Nobelovac iz Komiže za N1: "Hrvati su tvrdoglavi i govore što im je na pameti. Mislim da me taj dio nasljeđa uvelike oblikovao kao znanstvenika"

Javljate nam se uživo iz Komiže na otoku Visu, rodnog mjesta vašega oca. Ovo je vaš prvi posjet Hrvatskoj nakon 48, gotovo 50 godina. Kako ste se osjećali jutros kada ste se probudili u Komiži na Visu? Jeste li uspjeli istražiti svoje obiteljske korijene i možda upoznati neke rođake koji ovdje žive?

"Cijeli ovaj posjet pruža mi osjećaj povratka kući. I moja je majka hrvatskog podrijetla. Sve me ovo podsjeća na odrastanje. Čak i u San Pedru osjećao sam hrvatsko nasljeđe. Slušao sam hrvatski jezik, koji zvuči prekrasno. Zaista uživam ovdje. A Komiža je posebno lijepa. Bio sam ovdje 1978. godine i jednako je prekrasna kao što je pamtim", rekao je John Martinis.

"Zbog hrvatskog nasljeđa uvijek promatram stvari drukčije od drugih znanstvenika"

Nedavno ste rekli da ste mnogo razmišljali o tome kako je vaše hrvatsko kulturno nasljeđe oblikovalo vašu karijeru. Na koje načine osjećate tu povezanost, s obzirom na to da ste odrasli i cijelu karijeru proveli u Kaliforniji?

"To se dogodilo na nekoliko načina. Kao prvo, moj je otac odrastao kao ribar. Neprestano je nešto izrađivao, izmišljao, popravljao i radio u garaži. Kao dječak često sam mu pomagao i tako sam stekao naviku izrađivati razne stvari, a posebno elektroniku kada sam krenuo u srednju školu. To se nastavilo i tijekom moje profesionalne karijere. Rekao bih da sam posebno poznat po izradi znanstvenih instrumenata. Upravo je to bilo ključno u eksperimentu koji je doveo do Nobelove nagrade, ali i tijekom godina rada na razvoju kvantnog računala. To mi je uvijek bilo od velike pomoći. Drugo što želim spomenuti jest da sam nedavno vidio jednu vrlo lijepu promotivnu reklamu o Hrvatskoj pod nazivom "Čujem da je lijepa". U njoj se kaže da su Hrvati možda pomalo tvrdoglavi i da govore što im je na pameti. Razmišljao sam o tome proteklih tjedan dana i shvatio da to uvelike opisuje moju osobnost, ono što sam naslijedio od svojih roditelja. Za znanstvenika je vrlo važno otvoreno govoriti i postavljati pitanja. Mislim da me je upravo to uvelike oblikovalo kao znanstvenika. Katkad zbog toga možete i upasti u nevolje. Možda sam trebao naučiti biti malo diplomatičniji. Ali upravo je taj način razmišljanja utjecao na to da uvijek promatram stvari drukčije od drugih znanstvenika. Upravo zbog tog mog hrvatskog nasljeđa."

Znam da ste ovo pitanje čuli mnogo puta, ali ipak ga moram postaviti. Kako izgleda trenutak kada primite telefonski poziv ili neku drugu obavijest da ste dobili Nobelovu nagradu?

"To se dogodilo početkom listopada. Zapravo je moja supruga prva doznala, a zatim me probudila. Bio je to nevjerojatan osjećaj. U početku naprosto ne možete vjerovati da se to stvarno događa, a onda iznenada razgovarate s brojnim novinarima i tako dalje... Ali rekao bih da je najljepši dio cijele priče prilika da upoznate brojne nove ljude koje inače možda nikada ne biste upoznali, stvarate nova prijateljstva... Ovaj posjet Hrvatskoj upravo je takvo iskustvo. Upoznao sam mnogo divnih ljudi, razgovarao sa studentima, osobito volim razgovarati sa studentima. Sve je to jedno nevjerojatno iskustvo. Volim govoriti o znanosti i poticati zanimanje za znanost."

Kako vidite odgovornost istraživača, znanstvenika prema društvu? I to je tema o kojoj često govorite.

"Doista me fascinira činjenica da društvo financira istraživače kako bi, na neki način, cijeli život mogli ostati studenti. Da cijeli život uče o znanosti, tehnologiji, provode istraživanja i pomiču granice znanja. A sjajno je da pritom unapređujemo tehnologiju i znanost te u konačnici poboljšavamo i društvo. To je divan posao. Mladim ljudima uvijek kažem da, ako imaju interes i sposobnosti za znanost, ne postoji ljepši posao. U principu vas plaćaju da budete znatiželjni, da izmišljate nove stvari i učite tijekom cijelog života. To je zaista prekrasno zanimanje."

