Tko je Andy Burnham? Političar koji bi mogao srušiti Starmera

Izbori održani u četvrtak, ekvivalent američkim izvanrednim izborima, raspisani su kako bi Burnhamu otvorili put prema Downing Streetu.

Iako je jedan od najpopularnijih političara u zemlji, dosad nije mogao izazvati Starmera za vodstvo vladajuće Laburističke stranke i premijersku funkciju jer nije bio zastupnik u parlamentu.

No dvije godine nakon uvjerljive pobjede laburista na općim izborima, Starmerova popularnost i autoritet ozbiljno su oslabjeli. Istodobno, u anketama raste potpora desno-populističkoj stranci Reform UK Nigela Faragea i lijevo-populističkoj Zelenoj stranci, piše CNN.

Burnhamovi saveznici tvrde da je upravo on jedina osoba koja može zaustaviti izborni pad Laburističke stranke, što izrazito nepopularni Starmer više nije u stanju učiniti.

Dodatni vjetar u leđa Burnhamu daje i uvjerljiva pobjeda u Makerfieldu, gdje je nekoliko tjedana nakon katastrofalnih rezultata laburista na lokalnim izborima uvjerljivo porazio Reform UK.

Već u petak dio laburističkih zastupnika ponovno je pozvao Starmera da odstupi, iako je Burnham izbjegao otvoreno govoriti o svojim ambicijama za vodstvo stranke.

„Svi znaju da politika ne funkcionira. Svi osjećaju da zemlja nije tamo gdje bi trebala biti. Večeras bi mogao biti prekretnica“, rekao je Burnham nakon objave rezultata.

Starmer je poručio da će se boriti protiv svakog pokušaja smjene, čime je dodatno produbljen dojam krize unutar Laburističke stranke.

Političar koji se predstavlja kao čovjek izvan sustava

Posljednjih godina Burnham je tiho postao jedan od najpopularnijih političara u Britaniji. Njegova karizma često zasjenjuje određene kontradikcije u njegovu imidžu, poput tvrdnje da nije dio političkog establišmenta, iako je već s 24 godine radio kao parlamentarni istraživač, sa 28 bio posebni savjetnik, a s 31 prvi put izabran za zastupnika.

Tijekom 16 godina u parlamentu služio je u vladama Tonyja Blaira i Gordona Browna te naposljetku postao ministar zdravstva. Dvaput se bezuspješno kandidirao za vodstvo Laburističke stranke, 2010. i 2015. godine. U drugom pokušaju uvjerljivo ga je pobijedio Jeremy Corbyn, čiji je dolazak stranku pomaknuo ulijevo.

Iako je u početku bio član Corbynova „vlade u sjeni“, izbor za gradonačelnika Manchestera 2017. omogućio mu je da se udalji od unutarnjih sukoba koji su tada razdirali laburiste.

Zbog toga ga lijevo krilo stranke ne povezuje toliko sa Starmerovim zaokretom prema političkom centru i izbacivanjem Corbyna iz stranke.

Kao gradonačelnik Manchestera Burnham se profilirao kao političar spreman suprotstaviti se vlastima u Londonu, osobito u pitanjima koja simboliziraju dugogodišnje podjele između sjevera i juga Engleske. Time je dodatno učvrstio imidž autsajdera i zaradio nadimak „Kralj Sjevera“.

Za njegova mandata gospodarstvo Velikog Manchestera snažno je raslo, unaprijeđen je sustav javnog prijevoza, a pokrenut je i veliki program izgradnje stanova.

„Imao je vrlo jasnu viziju za Veliki Manchester, za gospodarski uspjeh, socijalnu uključenost i mogućnost da svi imaju kvalitetan život u regiji“, rekla je za CNN njegova zamjenica Kate Green.

Dodala je da je Burnham uvijek bio usmjeren na konkretne poteze koji ljudima mogu poboljšati svakodnevni život.

