Autori N1 dokumentarca o Zapadnoj obali: "Želja nam je da bude kamenčić u cipeli koji te žulja kako bi ti skrenuo pažnju na to što se tamo događa"

Izrael je od početka rata u Gazi ubio više od 200 novinara i iz tog kuta je za djelatnike medija dodatno zanimljivo baviti se temom ograničenja njihovih sloboda i pokušajima "gušenja" protoka informacija u svijet.

"To je realnost iza žice, graniči s apartheidom i potpunom segregacijom", kazala je na početku Valentić svoj dojam onoga što je doživjela gledajući prema Gazi.

Ali, kroz boravak na Zapadnoj obali, prikupili su mnogo podataka od ljudi koji tamo žive.

"Nije to od jučer. Još kad je Ariel Sharon bio ministar poljoprivrede, formirana je državna politika naseljavanja Zapadne obale. Već je površnim pogledom bilo jasno da će izraelska vojska štititi doseljenike i da neće imati ista mjerila prema Palestincima koji tamo žive. Vidi se to po ulaganjima u vodovod i infrastrukturu. Lako je prepoznati čija je koja kuća jer Palestinci na krovovima imaju tankove s vodom", rekao je Krešić pa nazvao:

"Izraelci će reći da bi palestinska samouprava trebala to osigurati, ali mnogi koji tamo žive, reći će da su problem prvenstveno novčane transakcije, koje nekad ne dođu gdje trebaju. Naime, sve to prolazi prvo kroz izraelski sustav, a Izraelci to opravdavaju borbom protiv financiranja turizma. Na kraju ljudi ne dobiju novac koji su zaradili. Ne radi se o organizacijama nego o običnim ljudima."

Valentić je naglasila da ljudi ne mogu ni naći posao.

"Upoznali smo mladića koji prodaje patlidžane i karfiol na štandu, a bio je drugi najbolji student u generaciji na pravnom fakultetu. No, Palestinci ne smiju raditi u pravosuđu pa ne može naći posao."

Posvjedočili su i iskustvu boravka u beduinskom naselju, gdje je stigla izraelska vojska i rekla da to postaje vojna zona.

"Rekli su im da moraju u određenom roku otići. Hvala i doviđenja."

"Kad jako dehumaniziraš drugog, kreneš dehumanizirati sebe"

Tvrde da su sami doživjeli kontrolu i nadzor na svakom koraku.

"Vrlo brzo su vojnici shvatili da dolaze neki novinari, neki aktivisti i objasnili nam da je područje proglašeno vojnom zonom."

Krešić se prisjetio riječi jednog od sugovornika s palestinske strane.

"Kad jako dehumaniziraš drugog, kreneš dehumanizirati sebe. Vidiš da jedna strana ne doživljava druga kao ljudska bića. Nema empatije ni nekog refleksa, sve je jedna mašinerija koja sustavno melje, melje i melje. Te ograde, betonski blokovi, koji se otvaraju i zatvaraju bez pravila... ljudi koji ne znaju kad će im netko izaći iz zatvora ili neće, kad se djeca od pet ili šest godina vode na ispitivanja bez da roditelji znaju zašto i što će biti s njima. Duboko zastrašujuće."

Valentić kaže da Ramallah izgleda kao da je sve normalno.

"Kafići, uredno, ne znaš da nešto nije u redu, ali čim se maknete malo dalje, shvatite da je sve samo privid i da je stvarnost potpuno drugačija."

Sva ta iskustva su željeli podijeliti s publikom.

"Nadamo se da će to kod ljudi probuditi interes i da će preispitati ili utvrditi vlastite pozicije, da se upoznaju sa situacijom tamo. Da bude kamenčić u cipeli koji te žulja, da te malo gnjavi kako bi skrenuo pažnju na to", istaknuo je na kraju Krešić, a nadovezala se Valentić:

"Rijetko imamo vremena raditi dokumentarce jer smo news kanal pa smo na takav način izvještavali sa Zapadne obale, ali smo snimali sve što nam je zanimljivo i došla je ideja do kreiranja dokumentarca. Tu se ukazala Vanja Kranic i mislim da ono što gledatelji mogu očekivati jest da neće vidjeti samo što se događa na Zapadnoj obali, već i cijeli povijesni kontekst pa će ljudi koji nisu upućeni u temu vidjet kako je došlo do situacije."