Carsko blago, zatvorenici i krvave legende: Jedna od najtajanstvenijih građevina Istanbula ponovno otkriva svoje tajne

Iako je riječ o iznimno važnoj povijesnoj lokaciji, Yedikule i dalje posjećuje znatno manje turista nego poznate znamenitosti poput palače Topkapı ili Bazilike Cisterne. To bi se trebalo promijeniti zahvaljujući velikom projektu obnove koji je počeo 2020. godine, piše CNN.

Od Bizanta do Osmanskog Carstva

Povijest tvrđave seže oko 1700 godina u prošlost, do vremena kada je car Konstantin Veliki proglasio Konstantinopol glavnim gradom Istočnog Rimskog Carstva.

Dio slavnih Konstantinopolskih zidina i danas je sačuvan u sklopu Yedikulea. Posebno se ističe Zlatna vrata, monumentalni trostruki slavoluk kroz koji su bizantski carevi prolazili odlazeći u vojne pohode i vraćajući se u grad.

Nakon osmanskog osvajanja Konstantinopola 1453. godine, sultan Mehmed II. dao je izgraditi tvrđavu dodavanjem novih kula i zidina. Tako je nastala građevina koja u sebi spaja nasljeđe dvaju velikih carstava.

U tvrđavi su se nekoć nalazile vojarne, džamija, škola, bunari i kršćanske kapele. U 19. stoljeću ondje je postojao čak i prostor za lavove koji su prethodno bili držani u palači Topkapı.

Osmanska riznica iza debelih zidina

Yedikule nije služio samo obrani grada. Mehmed II. ondje je smjestio carsku riznicu i važne državne arhive.

Zbog zidova debelih oko tri metra i stalnog osiguranja janjičara, tvrđava je bila jedna od najsigurnijih lokacija u Carstvu. U njoj su se čuvali dragocjeni mačevi, štitovi, lukovi, konjska oprema, knjige i drugi predmeti doneseni iz vojnih pohoda u Perziji, Siriji i Egiptu.

No riznica je u 16. stoljeću preseljena u palaču Topkapı, a Yedikule je dobio novu, mračniju ulogu – postao je zatvor.

Zidovi još čuvaju tragove zatvorenika

U tvrđavi su zatvarani strani veleposlanici, plemići i drugi važni zarobljenici iz brojnih europskih zemalja. Mnogi su svoje tragove ostavili urezivanjem imena, datuma i poruka u kamene zidove.

Posebno je zanimljiva Kula natpisa, čiji zidovi i danas svjedoče o sudbinama zatvorenika. Natpisi su pisani na latinskom, mađarskom, francuskom, talijanskom i drugim jezicima.

U 16. i 17. stoljeću ondje je bilo mnogo mađarskih i poljskih zarobljenika. Oni nisu bili samo zatvorenici, već i važni aduti u diplomatskim pregovorima – često su korišteni za razmjenu ili otkupninu.

Mjesto pogubljenja i mračnih legendi

Sudbina zatvorenika nije uvijek završavala oslobađanjem. Među najpoznatijim žrtvama bio je David Komnen, posljednji vladar Trapezuntskog Carstva, koji je pogubljen zajedno sa sinovima i članovima obitelji.

Još tragičnija bila je sudbina vlaškog kneza Constantina Brâncoveanua. On i njegovi sinovi dovedeni su u Yedikule 1714. godine. Nakon mučenja i odbijanja da prijeđu na islam, knez i njegovi sinovi pogubljeni su.

Uz tvrđavu se veže i legenda o Krvavom bunaru, za koji se vjerovalo da je bio povezan s morem i da su u njega bacane glave pogubljenih zatvorenika. Povjesničari, međutim, ne mogu potvrditi gdje se bunar točno nalazio, a poznato je da se u tvrđavi nalazilo nekoliko starih bunara.

Nije svaki zatvorenik imao istu sudbinu

Unatoč mračnoj reputaciji, neki strani zatvorenici imali su iznenađujuće veliku slobodu. Među njima je bio François Pouqueville, Napoleonov izaslanik koji je u Yedikuleu proveo gotovo dvije godine krajem 18. stoljeća.

Vrijeme u zatvoru iskoristio je za pisanje, učenje jezika i liječenje vojnika u tvrđavi. Kasnije je upravo iskustva iz Istanbula koristio u svojim književnim i znanstvenim djelima.

Od ruševine do novog života

Sredinom 20. stoljeća Yedikule je postao poznat kao kulisa za tursku filmsku industriju. No nekoliko desetljeća poslije tvrđava je propadala i pretvorila se gotovo u odlagalište otpada.

Danas se njezina priča ponovno piše.

Obnova koja traje od 2020. godine trebala bi Yedikule vratiti među važna kulturna i turistička mjesta Istanbula. S vrha Zlatnih vrata pruža se pogled na grad koji je stoljećima bio sjecište Rimskog, Bizantskog i Osmanskog Carstva – a njegove debele zidine i dalje čuvaju priče o carevima, sultanima, bogatstvu, zarobljenicima i krvavim obračunima.