Pitali smo političke analitičare tko su najljeviji i najdesniji političari i stranke u Hrvatskoj

Te su tvrdnje dodatno pojačane nakon prošloljetnog koncerta Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom Hipodromu, potom i zimus odlukom zagrebačkih gradskih vlasti da istom pjevaču ne dozvole drugi koncert zaredom u Areni te u veljači otkazivanjem dočeka rukometnih reprezentativaca (koji je preuzela Vlada, nap.a.) zbog njihove želje da Thompson pjeva i tamo.

Nakon tih događaja zaredale su salve optužbi s lijeve i desne stranke političkog spektra da se na drugoj strani nalaze politički ekstremisti.

Je li HDZ ekstremno desno, a Možemo! ekstremno lijevo?

Primjera radi, prošlog su ljeta iz SDP-a poručili da je "HDZ danas ekstremno desna stranka, opasnija nego što je to bio za vrijeme Tomislava Karamarka" jer navodno "zaziva mračna vremena NDH". Iz HDZ-a su SDP-u odgovorili da "šire crnilo i podjele i da su otišli u krajnji ljevičarski aktivizam".

Otprilike u isto vrijeme ministar obrane te potpredsjednik Vlade i HDZ-a Ivan Anušić je prilikom saborske rasprave o izmjenama Zakona o obrani stranku Možemo! nazvao "ekstremnom ljevicom".

"Vi ste ekstremna ljevica. Ne podnosim ni ekstremnu desnicu, ali ekstremna ljevica je posebno nešto što je toliko loše za naše društvo da je to strašno", kazao je tada Anušić.

Poduži je niz takvih međusobnih etiketiranja.

Koketiranja ima, ali nema programa

Prema teorijskim definicijama, osnovni uvjet da bi se neku stranku nazvalo ekstremno desnom ili ekstremno lijevom jest podrivanje, odnosno odbacivanje postojećeg političkog poretka, demokracije i parlamentarizma, a u slučaju ekstremne ljevice i odbacivanje kapitalizma. Sporadična koketiranja time postoje no niti jedna relevantna politička stranka u Hrvatskoj nema takav program, a ni metode djelovanja.

A tko bi onda bili akteri - političari i političke stranke - koje bi se na domaćem političkom spektru moglo nazvati najljevijima ili najdesnijima? Pitali smo to četvoricu političkih analitičara: Žarka Puhovskog, Jaroslava Pecnika, Davora Gjenera i Jakova Žižića.

ŽARKO PUHOVSKI

"Nema ekstrema. Najljeviji je RF, a najdesniji DP i DOMiNO"

"Od stranaka koje su koliko-toliko važne u hrvatskoj javnosti, Domovinski pokret (DP) se pokušava izboriti protiv DOMiNO-a za prvo mjesto na desnici, a na ljevici je to bez konkurencije Radnička fronta (RF) jer konkurencije tamo i nema.

Govorimo li o imenima, Katarina Peović je na jednoj, a Ivan Penava i Mario Radić su na drugoj strani. Ostale u pozadini ne treba spominjati, a Most se pokušava nekim anti-antifašističkim ispadima pozicionirati na desnici. Međutim, po mom mišljenju, Most nije interesantan za ozbiljnu analizu jer funkcionira kao nevladina organizacija, odnosno skupina ljudi zainteresiranih za politiku, ali koji ne žele na vlast.

Ekstremne su stranke one koje ne prihvaćaju rezultate parlamentarnih izbora. Bile bi to one koje ne toliko po programima, nego po metodi rada nisu na tlu Ustava. Dakle, spremne su sudjelovati na izborima samo zato da bi kao Hitler i njegova stranka ušle u parlament i skupivši većinu ukinule ga. Takvih kod nas nema. Zadnja je bila tragikomična skupina koja se zvala Nova hrvatska desnica (NHD) i vodio ju je Mladen Schwartz.

Analitički gledano, potpuno je pogrešna histerija oko toga da je Možemo! ekstremno lijeva stranka. Oni su stranka sitnih posjednika koja se svjesno izjasnila za bicikliste protiv pješaka u Zagrebu i za vlasnike sitnih parcela kod Zaboka protiv ekologijske inicijative za gradnju solarne elektrane. S druge strane, HDZ nije radikalno desna stranka jer je u programu prihvatio čitav niz koncepata od Istanbulske konvencije nadalje. HDZ nastoji svjetonazorski se ponašati kao umjerena desnica, ali živi od toga da unutar stranke podržava i održava kohabitaciju s desnim krilom stranke koje je znatno desnije od same matice stranke. Desni su DP i DOMiNO, s tim da se i jedni i drugi strašno muče formulirati svoj desni program. Oni su desni samo kada su "srbožderi" no kada se počne raspravljati o konkretnim stvarima, o nekim socijalnim pitanjima recimo, ne vidim da su radikalno desno.

Mi u ovom trenutku nemamo ni programske ni izvedbene političke ekstreme koji bi, recimo, zagovarali izlazak uz Europske unije. No lako je moguće da za godinu-dvije imamo radikalno desne parlamentarne većine i u Njemačkoj i u Francuskoj pa i u Velikoj Britaniji. To bi moglo povratno djelovati i na našu situaciju."

