SAVJETNIK IZ SJENE
Zašto se Trump ovako ponaša prema Europi? Ovaj čovjek stoji iza svega

Jedini trenutak zamjenika američkog savjetnika za nacionalnu sigurnost Andyja Bakera u središtu pozornosti dogodio se slučajno, kada ga je u ožujku potpredsjednik JD Vance imenovao osobom za kontakt u procurjelom grupnom chatu o napadima na hutiste u Jemenu.
No, upravo taj njegov pritajeni javni profil sugerira njegov rastući utjecaj.
Iza kulisa, rijetko fotografirani i izrazito povučeni Baker izrastao je u ključnu figuru u Vanceovu krugu, oblikujući i potpredsjednikovo razmišljanje o vanjskoj politici i neke od najznačajnijih odluka Bijele kuće u području nacionalne sigurnosti, osobito njezin sve konfrontacijskiji stav prema američkim saveznicima u Europi.
Premda je malo poznat izvan Washingtona i europskih prijestolnica, on je ključan za razumijevanje elemenata Trumpove vanjske politike, koji su zbunili Europu, od Münchena do Donbasa.
Kako se Vance profilira kao jedan od vodećih kandidata za osvajanje republikanske nominacije 2028., očekuje se da će Baker, samoproglašeni "realist" koji je skeptičan prema tradicionalnim američkim savezima i američkim vojnim intervencijama u inozemstvu, igrati još važniju ulogu u oblikovanju buduće američke vanjske politike.
Zapravo, neki vjeruju da će Baker biti ključna figura bez obzira na to tko će postati republikanski nositelj liste.
"Andy će igrati ulogu u svakoj budućoj administraciji", rekao je Alex Wong, Trumpov zamjenik savjetnika za nacionalnu sigurnost do svibnja, kada je Baker preuzeo tu funkciju.
Politico sve zaključke kroz ovu detaljnu analizu temelji na intervjuima s gotovo desetak ljudi, uključujući insidere administracije, visoke europske dužnosnike i znanstvenike iz think tankova za vanjsku politiku. Mnogima je odobrena anonimnost kako bi mogli govoriti o Bakeru i njegovu utjecaju.

Njegovi "otisci prstiju" vidljivi su na nekim od najradikalnijih poteza Trumpove administracije. Pomogao je u pisanju vatrenog govora koji je Vance održao na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji u veljači 2025., prema riječima dviju osoba upoznatih s Bakerovom ulogom i jednog europskog suradnika upoznatog s njegovim doprinosom.
Vanceove izjave, koje gotovo godinu dana kasnije i dalje potresaju europske diplomatske krugove, oštro su kritizirale europske čelnike zbog, kako je tvrdio, neuspjeha u zaštiti slobode govora i pozvale ih da se obračunaju s ilegalnom imigracijom, uz tvrdnju da europsko "povlačenje ... od nekih svojih temeljnih vrijednosti" predstavlja glavnu prijetnju transatlantskom savezu.
Baker, koji je odbio komentirati, također je imao veliku ulogu u izradi nove Nacionalne sigurnosne strategije administracije, prema riječima jedne od dviju osoba upoznatih s njegovom ulogom. Strategija je odjekivala Vanceovu tvrdnju iz Münchena da europsko povlačenje od "civilizacijskog samopouzdanja i zapadnog identiteta" predstavlja primarnu prijetnju transatlantskoj sigurnosti te je pozdravila rastući utjecaj "domoljubnih" nacionalističkih stranaka u Europi. Također je kritizirala širenje NATO-a i pozvala na kraj "NATO-a kao saveza koji se neprestano širi".
Bakerova uloga u minhenskom govoru i strateškom dokumentu dosad nije bila objavljena.
U kombinaciji s agresivnim novim diplomatskim pristupom administracije, Bakerov i Vanceov fokus na preoblikovanje savezništava u Europi i njihova otvorena skepsa prema NATO-u predstavljaju izazov cijelom establišmentu, tvrdi Mark Episkopos, istraživač za Euroaziju u Quincy Institute for Responsible Statecraft.
