Ivan Ivković o nastupu Vatrenih i novom Maksimiru: "Znaš koliko bih ja pitao arhitekte? Nula!"

Bilićev potpis: Proaktivniji pristup i visoki intenzitet, ali oscilacije ostaju

Osvrnuvši se na pobjedu protiv Češke, Ivković je istaknuo kako se na terenu već uočava drukčiji trenerski rukopis u odnosu na prethodno razdoblje pod Zlatkom Dalićem.

"Dalićeva Hrvatska bi obično sporo ulazila u utakmicu pa se palila tek oko 50. ili 60. minute i vraćala iz zaostataka. Kod Bilića smo vidjeli pokušaj proaktivnije igre i znatno viši tempo. Od 20. do 50. minute, pa i nakon postignutog pogotka, Čehe se potpuno sabilo na njihovu polovicu i to je izgledalo jako dobro - išlo se agresivno, tražio se povratak posjeda kroz visoki pritisak," analizirao je Ivković, no upozorio je i na neshvatljive padove: "Od 50. do 70. minute dogodilo se nešto potpuno neobjašnjivo, kao da je netko prerezao nit i Hrvatska je nestala s terena. Iako se na kraju utakmica dobro zaključila, vidljivo je da velike oscilacije, koje su postojale i kod Dalića, još uvijek nisu nestale."

Pri procjeni ove pobjede, Ivković napominje kako treba uzeti u obzir i skromniju kvalitetu protivnika: "Češka je igrala bez tri-četiri ključna igrača, s puno imena iz domaće lige. Individualnom kvalitetom ova Češka više spada u drugu skupinu Lige nacija nego u prvu, tako da pravi test za Bilićevu Hrvatsku tek slijedi."

Obrana Vušković - Gvardiol ima veliki potencijal, ali traži specifičnu ulogu vratara

Analizirajući novi stoperi par Vušković – Gvardiol, Ivković je objasnio kako visoko postavljena obrana zahtijeva specifičnu taktiku i aktivno sudjelovanje vratara u pokrivanju brisanog prostora iza leđa obrane:

"Kad lopta ide u visinu, tu je dominantni skakač Vušković. Kad ide u prodor, to zaustavlja Gvardiol. Ali kad lopta ide u dubinu iza braniča, golman mora biti treći branič i izlaziti na 30 ili 40 metara, baš kao što to rade vratari u Barceloni, Arsenalu ili Bayernu. Livaković sigurno nije idealan za to, iako je napredovao u praćenju igre iz polja."

Međutim, Ivković naglašava da je Livakovićev najveći problem u faza izgradnje igre:

"Njegov problem je što loše gađa drugu liniju distribucije. Nije poanta da golman samo doda stoperu ili beku, nego da pri pritisku prebaci prvu liniju i pogodi veznog igrača — da onakvu 'cheap ball' loptu koja sporo putuje i brzo pada. To je najteži tip dodavanja, a razlog zašto Livaković ne igra u najvećim europskim klubovima upravo je taj što nema tu loptu."

Polarizacija europskog nogometa: A-klasa, Kloppov kiks i Bilićev "mladi bazen"

Govoreći o širem kontekstu Lige nacija i spektakularnom susretu Engleske i Španjolske (2:3), Ivković je naglasio da se u reprezentativnom nogometu dogodila snažna polarizacija:

"Engleska i Španjolska, uz Francusku, u ovom su trenutku čista A-klasa reprezentacija. Razina intenziteta, tehničke darovitosti i brzine reakcije kod njih je takva da nemaš nikakvog vremena na lopti. Sve ostale reprezentacije — poput Belgije, Italije, Švicarske ili Austrije — miljama su daleko od te razine."

Dotaknuo se i iznenađujućeg poraza Njemačke od Grčke:

"Jürgen Klopp vjeruje u proces i potpuno ga razumijem. Zvao je 44 igrača i u svakoj utakmici mijenja sastav. Nijemci su protiv Grčke bili znatno bolja momčad u prvom dijelu, ali su igrali u sastavu koji više nikad neće istrčati skupa. S druge strane, Grčka ima izuzetnu generaciju, s mladim talentima poput Karecasa iz Dortmund te Kostulasa iz Brightona, i trenutačno su na svom nogometnom vrhuncu."

U usporedbi s Bilićevim prvim mandatom iz 2006. godine, kada je preuzeo reprezentaciju nakon Cice Kranjčara i napravio nagli zaokret uvođenjem mladih igrača iz U-21 selekcije, Ivković smatra da danas nema potrebe za "silovanjem" novih imena jer je smjena generacija već provedena, a okosnicu čine igrači u ranim i srednjim dvadesetim godinama. Ipak, pohvalio je izvedbu mladog Jagušića protiv Mađarske, ali uz kritiku njegovog klupskog izbora:

"Jagušić je apsolutno dominirao u mladoj reprezentaciji, no izbor Panathinaikosa kao razvojnog kluba bio je pogrešan. Hrvatski igrači najbolje se razvijaju u Belgiji, Njemačkoj, Austriji ili Švicarskoj. Financijski motiv je jasan, ali s igračke strane to je kriv i loš potez."

"Priče o avangardi su neistina": Ivković oštar prema rješenju za Maksimir

Posebno žustra rasprava proizašla je iz teme novog maksimirskog stadiona te reakcija javnosti usmjerenih prema Zvonimiru Bobanu i zagrebačkom gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću nakon odabira pobjedničkog idejnog rješenja.

Ivković oštro odbacuje argumentaciju kojom se u javnosti pravda odabrani projekt:

"To što je Boban govorio da su htjeli izbjeći 'generičke stadione' i odabrati nešto 'retrogradno, ali avangardno' - to je jednostavno neistina. To što nešto nije generičko ne znači da je dobro. To je čista logička pogreška u razmišljanju. Kao što ni generički stadion ne mora nužno biti loš."

Ivković se posebno kritički osvrnuo na poštapalicu "struka je rekla svoje", ističući da je uloga arhitekata ponuditi tehničko rješenje unutar jasnih i logičnih smjernica naručitelja, a ne se estetski iživljavati u prostoru:

"Znaš koliko bih ja pitao arhitekte? Nula. Kad uređuješ stan, ti arhitektu daješ upute što ti treba, koliko dječjih soba i kakav raspored želiš, a on ti služi da nađe rješenje -ne da se on iživljava s tvojim prostorom. Precjenjivanje struke u svim domenama života, pa i u arhitekturi, potpuno je promašeno. Po toj logici bi Vladu trebali birati samo politolozi."

Uspoređujući moderna europska zdanja s ponuđenim maksimirskim rješenjem, Ivković je zaključio:

"U Europi, primjerice u Austriji, postoji niz sjajnih stadiona kapaciteta između 25 i 35 tisuća gledatelja i svi izgledaju drugačije i funkcionalno. Prava pitanja pri izradi trebala su biti: kako prilagoditi tribine s prenamjenom stajaćih mjesta za europske utakmice, kako ukomponirati sadržaje uz Maksimirsku šumu te kako postići energetsku samoodrživost po uzoru na stadion u Freiburgu. Umjesto toga, napravljena je najveća betonjara na planeti Zemlji koja podsjeća na stari stadion Independientea ili WC, a sada se to pokušava proglasiti avangardom."