JAROSLAV PECNIK

"Najdesniji su neki krugovi u HDZ-u"

"Najviše lijevo je, ali bez nekog ekstremizma, Katarina Peović i oko toga nema dvojbe. Sve ostalo je nekakav koktel ljevice i centra, već prema potrebi. S druge strane, mislim da su najdesniji određeni krugovi u HDZ-u. Oni stoje iza svih ovih radikalno desnih stranaka poput Domovinskog pokreta i DOMiNO-a. No sve te stranke nisu desne u klasičnom smislu, nego samo po svojim "ustašlucima".

Govorimo li o desnici u europskom smislu te riječi, u Hrvatskoj ona ne postoji. Kod nas se desnica više ili manje identificira s ustaštvom, a korijene toga treba tražiti u HDZ-u od 1990. naovamo koji se prema potrebi pojačavaju, a prema potrebi utišavaju i povlače zbog sinekura i povlastica. Ovisno o tome tko je na čelu stranke i kakve su europske prilike, HDZ se tomu priklanja ili od toga otklanja. A sve ove stranke koje se u javnosti smatraju najdesnijima - DP, DOMiNO i slične, zapravo su sateliti HDZ-a."

DAVOR GJENERO

"Peović nije relevantna. Dabro je prvak destrukcije"

"Ta priča lijevo-desno danas je prilično deplasirana. Činjenica jest da niti je HDZ stranka ekstremne desnice - barem ne vodstvo HDZ-a, pogotovo Andrej Plenković i njegov unutarnji krug - niti Možemo! spada u ekstremnu ljevicu kako se često govori. Upravo suprotno, Možemo je tipična europska zelena stranka.

U Hrvatskoj su najproblematičnije populističke stranke, s tim da su među njima one lijeve posve irelevantne. Govoriti o bilo kakvom značenju Radničke fronte Katarine Peović ili nekog iz tog kruga, potpuno je irelevantno jer ti ljudi nemaju nikakav važan utjecaj na biračko tijelo.

Problematičnije je ono što se dešava u desnom populističkom polju gdje je konkurencija prilično jaka. Po destruktivnosti je prvak Josip Dabro.

On sažima sve uobičajene karakteristike destruktivnog desnog populista. No nema neke velike razlike između njega i njegovih sudrugova iz DP-a i DOMiNO-a ili nekih ljudi iz Mosta koji su vrlo blizu tom političkom polju. Srećom, nemamo proputinovskih kriptofašističkih političkih stranaka. Ima natruha toga u nekima od stranaka koje sam spomenuo, ali nije to tako strašno. A lijevog radikalizma na političkoj sceni praktički nema. Možda ima onih koji bi htjeli djelovati u tom političkom polju, ali su potpuno neprepoznatljivi u javnosti."

JAKOV ŽIŽIĆ

"Ideološka toljaga za političke protivnike"

"U Hrvatskoj, za razliku od Njemačke gdje su to pravne kategorije, pojmovi ekstremne ljevice i ekstremne desnice su dnevnopolitičko retoričko oruđe kojim se nastoji diskreditirati političke neistomišljenike. Kod nas lijevi i desni politički identitet nisu vezani za socijalno-ekonomska pitanja, nego se grade oko odnosa prema Katoličkoj crkvi i njenoj ulozi u društvu te tumačenjima povijesnih zbivanja poput partizanskog i ustaškog pokreta ili razdoblja komunističke Jugoslavije i njenog raspada. Oko toga se kod nas grade politički identiteti lijevog i desnog. Pa ako bi htjeli reći tko je najljeviji, a tko najdesniji, morali bi gledati tko je najoštriji u tim tumačenjima suvremene povijesti.

Radnička fronta bi bila najljevija, ali je vanparlamentarna marginalna stranka koja se praktički svodi na jednu osobu, Katarinu Peović. Smatram potpuno pogrešnim nazivati Možemo! nekakvom ekstremnom ljevicom jer su oni puno više progresivno-liberalna, nego lijeva stranka. Naročito kad gledamo društvenu osnovu njihovih kadrova i birača. Na desnici postoji jako puno stranaka, najčešće su vanparlamentarne i marginalne, kod kojih ima elemenata nacionalizma.

Mi u Ustavu imamo pojam protuustavnih stranaka. To su one koje smjeraju podrivanju i zbacivanju demokratskog poretka i društvenog sustava slobodnog tržišta, ali takve kod nas ne postoje. No postoje, uvjetno rečeno, neliberalna ljevica i neliberalna desnica. To su političke opcije koje zabranjuju određene sadržaje kada se to kosi s njihovim političkim uvjerenjima. Primjerice, kada Tomislav Tomašević ne dopušta zastave Hoda za život na gradskim jarbolima ili kad gradonačelnik Sinja Miro Bulj zabranjuje izložbu koju organizira Srpsko narodno vijeće. To bi bili nekakvi polovi kod nas. A korištenje pojmova "ekstremno", "radikalno" ili "ultra" lijevo ili desno po meni su ideološka toljaga kojom se lupa po političkim neistomišljenicima bez jasnih kriterija i emotivno nabijeni pojmovi za demoniziranje."