Zašto naši roditelji gotovo nikada nisu koristili kremu za sunčanje? Stručnjaci otkrivaju što se promijenilo

Tada se mnogo češće govorilo o „zdravoj boji”, preplanulost je bila poželjna, a krema se najčešće koristila tek kada bi koža već počela gorjeti.

Razlog za tu razliku nije samo u tome što su ljudi nekoć bili nemarniji. Prije svega, znanje o dugoročnim posljedicama izlaganja suncu bilo je mnogo ograničenije nego danas. Danas se zna da ultraljubičasto zračenje oštećuje DNK stanica kože, povećava rizik od melanoma i drugih oblika raka kože, ubrzava starenje kože te može štetiti očima i imunološkom sustavu. Nekada su se opekline od sunca doživljavale kao neugodna, ali prolazna posljedica ljetovanja. Danas se zna da se oštećenja zbrajaju tijekom života.

Važan razlog je i promjena odnosa prema preplanulom tenu. U prvoj polovici 20. stoljeća, a zatim osobito nakon Drugog svjetskog rata, taman ten postao je simbol odmora, zdravlja, slobodnog vremena i boljeg životnog standarda. Ljetovanje je postajalo dostupnije širem broju ljudi, a povratak s mora bez boje često se smatrao gotovo neuspjelim odmorom. U takvoj kulturi krema za sunčanje nije imala istu ulogu kao danas. Mnogi proizvodi služili su više tome da produlje boravak na suncu i pomognu tamnjenju nego da spriječe oštećenje kože.

I sama tehnologija zaštitnih krema bila je drukčija. Moderni proizvodi s jasno označenim SPF faktorom razvijali su se postupno. Koncept zaštitnog faktora počeo je ulaziti u širu upotrebu tijekom šezdesetih, a potražnja za takvim proizvodima rasla je tek kasnije. U sedamdesetim i osamdesetim godinama kreme za sunčanje postaju prisutnije, ali tek posljednjih desetljeća javnost mnogo bolje razumije razliku između UVA i UVB zraka, potrebu za zaštitom širokog spektra i pravilno nanošenje kreme.

Još jedna velika razlika jest javno zdravstvo. Danas se o UV indeksu govori u vremenskim prognozama, aplikacijama i zdravstvenim preporukama. Ljudi dobivaju jasna upozorenja kada je zračenje visoko i kada treba izbjegavati sunce. Takav sustav upozoravanja nije postojao u vrijeme kada su mnogi ljetovali šezdesetih i sedamdesetih godina. UV indeks kao javnozdravstveni alat razvijao se tek krajem 20. stoljeća, a ozbiljne kampanje o zaštiti od sunca postale su mnogo vidljivije kasnije.

Pitanje je li danas sunčevo zračenje jače nego ranije zahtijeva oprezan odgovor. Nije točno reći da je svuda i uvijek zračenje danas jednostavno jače nego prije 50 ili 60 godina. Međutim, točno je da je oštećenje ozonskog omotača povećalo prodor UVB zračenja do Zemljine površine, a UVB je posebno važan jer izravno oštećuje DNK i povezan je s rakom kože. Zbog toga su od osamdesetih i devedesetih godina upozorenja o suncu postala mnogo ozbiljnija.

Dobra je vijest da se ozonski omotač oporavlja zahvaljujući Montrealskom protokolu, međunarodnom sporazumu kojim su ograničene tvari koje uništavaju ozon. Ipak, taj je oporavak spor, a zdravstvene posljedice ranijeg izlaganja suncu vide se desetljećima kasnije. Rak kože često je rezultat kumulativnog oštećenja, što znači da se rizik gradi tijekom života, od djetinjstva nadalje.

Klimatske promjene dodatno kompliciraju priču. Više temperature ne znače automatski da je UV zračenje uvijek jače, ali mogu utjecati na ponašanje ljudi. Kada su ljeta dulja, topli dani češći, a boravak na otvorenom dulji, raste i ukupno vrijeme izlaganja suncu. To znači da rizik može biti veći čak i kada se sama jačina UV zračenja nije dramatično promijenila. Drugim riječima, problem nije samo u atmosferi, nego i u načinu života.

Zato se danas krema za sunčanje koristi mnogo češće nego ranije. Ne zato što je sunce nekada bilo bezopasno, nego zato što ljudi tada nisu imali isto znanje, iste proizvode, iste javne kampanje ni istu svijest o dugoročnim posljedicama. Ono što je nekada izgledalo kao normalan dio ljetovanja, nekoliko sati prženja na plaži kako bi se dobila boja, danas se smatra ozbiljnim faktorom rizika.

Najtočniji zaključak bio bi sljedeći: ljudi šezdesetih i sedamdesetih nisu manje koristili zaštitu zato što im zaštita nije bila potrebna, nego zato što opasnost nije bila dovoljno poznata, proizvodi nisu bili razvijeni kao danas, a društveni ideal bila je preplanulost, ne prevencija. Danas se krema za sunčanje više koristi zato što znanost jasnije pokazuje posljedice UV zračenja, zato što postoje bolji preparati i zato što javno zdravstvo mnogo snažnije upozorava na rizike.