U ovoj fazi života, iz perspektive znanstvenika koji iza sebe ima nekoliko desetljeća karijere, koji biste savjet dali mladim znanstvenicima koji tek ulaze u ovaj svijet, posebno u vremenu kada se znanost često dovodi u pitanje?

"Kad je riječ o znanosti, najviše volim to što možete postavljati pitanja. Naravno, pitanja ovise o području kojim se bavite. U mom slučaju postavljamo pitanja o prirodi - kako priroda funkcionira? Nastojimo pronaći odgovore na ta pitanja. A upravo nam to znanje omogućuje da izumimo nešto novo. Otkako sam dobio Nobelovu nagradu, imao sam priliku razgovarati s mnogim ovogodišnjim nobelovcima. Mnogi su od njih svojim radom uistinu pomogli društvu i ljudima. Dakako, ljudi uvijek gaje određenu zabrinutost, jer se svaki izum može koristiti i za dobro i za loše. Pogledamo li posljednjih stotinjak godina, bilo je i jednoga i drugoga. No u konačnici, napredovali smo. Samo moramo biti oprezni kako primjenjujemo znanost i pobrinuti se da ljudi to shvaćaju. Mislim da je za svaku zemlju vrlo važno poticati razvoj znanosti, zadržati pametne mlade ljude u zemlji te razvijati znanost i tehnologiju na dobrobit gospodarstva vaše zemlje. Tako je i u mom slučaju. Imao sam priliku baviti se temeljnom znanošću, ali i poticati mnoge da rade na kvantnom računarstvu, području za koje vjerujem da će predstavljati velik iskorak u računarstvu i donijeti velike koristi društvu."

Vjerojatno se slažete da neću otkriti ništa spektakularno ako kažem da se do uspjeha dolazi kroz neuspjehe. Zanima me sljedeće: koji je bio vaš najveći neuspjeh i koje ste pouke iz njega izvukli?

"Zaista dobro pitanje! Mladi ljudi trebaju znati da, kada se bavite znanošću ili bilo kojim drugim pothvatom, doživljavate uspjehe i neuspjehe. Rekao bih da je moj najveći neuspjeh bio način na koji sam vodio istraživačke skupine i međuljudske odnose. Često sam bio toliko usredotočen na samu znanost da nisam posvećivao dovoljno pozornosti upravljanju projektima i odnosima među ljudima. I tu se opet vraćam na već spomenuto: da uvijek kažem što mislim. Držim da je to odlično za znanost, ali ljudi se zbog toga katkad znaju osjećati nelagodno. Danas znam da sam mogao biti i malo uspješniji da sam malo bolje shvaćao taj dio svoje osobnosti. Ipak, i dalje vjerujem da je otvoreno iznošenje mišljenja i temeljito promišljanje o onome što treba učiniti najbolji način da znanost napreduje. No pritom treba pripaziti kako razgovaramo s drugim ljudima. Dakle, sada učim kako biti bolji diplomat, mislim da je to pozitivno."

Početkom ovog tjedna imenovani ste počasnim članom Matice hrvatske i održali ste predavanje znanstvenoj zajednici na Institutu Ruđer Bošković. Rekli ste da svoju ulogu nobelovca vidite kao onu "znanstvenog diplomata", odnosno osobe koja nadahnjuje nov naraštaj. Kakvi su vaši dojmovi s tih događaja, osobito nakon razgovora s mladim istraživačima i studentima u Zagrebu?

"Pokazalo se da je upravo to najljepši dio Nobelove nagrade: imam priliku držati takva predavanja i razgovarati s mladima. Na svojim predavanjima nastojim govoriti o stvarima koje sam naučio kao mladi istraživač i potaknuti ih da se znanošću bave još bolje, da istražuju i postavljaju pitanja. To mi je sjajno, obožavam razgovarati sa studentima tijekom rasprave nakon predavanja, ali i u neformalnim razgovorima poslije. Razgovor sa studentima doista je najbolji dio dobivanja Nobelove nagrade. Zaista uživam u tome."