"Ovo je puno izravniji izazov zbog načina na koji je uokviren", rekao je Episkopos o Bakerovu pristupu. "Uokviren je tako da odbacuje, ili barem ozbiljno dovodi u pitanje, temeljne pretpostavke o tome što bismo uopće trebali raditi. Koje su to vrijednosti koje bismo trebali braniti? Zašto NATO izgleda ovako kako izgleda?"

Ideološki, Baker se uvelike uklapa u "restriktivno" krilo Republikanske stranke, koje sumnjičavo gleda na strane vojne zaplete i zagovara ograničenu ulogu Sjedinjenih Država na globalnoj sceni.
Administracija to naziva "realističnim" pristupom ili, kako je navedeno u Nacionalnoj sigurnosnoj strategiji, "fleksibilnim realizmom". Među njegovim temeljnim načelima je da bi se američka vanjska politika i struktura savezništava trebale temeljiti na hladnom proračunu američkih interesa, a ne na idealističnoj viziji država koje se udružuju radi promicanja vrlina u inozemstvu.
Uspon Bakera i "fleksibilnog realizma" prisiljava mnoge europske diplomate i dužnosnike da se suoče s idejom da će Trumpova normama razarajuća varijanta vanjske politike "America First" vjerojatno nadživjeti samog predsjednika.
Jedan dužnosnik britanske vlade opisao je Bakera kao vrlo angažiranog u komunikaciji s međunarodnim kolegama. Rekao je da europske vlade "naravno" ovo vide kao trajnu promjenu.
"To ga je stvarno obilježilo"
Baker je došao do hodnika MAGA moći obilaznim putem. Odrastao je u radničkoj obitelji u području North Baya u San Franciscu, tradicionalno radničkom kraju s dubokim vezama s radničkim pokretom i Demokratskom strankom. Nakon što je stekao diplomu iz povijesti na Sveučilištu Kalifornije u Berkeleyju, Baker je završio poslijediplomski studij međunarodnih odnosa na Oxfordu, stekavši ekvivalent magisterija i doktorata 2007. godine te provevši pet godina kao akademski predavač.
Njegova doktorska disertacija na Oxfordu, koja je kasnije postala knjiga, bavila se uspostavom međunarodnog poretka nakon Drugog svjetskog rata i tvrdila da stabilnost tog poretka počiva na "određenim zajedničkim društvenim obvezama" vezanima uz nacionalni suverenitet i uporabu sile.
Odjeci te ideje činili su ideološku srž Vanceova govora u Münchenu, u kojem je tvrdio da primarna prijetnja transatlantskom sigurnosnom savezu proizlazi iz unutarnje političke situacije u Europi, konkretno iz, po Vanceovu mišljenju, navodnih pokušaja europskih čelnika da cenzuriraju konzervativne protivnike pobačaja i masovne migracije.
Baker se 2010. pridružio State Departmentu kao diplomat u vanjskoj službi, na toj je dužnosti proveo 13 godina. Njegova služba, koja je uključivala boravke u Afganistanu i u sjedištu NATO-a u Bruxellesu, učvrstila je njegov ciničan pogled na ulogu Amerike u svijetu.
"Čini se da ga je to stvarno obilježilo", rekla je druga osoba upoznata s Bakerovom ulogom. "Zauzeo je stav da je američka vanjska politika neka vrsta igračke elita, koja se ne koristi u korist američkog naroda, osobito ljudi poput onih iz kojih je on potekao" u radničkim dijelovima sjeverne Kalifornije.
S vremenom je Baker zaključio da tim radničkim biračima "ne pomažu demokrati koji guraju te ratove, koji nanose veliku štetu u dalekim zemljama, ali zapravo ne pomažu nikome u Sjedinjenim Državama", rekla je ta osoba.
Baker je 2023. napustio State Department s namjerom da pronađe nekoga tko dijeli njegovu viziju "da se američka moć rasipa u inozemstvu i da se ne koristi u korist američkog naroda", rekla je ista osoba. "Zato je potražio Vancea."
