Razlika između Europske unije, eurozone i Schengena, objašnjeno jednostavno

Drugi tvrdi da Hrvatska "nije u Europskoj uniji" jer plaća eurom, kao da je euro dokaz da je zemlja izvan Unije. Treći miješa Schengen s eurozonom, pa eurozonu s cijelom Unijom, pretpostavljajući da tri institucije znače jedno te isto članstvo. Ta zbrka stoji iza većine nesporazuma kada ljudi planiraju putovanje, posao ili selidbu u inozemstvo, a posljedice osjete tek na granici ili u mjenjačnici.

Svaka od te tri institucije vodi zaseban popis članica, pa pripadnost jednoj ne jamči pripadnost druge dvije. Razlika postaje praktično pitanje čim kupite avionsku kartu, otvorite račun u stranoj banci ili planirate dulji boravak u susjednoj zemlji.

Europska unija nije isto što i euro

Europska unija politička je i gospodarska zajednica 27 država, utemeljena na takozvanim četirima slobodama: slobodnom kretanju robe, kapitala, usluga i ljudi unutar zajedničkog prostora. To je pravilo koje postoji od osnivanja Unije i na kojem se temelje gotovo sva ostala pravila članstva.

Trenutačne članice su Austrija, Belgija, Bugarska, Hrvatska, Cipar, Češka, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Irska, Italija, Latvija, Litva, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Španjolska i Švedska.

Hrvatska je punopravna članica Unije od 1. srpnja 2013. godine. Taj datum vrijedi zapamtiti jer ga mnogi miješaju s ulaskom u eurozonu i Schengen, koji su za Hrvatsku uslijedili tek 2023. godine, gotovo deset godina kasnije.

Nakon Brexita britanski državljani koji ulaze u većinu zemalja EU-a podliježu novim pravilima boravka, uglavnom ograničenju od 90 dana unutar svakog razdoblja od 180 dana. Jedina iznimka je Irska, koja s Ujedinjenim Kraljevstvom dijeli zajedničko putno područje sklopljeno još 1923. godine, davno prije postojanja same Unije.

Eurozona je klub s vlastitim pravilima ulaska

Biti u Europskoj uniji ne znači automatski plaćati eurom. Eurozonu čini 20 članica EU-a koje su zamijenile nacionalnu valutu eurom i prepustile vođenje monetarne politike Europskoj središnjoj banci sa sjedištem u Frankfurtu. Ulazak u taj klub nije formalnost: države moraju ispuniti Maastrichtske kriterije, koji uključuju inflaciju blizu prosjeka eurozone, javni dug ispod 60% BDP-a i stabilan tečaj prije pristupanja.

Zemlje koje danas koriste euro su Austrija, Belgija, Hrvatska, Cipar, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Irska, Italija, Latvija, Litva, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Portugal, Slovačka, Slovenija i Španjolska.

Sedam članica EU-a ostaje izvan eurozone: Poljska, Češka, Mađarska, Bugarska, Rumunjska, Danska i Švedska. Danska je formalno izborila trajno izuzeće još 1992. godine, dok ostale zemlje ili još nisu ispunile kriterije ili politički odgađaju taj korak, kao Češka i Poljska, gdje javno mnijenje već godinama ostaje podijeljeno oko uvođenja eura.

Za poslovne ljude koji rade u više europskih zemalja ta razlika nije apstraktna: tečajne razlike i troškovi konverzije pri svakoj prekograničnoj transakciji znaju pojesti i nekoliko postotnih bodova marže.

Schengen rješava granice, ne valutu

Treći dio slagalice je Schengenski prostor, zona zemalja koje su ukinule granične kontrole među sobom (napomena: broj članica provjerite prije objave, jer se povremeno mijenja). Ovdje se sustav dodatno udaljava od logike Europske unije, jer se Schengen ne poklapa s granicama EU-a, nego počiva na vlastitom, zasebnom sporazumu potpisanom 1985. godine u luksemburškom gradiću po kojem je dobio ime. Iz tog malog graničnog mjesta na rijeci Mosel nastao je sustav koji danas obuhvaća većinu kontinentalne Europe, od baltičkih obala do alpskih prijevoja.

