Špika: Plenkoviću, probaj sa 760 eura platiti režije, pričuvu, lijekove, hranu...

"Plenkoviću, probaj živjeti mjesec dana kao Hrvatski umirovljenik!?", započinje Milivoj Špika pa nastavlja u pismu koje prenosimo u cijelosti:

"Predsjednik Vlade Andrej Plenković svakih nekoliko mjeseci izađe pred javnost i ponovi istu priču po kojoj BDP raste, plaće rastu, mirovine rastu, Vlada radi za umirovljenike, Hrvatska nikada nije bila uspješnija i naravno, umirovljenicima nikada nije bilo bolje. Ako je tako onda imam jedan jednostavan prijedlog za predsjednika Vlade.

Pozivam ga da svojim primjerom potvrdi svoje riječi tako da svoju mjesečnu plaću zamijeni sa prosječnom mirovinom, i to samo na mjesec dana. Dakle sa navedenim iznosom od cca 760 eura treba platiti stanarinu ili pričuvu, režije, hranu, lijekove, prijevoz, telefon, odnosno sve ono što jedan običan čovjek mora svaki mjesec platiti.

"Mi ćemo pratiti kako vam ide"

Nema boljeg načina da se nekome objasni kako život umirovljenika ne izgleda poput onih iz Vladinih prezentacija, tablica i postotaka, nego kada mu se stavi na raspolaganje prvog u mjesecu iznos prosječne mirovine, i tako prisili da sazna kako će do kraja mjeseca mnogi umirovljenici morati birati, hranu ili lijekove, režije ili nešto što mu je potrebno, dostojanstvo ili preživljavanje.

Andrej Plenković u svim prilikama voli govoriti o statistički "nikad većim mirovinama". što je formalno točno, ali i ono što mnoge umirovljenike zbunjuje. U stvarnosti umirovljenik ne živi od statistike nego od kupovne moći koja iz mjeseca u mjesec samo slabi.

Koliko uopće vrijedi nekoliko desetaka eura veća mirovina ako je istodobno hrana, stanovanje, usluge i gotovo sve što čovjek svakodnevno mora kupiti poskupjelo daleko više? Živite gospodine Plenkoviću jedan mjesec isključivo od iznosa prosječne mirovine, a mi ćemo pratiti kako vam ide.

"Lako je govoriti o rekordnim mirovinama..."

Nema dvojbe da je lako govoriti o "rekordnim mirovinama" iz Banskih dvora, ali sasvim sigurno je puno teže otići u trgovinu sa 20 eura u novčaniku i shvatiti da za taj novac danas ne možete kupiti ono što ste još do prije nekoliko tjedana mogli.

Lako je govoriti o postocima usklađivanja, ali umirovljenik ne jede postotke. Umirovljenik jede kruh, plaća struju, plaća lijekove, plaća režije, i zato pitanje nije samo koliko je mirovina nominalno porasla, pitanje je koliko je za tu mirovinu moguće kupiti?

Ako je Vlada toliko uspješna, ako BDP tako dobro raste i kvartala u kvartal, ako plaće rastu, ako državni proračun raste i ako Hrvatska nikada nije imala više novca, nije li logično upitati zašto je onda toliko naših umirovljenika i dalje siromašno ili na granici siromaštva?

"Je li hrvatskim umirovljenicima stvarno dobro?"

Zašto se problem rastućeg siromaštva pokušava riješiti selektivnim povećanjima mirovina ili jednokratnim dodacima umjesto trajnim povećanjem mirovina svima koji su je ostvarili svojim radom? Zašto se političkim PR-om pokušava prikriti činjenica da hrvatski umirovljenik i dalje dobiva premalo za desetljeća rada?

Umirovljenici nisu socijalni slučaj već ljudi koji su izgradili ovu državu. Ne traže poklon, ne traže milostinju od Vlade već ono što su zaradili. Traže mirovinu od koje se može živjeti, a ne preživljavati, stoga bi bilo dobro za sve da je manje konferencija za medije uz još manje samohvale, a puno više iskrene volje za rješavanje problema.

Prijedlog Bloka umirovljenici zajedno (BUZ) i dalje stoji. Jedan mjesec živite sa prosječnom mirovinom, i svakako pokušajte izdržati do kraja mjeseca, pa nam onda javno svima recite... Je li hrvatskim umirovljenicima stvarno dobro?", poručio je Špika.