Život uz granicu: "Svejedno mi je koja je zastava tu"

Vijesti 12. sij 201819:48 > 19:55
N1

Izmjenama Zakona o općinama koje je slovenska vlada poslala u hitnu parlamentarnu proceduru, četiri sela s lijeve strane Dragonje ponovno su vraćena u hrvatsku nadležnost, pa tako i kuća poznatog Joška Jorasa. Naša ekipa posjetila je mještane koji poručuju da su siti i politike i medija.

Hrvat i Slovenac – dva najbolja prijatelja bez obzira na granicu.

“Mi smo toliko izmiješani da imao talijanske, slovenske i hrvatske krvi. Najugodnije se osjećam kad kažem da smo Istrijani”, kaže Danijel Pribac, stanovnik Škudelina.

U Bužinu su našeg reportera dočekala tek dva psa, pokoja kuća i Feručo.

Zbog čega je ovaj teritorij sporan? Feručo odgovara: “Zbog politike, zbog dnevne politike. Zbog ljudi koji su na politici pobirali bodove za svoju gu**cu u Saboru i u slovenskom parlamentu, a ne zbog ljudi koji tu žive, njih ne zanimaju ljudi koji tu žive.”

U selima tik uz granični prijelaz Plovanija žive tek rijetki. U svakom selu samo nekoliko kuća, većinom se bave poljoprivredom i tvrde – sa susjedima problema nema.

No za mještane i kada bi se primijenila arbitražna presuda sve ostaje manje više isto. Većina ih ima i dvojno državljanstvo, a administrativne poslove ionako obavljaju u Bujama. Svi se slažu – sjete nas se samo kad je riječ o granici.

Zaseok Mlini nalazi se tik uz granicu. Tamo je i kuća Joška Jorasa koja je također na hrvatskom teritoriju. Nije želio davati izjave, no njegova poruka je jasna – “Tudi tukaj je Slovenija.”

Bez obzira što im Slovenija nudi mogućnost preseljenja i novčanu naknadu – za njih drugog doma nema. O preseljenju ne razmišljaju.

“Važno da se snađemo, da se razumijemo među ljudima, a političari neka svoje obave. Za mene je svejedno koja je tu zastava, poštujem jednu i drugu”, zaključuje Feručo.

Iako su sela na lijevoj obali Dragonje po arbitraži pripala Hrvatskoj – dugogodišnjim mještanina je svejedno – živjet će, kažu, onako kako su živjeli i do sada.