Bio je to prirodan spoj. Kao i Baker, Vance je bio intelektualni konzervativac s radničkim korijenima, koji je zauzeo suzdržaniji stav prema vanjskoj politici nakon što je iz prve ruke vidio posljedice američkog rata protiv terorizma, u Vanceovu slučaju kroz raspoređivanje u Irak 2005. godine dok je služio u Marinskom korpusu.
Prvi senator iz Ohija uveo je Bakera kao savjetnika za nacionalnu sigurnost. Tijekom rada u Senatu, Baker je imao ključnu ulogu u oblikovanju Vanceova protivljenja američkoj vojnoj pomoći Ukrajini.
"Ključni savjetnik"
Trumpova pobjeda 2024. ponudila je Vanceu i Bakeru priliku da svoju viziju primijene na svjetskoj pozornici, a nigdje to nije bilo vidljivije nego u pristupu administracije ratu u Ukrajini. Njihov dugogodišnji cilj postizanja pregovaračkog kraja rata podudarao se s Trumpovim, koji je jasno dao do znanja da traži brzo rješenje sukoba koji je smatrao iscrpljivanjem američkih resursa.
Baker, koji tečno govori ruski, kao i bugarski i perzijski, imao je veliku ulogu u nastojanjima da se postigne mirovni sporazum.
"Andy je bio ključni savjetnik i operativac u oblikovanju i postavljanju ranih kontura pregovora o Ukrajini, uključujući stvari poput sporazuma o mineralima", koji je potpisan u listopadu, rekao je Wong.
Tijekom pregovora Baker je nudio "praktične" i "kreativne ideje" za okončanje rata, rekla je prva osoba upoznata s njegovom ulogom, tvrdeći da njegova perspektiva nije antiukrajinska, kako mu neki kritičari zamjeraju.
Baker i Vance "prije svega žele da se SAD kloni nekih globalnih obveza za koje ne misle da su važne za SAD. I drugo, zaista žele pomoći da ovaj rat završi", dodala je ta osoba.
Ipak, Bakerov pristup okončanju rata naljutio je neke američke saveznike.
Jedan europski dužnosnik opisao je Bakera kao "vrlo pametnog", ali je priznao da je "njegovo čitanje Rusije prilično drukčije od našeg".
"Andy kao da precjenjuje snagu i utjecaj Rusije. Mi, s druge strane, vidimo Rusiju blizu granica njezinih ekonomskih i vojnih mogućnosti", rekao je europski dužnosnik.

Baker je u proljeće preuzeo dužnost zamjenika savjetnika za nacionalnu sigurnost, usred šire reorganizacije Vijeća za nacionalnu sigurnost. Na toj poziciji blisko surađuje s državnim tajnikom i savjetnikom za nacionalnu sigurnost Marcom Rubiom te s drugim zamjenikom Robertom Gabrielom Jr., koji se unutar Bijele kuće smatra operativnim direktorom NSC-a, prema Alexanderu Grayu, šefu osoblja Vijeća za nacionalnu sigurnost tijekom Trumpova prvog mandata.
"Andy je definitivno više intelektualac za vanjsku politiku, a Robert je više praktični operativac", rekao je Gray.
NSC nije odgovorio na zahtjev za komentar.
Baker je također bio u Situacijskoj sobi u lipnju kada je Trump gledao kako američki ratni zrakoplovi bombardiraju iranska nuklearna postrojenja, a sudjelovao je i u planiranju kampanje protiv Huta te američkom odgovoru na rastuće napetosti između Indije i Pakistana ovog proljeća, rekla je treća osoba upoznata s njegovom ulogom.
"Andy Baker je vrijedan član predsjednikova tima za nacionalnu sigurnost, čije vodstvo i prosudba imaju ključnu ulogu u promicanju predsjednikove agende America First i koji je uvelike pridonio povijesnoj godini vanjskopolitičkih uspjeha Trumpove administracije", rekao je Rubio.