Članstvo u Schengenu pritom nije rezervirano samo za zemlje Europske unije. Island, Norveška, Lihtenštajn i Švicarska uopće nisu članice Unije, a ipak su dio Schengena kroz posebne pridružene sporazume koji im omogućuju sudjelovanje u zajedničkom prostoru bez punog članstva u EU-u. Obrnuta situacija vrijedi za Irsku, koja je punopravna članica Unije, ali ostaje izvan Schengena jer je zadržala vlastitu graničnu kontrolu zbog zajedničkog putnog područja s Ujedinjenim Kraljevstvom.

Cipar je u sličnom položaju s druge strane: formalno čeka punu integraciju u Schengen, a razlog leži u nerazriješenom statusu sjevernog dijela otoka. Za putnike izvan EU-a, uključujući britanske državljane nakon Brexita, upravo te schengenske granice odlučuju koliko dana smiju ostati bez vize, neovisno o tome kroz koju državu prvo ulaze. Pravilo devedeset dana unutar sto osamdeset dana broji se za cijelo schengensko područje zajedno, a ne za svaku državu posebno, pa vrijedi provjeriti pečate u putovnici prije nego što netko odluči produžiti odmor za još koji dan.

Granice Europe ostaju otvoreno pitanje

Definiranje EU-a, eurozone i Schengena djeluje komplicirano, no geografska Europa donosi izazov sasvim druge vrste: ovdje granice prestaju biti pravna kategorija i postaju predmet svađe među geografima, povjesničarima i diplomatima.

Rusija i Turska protežu se preko dva kontinenta, pa njihov teritorij uključuje dijelove i Europe i Azije, ovisno o tome gdje se povuče linija duž planine Ural ili tjesnaca Bospor. Gruzija, Azerbajdžan i Armenija leže na sličnoj razdjelnici, a status im se mijenja ovisno o tome konzultira li se geografska, politička ili sportska definicija kontinenta. Kosovo dodatno komplicira sliku: priznato je kao suverena država u više od sto zemalja svijeta, dok ga Srbija, Rusija i pet članica EU-a, uključujući Španjolsku, i dalje smatraju dijelom srbijanskog teritorija.

Pjesma Eurovizije dobar je primjer koliko je ta granica fleksibilna izvan pravnog konteksta: na natjecanje se prijavljuju i Australija i Izrael, zemlje koje geografski nemaju nikakve veze s europskim kontinentom, ali ih povijesne i organizacijske veze s Europskom radiodifuznom unijom svrstavaju u krug sudionika.

Većina geografa i institucija danas u europske zemlje ubraja širok pojas od skandinavskog sjevera do balkanskog juga i od atlantske obale do kavkaskog istoka, obuhvaćajući i male države poput Monaka i San Marina te sporne slučajeve poput Bjelarusa i Moldove, čiji odnos s Unijom ostaje politički neriješen.

Kako provjeriti gdje se nalazite prije puta

Prije putovanja vrijedi provjeriti sve tri kategorije zasebno za zemlju u koju idete: je li članica Europske unije, koristi li euro i pripada li Schengenu. Ta tri odgovora mogu se razlikovati, a upravo ta razlika određuje hoćete li na granici čekati kontrolu putovnice, hoćete li mijenjati novac u mjenjačnici i koja pravila o boravku vrijede za vašu zemlju podrijetla.

Granica između Bosne i Hercegovine i Hrvatske dobro ilustrira tu razliku u praksi. Bosna i Hercegovina nije u Europskoj uniji, ne koristi euro i nije dio Schengena, dok je Hrvatska, samo nekoliko metara dalje, u sva tri sustava istovremeno. Putnik koji prijeđe taj most ili kontrolni punkt kod Gradiške ili Bosanskog Broda fizički osjeti razliku između tri pravna sustava kroz graničnu kontrolu, promjenu valute i drukčija pravila boravka, iako je riječ tek o jednoj rijeci koja dijeli dvije države.

Kad netko sljedeći put kaže da je "bio u Europi", vrijedi pitati je li mislio na Europsku uniju, eurozonu, Schengen ili samo geografski kontinent, jer svaki od ta četiri odgovora znači nešto sasvim drugo za putovnicu, novčanik i planiranje puta.