Od naježene kože do ubrzanog pulsa: Što horori zapravo rade našem tijelu?

Dr. Feisal Subhan, stručnjak za fiziologiju sa Sveučilišta Plymouth, za BBC objasnio je kako organizam reagira na strah tijekom gledanja horora.

Srce počinje brže kucati

Za reakciju na strah važna je amigdala, dio mozga koji aktivira obrambene mehanizme. Tijekom zastrašujućih scena broj otkucaja srca može porasti za čak 42 posto, sa 78 na 110 u minuti.

Riječ je o drevnoj reakciji koja je našim precima omogućavala preživljavanje u opasnim situacijama. Tijelo se priprema za borbu ili bijeg, iako je prijetnja zapravo samo na ekranu.

Adrenalin izaziva jezu

Kada se uplašimo, nadbubrežne žlijezde oslobađaju adrenalin, hormon koji ubrzava disanje i rad srca te povećava dotok krvi u mišiće.

Istodobno se oslobađa noradrenalin, koji dodatno povećava krvni tlak i usmjerava krv prema srcu i mozgu.

Adrenalin je odgovoran i za naježenu kožu. Potiče sitne mišiće uz korijen dlačica, zbog čega se one podižu i nastaje poznata „jeza”.

Zjenice se šire, disanje ubrzava

Strah utječe i na naše oči. Zjenice se šire kako bi propustile više svjetlosti i omogućile bolji vid, što je nekoć bilo presudno za uočavanje opasnosti.

Ubrzava se i disanje, a dišni putovi se šire kako bi više zraka dospjelo u pluća. Organizam tako osigurava dodatni kisik potreban za moguću fizičku reakciju.

Zašto ipak uživamo u strahu?

Dok napeto pratimo radnju horora, mozak oslobađa i dopamin, neurotransmiter povezan s osjećajem ugode i nagrade. Isti se proces odvija kada slušamo omiljenu glazbu ili uživamo u ukusnoj hrani.

Mišići se istodobno pripremaju za djelovanje, dok se dotok krvi u probavni sustav smanjuje kako bi tijelo energiju usmjerilo prema važnijim funkcijama.

Prema Subhanu, naše reakcije na filmske strahote gotovo su jednake onima koje su naši preci doživljavali pri susretu s opasnim životinjama. Razlika je samo u tome što se danas od čudovišta možemo sakriti iza kutije kokica.