Jelo koje su kuhale bake u Jugoslaviji: Priprema se brže od gulaša, a okus je još bolji

Iako je gulaš već desetljećima sinonim za domaće, zasitno jelo, mnogi si nakon napornog dana teško mogu priuštiti višesatno kuhanje. No upravo se u takvim trenucima ponovno otkrivaju zaboravljeni recepti koji dokazuju da za vrhunski okus nije uvijek potrebno strpljenje, već prije svega pravi pristup.

Jedno takvo jelo, koje mnogi ponovno otkrivaju, temelji se na bogatom, aromatičnom umaku koji nastaje znatno brže nego kod klasičnog gulaša. Njegova posebnost je u izboru sastojaka i načinu pripreme, koji omogućuju da je ručak na stolu za otprilike pola sata, piše metropolitan.si.

Osnova jela su mekši komadi mesa, poput pilećih jetrica, srca ili tanko narezanog goveđeg mesa. Upravo oni omogućuju brzu pripremu jer ne zahtijevaju dugo pirjanje da bi postali mekani i sočni. Rezultat je jelo koje ostaje bogato, punog okusa i ugodno zasitno.

Ključni trik koji skraćuje vrijeme pripreme krije se u luku. Umjesto klasičnog sjeckanja, jednostavno ga naribajte izravno u lonac. Tako se u nekoliko minuta gotovo rastopi i stvori gustu, svilenkastu podlogu, bez dugotrajnog prženja.

Priprema započinje tako da se meso kratko zapeče na vrućoj masnoći dok ne dobije zlatnosmeđu koricu. Zatim ga izvadite, a u istoj masnoći pirjajte naribani luk i sitno narezanu crvenu papriku. Kada omekšaju, vratite meso u lonac, dodajte začine – sol, papar, mljevenu papriku, lovorov list i prstohvat kima – te ulijte oko 200 mililitara tople vode ili temeljca.

Poseban naglasak daje mali naribani krumpir koji se dodaje izravno u umak. Tijekom kuhanja prirodno ga zgusne i dodatno obogati. Sve zajedno lagano kuhajte oko 15 do 20 minuta. Pred kraj dodajte nasjeckani češnjak i obilje svježeg peršina koji jelo osvježavaju i zaokružuju.

Posluživanje takvog jela gotovo se nameće samo od sebe. Najbolje pristaje uz pire krumpir ili široke domaće rezance koji upijaju svaki dio umaka. Nezaobilazan je i komad domaćeg kruha s hrskavom koricom, jer ovaj umak rijetko ostaje na tanjuru.

Za još bogatiji okus na kraju možete umiješati žličicu kiselog vrhnja koje umak omekša i doda mu blagu kremastu teksturu, sličnu onoj iz tradicionalnih gostionica. Prednost ovakvog jela nije samo u brzini pripreme, nego i u njegovoj prilagodljivosti. Sljedeći dan okus je često još izraženiji, a pri podgrijavanju je preporučljivo dodati malo vode kako bi se umak ponovno “oživio”. Ako ostane prerijedak, možete ga na kraju kuhati još nekoliko minuta bez poklopca da se zgusne.