"Ideje koje odjekuju"
Unatoč rastućem utjecaju, ljudi upoznati s Bakerom kažu da se on ponaša više kao akademik nego kao politički operativac.
"Nije politička životinja. Vrlo je oprezan, on je strateg", rekla je prva osoba upoznata s njegovom ulogom.
Njegova intelektualna narav donijela mu je saveznike diljem Zapadnog krila, a postao je "jako blizak" s glavnom šeficom osoblja Susie Wiles, rekla je osoba bliska administraciji.
"Andy Baker ključni je dio tima predsjednika Trumpa za nacionalnu sigurnost i u potpunosti je posvećen realističnoj vanjskoj politici koja stavlja Ameriku na prvo mjesto", rekao je jedan dužnosnik Bijele kuće u izjavi.
Njegova upućenost u MAGA ideje vanjske politike učinila ga je vrlo traženim sugovornikom za strane dužnosnike i europske diplomate koji s nelagodom pokušavaju shvatiti Trumpovu promjenjivu vanjsku politiku i njegov antagonistički stav prema Europi.
"Sve strane vlade su itekako svjesne njega. Žele se sastati s njim više nego s bilo kim drugim kada dođu u grad... jer je vrlo jednostavan za razgovor i, iako je prilično snažan ideolog, dobar je sugovornik", rekla je druga osoba upoznata s njegovom ulogom. "S njim se može voditi razuman razgovor."
Ipak, glasovi skloniji suzdržanosti u Bijeloj kući očito nemaju monopol nad Trumpovim razmišljanjem. Povremeno je predsjednik slijedio smjernice jastrebova iz svog užeg kruga, primjerice u odluci da bombardira Iran u lipnju ili u operaciji hvatanja bivšeg venezuelanskog predsjednika Nicolása Madura u siječnju.
Gray, bivši šef osoblja NSC-a, sugerirao je da Baker i drugi realisti u NSC-u podređuju neke od svojih osobnih stavova kako bi ispunili predsjednikove prioritete.
Ipak, Baker predstavlja sve utjecajniju frakciju konzervativnih vanjskopolitičkih mislilaca koji se bore za utjecaj unutar administracije.
Među Bakerovim ključnim saveznicima je Elbridge Colby, podtajnik obrane za politiku u Pentagonu. Colbyja se ponekad opisuje kao "prioritizatora", vodećeg zagovornika stava da bi SAD trebale preusmjeriti svoj vojni fokus na suzbijanje Kine, čak i ako to znači smanjenje prisutnosti u područjima poput zapadne Europe, gdje su tradicionalno imale snažan vojni otisak. Unatoč suptilnim razlikama u njihovim pogledima, saveznici često grupiraju Bakera, Vancea i Colbyja zajedno, kao ideološke saveznike i srodne duhove. Sva trojica sudjeluju u MAGA intelektualnim krugovima i imaju akademske diplome s prestižnih sveučilišta, Baker s Oxforda, Colby s Harvarda, a Vance s Yalea.
"Ima puno ljudi poput Bridgea i Andyja koji imaju ideje koje posebno odjekuju kod potpredsjednika", rekao je Gray. "Mislim da je Baker vrlo zainteresiran za usmjeravanje američkih resursa na načine koji donose najveću vrijednost za uloženi novac."
"Već i sama ova konkurencija ideja prilično je značajna", rekao je Episkopos, govoreći o nadmetanju između konzervativnih "realista" ili "restriktora" i tradicionalnih republikanskih jastrebova. "To je potencijalno pokazatelj smjera u kojem ide nacionalni diskurs."
Vanjski promatrači koji pokušavaju shvatiti kako bi mogla izgledati vanjska politika u stilu Vancea nakon 2028. godine trebali bi pomno pratiti Bakera i njemu slične, rekao je Gray. "Mislim da je on sastavni dio budućnosti potpredsjednika. Ljudi poput Bridgea Colbyja i drugih, po mom mišljenju, odražavaju vrlo važan dio republikanskog razmišljanja o vanjskoj politici."
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare