Zašto Njemačka ima kancelara, a ne premijera?

Njemačka i Austrija danas su jedine europske države čiji se šefovi vlada službeno nazivaju saveznim kancelarima. Švicarska također ima saveznog kancelara, ali ondje kancelar nije ni šef države ni šef vlade, nego predstojnik Savezne kancelarije i glavni administrativni suradnik sedmeročlanoga Saveznog vijeća.

Njemačka i Austrija istodobno imaju savezne predsjednike kao šefove država, dok u Švicarskoj funkciju šefa države kolektivno obavlja Savezno vijeće, čiji se predsjednik bira na godinu dana kao primus inter pares.

Od rimskog cancellariusa do modernog kancelara

Riječ je o tituli koja dolazi iz latinskog (cancellarius); cancellarii iz rimskog doba bili su pomoćnici, tajnici i pisari sudaca i, kasnije, careva. Sve tri moderne države - Savezna Republika Njemačka, Švicarska Konfederacija, Republika Austrija - posjeduju bogatu tradiciju rimskih državnih institucija, primarno naslijeđenu kroz srednjovjekovno Sveto Rimsko Carstvo, koje je u određenim perioda europske povijesti ne samo sadržavalo današnji teritorij triju država nego i uvelike definiralo njegovu pravnu povijest.

Sveto Rimsko Carstvo i zajednička državnopravna baština

Sveto Rimsko Carstvo bila je decentralizirana i utjecajna država na području srednje i zapadne Europe koja je, ovisno o historiografskom dogovoru, postojala ili od 800. (nakon krunidbe Karla Velikog za rimskog cara) ili 962. (nakon krunidbe Otona Velikog za rimskog cara) pa sve do 1806., kada je car Franjo II. abdicirao nakon poraza od Napoleona.

Povjesničari su ponekad SRC nazivali Njemačkim Carstvom (Deutsches Reich), što je i dovelo do neslavne taksonomije Prvog (Sveto Rimsko Carstvo), Drugog (Njemačko Carstvo nakon ujedinjenja 1871.) i Trećeg Reicha (nacistička Njemačka 1933.-1945.). U sve tri državne tvorevine, kao i u interregnumu Weimarske Republike (1918. - 1933., formalno do 1945.), titula kancelara označavala je predsjednika vlade, pod kaiserom ili bez njega. Adolf Hitler imenovan je njemačkim kancelarom 30. siječnja 1933., a čak i na početku nacističke diktature njegova titula glasila je Führer und Reichskanzler.

Njemačko ujedinjenje i austrijski put

Italija (1861.) i Njemačka (1871.) bile su posljednje dvije velike europske sile koje su se politički ujedinile; Risorgimento i, deset godina kasnije, Deutsche Einigung predstavljali su kraj dugih povijesnih procesa stvaranja talijanske i njemačke nacije i države.

Njemačko ujedinjenje predvodila je Prusija, na čelu s Ottom von Bismarckom, prvim njemačkim kancelarom, međutim, u njegovom sastavu nisu se nalazile zemlje pod vlašću Habsburgovaca, što je uključivalo područja današnje Austrije. Austrijska povijest ostala je blisko isprepletena s njemačkom sve do kraja 2. svjetskog rata, kada je šok nacističkog nasilja definitivno stao na kraj ideji "jedne države" za sve Nijemce i utabao put samoodređenju austrijske nacije.

Njemačko Carstvo, Weimar, Treći Reich, Savezna Republika...

Njemačko Carstvo palo je nakon poraza u 1. svjetskom ratu, a nakon njega slijedile su Waimarska Republika, nacistički Treći Reich, Zapadna i Istočna Njemačka te, nakon kraja Hladnog rata, ponovno ujedinjenje nakon aneksije DDR-a i uspostavljanja Savezne republike Njemačke. Današnja titula njemačkog kancelara (Bundeskanzler der Bundesrepublik Deutschland), stoga, slijedi jasnu tradicijsku liniju od starog Rima, preko srednjovjekovnih njemačkih država, Njemačkog Carstva, Weimarske Republike i Trećeg Reicha.

Potpuna supresija istočnonjemačke državne tradicije (koja je, nakon 2. svjetskog rata, pokušala potpuno raskinuti s njemačkom povijesti prava i države) nakon ponovnog ujedinjenja u tom kontekstu nije slučajna.

Ista povijesna tradicija, tri različite funkcije

Uloga kancelara razlikuje se u Njemačkoj (predsjednik savezne vlade), Austriji (šef vlade) i Švicarskoj (predstojnik ureda sedmeročlanoga Saveznog vijeća), ali dolazi iz iste europske povijesne tradicije.