Djeca su odrasla, a ona danas žali zbog ovih 5 stvari: "Voljela bih da sam to ranije shvatila"

Autorica Annie Reneau piše za "Upworthy" o tome što je naučila nakon 26 godina roditeljstva, dok njezino najmlađe dijete uskoro puni 18 godina. Danas, kako kaže, puno jasnije vidi što je bilo doista važno, a oko čega je nepotrebno strahovala i preispitivala svoje odluke.

Da se može vratiti na početak majčinstva, sebi bi prenijela pet važnih lekcija.

Odnos s djetetom važniji je od svega drugog

Na početku roditeljstva teško je imati osjećaj da točno znate što radite. Postoje knjige, savjeti obitelji i prijatelja te iskustva drugih roditelja, ali nijedno dijete ne dolazi s uputama.

Reneau je ipak od početka imala jedno pravilo – bez obzira na probleme, faze odrastanja, svađe i frustracije, odnos s djecom mora biti na prvom mjestu.

Danas upravo tu odluku smatra jednom od najboljih koje je donijela. Problemi su dolazili i prolazili, djeca su mijenjala ponašanje, interese i potrebe, ali bliskost koju su gradili ostala je. Sada, kada su djeca odrasla ili gotovo odrasla, mogu iskreno uživati u vremenu koje provode zajedno.

Roditelj ne može spriječiti svaku pogrešku niti riješiti svaki problem, ali djetetu može biti najvažnije da zna kako se uvijek može vratiti roditelju. To može biti vrijednije od pokušaja da se kontrolira svaki dio njegova života.

Vjerojatno ste puno bolji roditelj nego što mislite

Sumnja u vlastite roditeljske odluke jedan je od najčešćih osjećaja tijekom odgoja djece. Jesam li dobro reagirao? Jesam li bio prestrog? Jesam li nešto propustio? Hoće li moja odluka ostaviti posljedice?

Čak i kada roditelj daje sve od sebe, postoje situacije u kojima jednostavno nema očitog pravog odgovora.

Ponekad dijete prolazi kroz problem koji roditelj ne zna riješiti. Dolaze i razdoblja kada se čini da ništa ne funkcionira te se javlja osjećaj da je negdje napravljena velika pogreška.

No nesigurnost sama po sebi ne znači da je roditelj loš. Savršen roditelj ne postoji, baš kao što ne postoji ni djetinjstvo bez problema. Pogreške su neizbježne, a puno je važnije kako roditelj na njih reagira, sluša li dijete, mijenja li pristup kada je to potrebno i ostaje li prisutan.

Zato bi Reneau svojoj mlađoj verziji poručila da manje sumnja u sebe. Mnogo toga, smatra, radila je bolje nego što je tada mislila.

Nemojte samo čuvati fotografije, zapisujte i uspomene

Današnji roditelji imaju tisuće fotografija i snimki svoje djece. Gotovo svaki rođendan, putovanje, prvi korak ili školska priredba ostaju zabilježeni u telefonu.

Ipak, postoje stvari koje fotografija ne može zabilježiti.

Kako se dijete ponašalo u određenoj dobi? Čega se bojalo? Kada su se prvi put pojavili problemi s koncentracijom? Je li bilo izrazito sramežljivo, tjeskobno ili nemirno? Kada je neka promjena zapravo počela?

Reneau danas žali što nije vodila jednostavne bilješke o odrastanju svoje djece. Sjećanja s vremenom postaju sve manje precizna, i kod roditelja i kod djece. Detalji za koje smo bili uvjereni da ih nikada nećemo zaboraviti mogu potpuno nestati iz sjećanja.

Takve bilješke kasnije mogu biti dragocjene kao uspomena, ali i pomoći odraslom djetetu da bolje razumije neke obrasce ponašanja iz djetinjstva.

Nije potrebno voditi detaljan dnevnik. Nekoliko rečenica s vremena na vrijeme jednog dana može vrijediti puno više nego što roditelj u tom trenutku može zamisliti.

Ne morate popustiti samo zato što "svi drugi imaju"

Jedna od odluka koja je u njezinoj obitelji izazvala mnogo rasprava odnosila se na mobitele.

Kada su njezina djeca imala 11 ili 12 godina, željela su mobitel, kao i većina njihovih vršnjaka. Ona je odlučila pričekati.

Uslijedili su pregovori, molbe i argument da "svi ostali već imaju telefon". Reneau priznaje da ni sama nije uvijek bila potpuno sigurna donosi li ispravnu odluku.

Čak se pitala hoće li joj djeca jednog dana to zamjeriti. Ipak, nije popustila.

Godinama poslije dogodilo se nešto što nije očekivala. Kada su došli do kasnih tinejdžerskih godina, djeca su joj sama rekla da su zahvalna što im nije dopustila da prerano dobiju mobitel.

To ne znači da će ista odluka biti ispravna za svaku obitelj. No pokazuje da roditelj ne mora automatski promijeniti granicu samo zato što je dijete njome nezadovoljno ili zato što druge obitelji imaju drukčija pravila.

Vrijednost neke roditeljske odluke ponekad se pokaže tek mnogo godina poslije.

Sav trud koji sada djeluje beskrajno jednog dana dobije smisao

Roditeljstvo može biti iscrpljujuće upravo zato što roditelju toliko znači što će se dogoditi s njegovim djetetom.

Tu su neprospavane noći, brige, svakodnevne obveze, škola, bolesti, svađe, vožnje, problemi koji djeluju nerješivo i razdoblja u kojima se čini da će kaos trajati zauvijek.

A između svega toga postoje trenuci zbog kojih se sve ostalo zaboravi – smijeh, prvi uspjesi, razgovori, zagrljaji i promatranje kako dijete postupno postaje odrasla osoba.

Tek kada najveći dio tog puta ostane iza roditelja postaje jasno koliko je vremena, energije, strpljenja i ljubavi uloženo u nešto čiji se rezultat nije mogao odmah vidjeti.

Naravno, ni tada sve neće biti savršeno. Svaki će roditelj imati odluke koje bi promijenio i trenutke zbog kojih će žaliti. Svako je dijete drukčije pa univerzalan recept za odgoj zapravo ne postoji.

Možda je zato jedna od najvažnijih poruka roditeljima koji se trenutačno nalaze usred najzahtjevnijih godina vrlo jednostavna: ne morate u svakom trenutku znati točno što radite.

Važno je da ste tu, da se trudite, slušate i gradite odnos s djetetom.

Jer ono što danas izgleda kao beskrajan niz obveza i problema jednog dana postaje priča koje ćete se prisjećati iz puno tiše kuće.