Nisu sva njegova obećanja ostvarena. Primjerice, ambiciozan plan da se beskućništvo u Manchesteru iskorijeni do 2020. nije ispunjen, a kritičari tvrde da su temelji mnogih njegovih najvećih uspjeha postavljeni i prije njegova dolaska na vlast.

Unatoč tome, kao zaštitno lice preporoda Manchestera Burnham je izgradio profil regionalnog lidera usporediv s američkim guvernerima.

Mančesterizam

U laburističkim krugovima već dugo kruži šala o Burnhamovoj sposobnosti da se prilagodi dominantnim idejama ljevice.

„Blairovac, Brownovac i Corbynovac ulaze u pub. Konobar pita: ‘Što ćeš popiti, Andy?’“

Unatoč toj reputaciji, Burnham se uglavnom povezuje s umjerenim lijevim krilom Laburističke stranke.

„Vjerojatno je nešto lijevije od Starmera, ali svakako desnije od Corbyna“, kaže Lotte Hargrave, istraživačica političkih znanosti na Sveučilištu u Manchesteru.

U medijima se Burnham često povezuje s pojmom "mančesterizam “, koji opisuje politički pristup razvijen tijekom njegova mandata.

Za Burnhama mančesterizam znači „socijalizam naklonjen poduzetništvu“ te kraj neoliberalizma i ekonomije „prelijevanja bogatstva“, koja je, kako tvrdi, zanemarila mjesta poput Makerfielda.

Prema Mathewu Lawrenceu, osnivaču think tanka Common Wealth i jednom od idejnih tvoraca tog koncepta, mančesterizam podrazumijeva vraćanje veće javne kontrole nad ključnim uslugama poput stanovanja, vodoopskrbe, energetike i prometa.

Ostali elementi uključuju prijenos ovlasti iz Londona na gradove i regije te stvaranje poduzetničke kulture koja izravno koristi radnicima.

Mnoge od tih ideja već djelomično provodi sadašnja laburistička vlada kroz projekte poput Great British Energy i Great British Railways.

„Postoje jasne sličnosti i kontinuitet. Nije riječ o radikalnom zaokretu, nego o značajnom ubrzanju postojećeg smjera“, rekao je Lawrence.

Laburisti u previranju

Burnhamov povratak u nacionalnu politiku čini utrku za vodstvo stranke gotovo neizbježnom.

Nakon loših rezultata na lokalnim izborima Laburistička stranka već tjednima balansira na rubu otvorene pobune protiv Starmera, a jedini razlog za odgodu bio je Burnhamov dosadašnji status izvan parlamenta.

Dok popularnost vlade pada, unutar stranke raste sukob oko toga kako odgovoriti na brojne probleme zemlje i zaustaviti uspon Reform UK-a.

Burnham bi se, međutim, suočio s istim ograničenjima kao i Starmer. Britanske javne financije su pod pritiskom, a politička scena sve polariziranija.

Ako zauzme previše desne stavove o pitanjima poput imigracije, riskira gubitak progresivnih urbanih birača koji bi mogli prijeći Zelenima. Ako ode predaleko ulijevo, mogao bi izgubiti tradicionalnu radničku bazu.

Tijekom kampanje oprezno je balansirao između tih suprotstavljenih interesa.

Po pitanju imigracije približio se stajalištima aktualne vlade, podržavši planove ministrice unutarnjih poslova Shabane Mahmood o ukidanju trajnog statusa za izbjeglice te ublaživši svoje ranije zahtjeve za proširenjem socijalnih prava migrantima bez stalnog boravka.

Ublažio je i kritike fiskalnih pravila koja ograničavaju javnu potrošnju, a odmaknuo se i od prošlogodišnje izjave da bi želio vidjeti povratak Ujedinjenog Kraljevstva u Europsku uniju za svog života.

Kada uskoro zauzme mjesto u parlamentu, svaki njegov potez pratit će cijela britanska politička scena.