Tijekom posjeta Institutu Ruđer Bošković poslali ste snažnu poruku hrvatskom društvu i donositeljima odluka rekavši da država mora poticati poduzetnički duh i inovativnost. Prema vašem iskustvu, što je ključno kako bi se premostio jaz između vrhunske akademske znanosti i poduzetništva, posebno u zemljama poput Hrvatske?

"Dobro pitanje, no nisam siguran da mogu dati jednostavan odgovor. Oduvijek sam razmišljao o tome da se bavim temeljnom znanošću, uz možda i neku primjenu. Često je riječ samo o znanstvenom instrumentu koji ima neku praktičnu primjenu, a katkad se iz toga razvije velik projekt s mnogo većim utjecajem. To proizlazi iz činjenice da potječem iz radničke klase. Otac mi je bio ribar, a poslije i vatrogasac, pa shvaćam koliko su praktična rješenja važna. Držim da sve proizlazi iz kulture koja istodobno naglašava važnost znanosti i njezine primjene. A često se dogodi da do tih primjena dođe spletom okolnosti, odnosno da ljudi traže nešto pa pronađu nišu u kojoj mogu primijeniti svoju znanost."

U intervjuu za časopis "Vijenac" nedavno ste govorili o tome kako će kvantno računarstvo, u kombinaciji s umjetnom inteligencijom, stubokom promijeniti internet, globalne financije i štošta drugo. Možete li našoj publici objasniti kako će ta sinergija između kvantnog hardvera i umjetne inteligencije zapravo utjecati na naš svakodnevni život?

"Dakako, umjetna inteligencija već sada ima golem utjecaj na svijet. Koristim je u svojoj tvrtki. No ona ne zamjenjuje ljude, i dalje moramo razmišljati i otkrivati, ali pomaže nam da u svemu tome budemo mnogo učinkovitiji. Kvantno računarstvo može djelovati na isti način. Moje područje interesa u kvantnom računarstvu odnosi se ponajprije na kemiju i materijale, jer su temeljni zakoni koji određuju kako kemija funkcionira i kako materijali stječu svoja svojstva zapravo kvantnomehanički. Smatram da nam kvantno računalo može pomoći u otkrivanju nove kemije, novih materijala i pronalaženju boljih načina za njihovu uporabu. Primjer koji često navodim odnosi se na električna vozila, koja pobuđuju velik interes u području prijevoza. Primjerice, danas je za izradu motora potrebno koristiti rijetke zemne metale. Ako s pomoću kvantnog računala uspijemo razviti motore koji zahtijevaju manje rijetkih zemnih metala ili omogućiti njihovo ekološki prihvatljivije rudarenje ili preradu, to bi moglo donijeti veliku promjenu. Naime, velik dio tehnologije za izradu različitih proizvoda temelji se upravo na kvantnim svojstvima materijala. Tu me najviše zanima unapređenje kvantnog računarstva, a naravno i njegova primjena zajedno s umjetnom inteligencijom kako bi sve moglo ispravno funkcionirati."

Vaš startup radi na razvoju skalabilnih i korisnih kvantnih računala primjenom postojećih metoda proizvodnje poluvodiča. Koliko smo zapravo blizu prijelazu s "prapovijesnih kubita", kako ste ih nazvali, na praktično kvantno računalo koje će industrija i istraživači moći pouzdano koristiti?

"Da, zaista smo uzbuđeni zbog onoga što radimo u tvrtki. Način na koji ostvarujemo kubite s vremenom postaje sve bolji. No ako pogledate brzinu napretka, pomalo je spora. Naša tvrtka to želi znatno ubrzati iskorištavanjem svojevrsnih "supermoći" koje industrija poluvodiča ima kako bi se tehnologija unaprijedila. Već nekoliko godina surađujemo s tim tvrtkama i vrlo smo zadovoljni postignutim rezultatima. Smatramo da možemo ostvariti mnogo brži napredak. Zato je zaista uzbudljivo biti dio startupa, surađivati s tim ljudima i raditi na razvoju što je brže moguće."

Jeste li optimist ili pesimist kada je riječ o tehnologijama poput kvantnog računarstva i UI-ja?

"Pa, u velikoj sam mjeri optimist, ali kad je riječ o drugim ljudima, rekao bih da nastojim biti i realist. Znam koliko truda treba uložiti kako bi stvari profunkcionirale. Isto tako, kada nešto razvijate, morate biti realist i razumjeti koje su prednosti tehnologije i na čemu treba još poraditi. Kao poduzetnik morate biti optimist, ali ja nastojim spojiti ta dva elementa."