve veze s Epsteinom dokazuju njegov moralni bankrot: „Legitimiranje zla ono je što Chomsky radi.”

Drugi na društvenim mrežama misle da Chomskyjevi kontakti s Epsteinom, zajedno s njegovim odbijanjem da podrži pokret Boycott, Divest, and Sanction, dokazuju da je on samo liberalni cionist. Desničarski antisemiti dodaju Chomskog na popis globalističkih Mossadovih agenata. No postoji i promišljena kritika, da to akademski kažemo, rodnih dinamika Epsteinove društvene mreže, u koju je Chomsky ušao u desetljeću prije svojeg moždanog udara.

Što se tiče Chomskyjevih e-mailova Epsteinu, oni zvuče kao e-mailovi koje je slao i meni — primjerice upozoravajući tijekom Trumpova prvog mandata na „sociopatski cirkus u Washingtonu” i zabrinut da „otrovi” koje je Trump „pustio iz malo ispod površine ne odlaze”. Nekoliko poruka iz 2015. i 2016. koje je Chomsky poslao Epsteinu sadrže slične brige. U jednoj razmjeni Epstein spominje vjerski „fanatizam” „na obje strane”, da bi ga Chomsky ispravio: „sekularne religije — nacionalistički fanatizam itd. — mnogo su opasnije”, piše Chomsky, a zatim se žali na „mainstream akademike” koji se drže „mitova” o „američkoj iznimnosti” i „izraelskoj samoobrani” te odbijaju kritizirati „Obaminu kampanju masovnog ubijanja”.

Chomsky nije bio sentimentalni član onoga što Giridharadas naziva „Epsteinovom klasom”.