Znanstvenici kažu da cijelo vrijeme pogrešno računamo pseće godine. Evo koliko je vaš pas zapravo star

Mnogi vlasnici pasa godinama koriste jednostavno pravilo prema kojem se jedna godina života psa računa kao sedam ljudskih. Iako je takav izračun praktičan, znanstvenici upozoravaju da nije osobito precizan.

Istraživanje objavljeno 2020. godine pokazalo je da psi ne stare tijekom cijelog života sedam puta brže od ljudi. Njihovo je starenje, naprotiv, mnogo intenzivnije u određenim životnim razdobljima, osobito dok su mladi, a potom se znatno usporava, piše Science Alert.

Znanstvenici proučavali promjene u DNK

Kako bi pronašli precizniji način određivanja dobi pasa, istraživači su analizirali uzorke krvi 104 labradora, u dobi od štenadi do 16 godina.

Proučavali su obrasce metilacije na desecima tisuća mjesta u DNK, a potom ih usporedili s postojećim podacima prikupljenima od 320 ljudi u dobi od jedne do 103 godine.

Metilacija DNK označava kemijske promjene koje sudjeluju u reguliranju aktivnosti gena. Kako ljudi i životinje stare, ti se obrasci mijenjaju na predvidljiv način, pa ih znanstvenici mogu koristiti kao svojevrsni "epigenetski sat" za procjenu biološke dobi.

Rezultati su pokazali da su obrasci kod mladih pasa najsličniji onima kod mladih ljudi, dok su stariji psi sličniji starijim ljudima. Ipak, promjene koje se događaju između tih životnih faza nisu ravnomjerne.

Drugim riječima, psi velik dio biološkog starenja prolaze vrlo rano, nakon čega se taj proces usporava.

Koliko onda vaš pas zaista ima 'ljudskih godina'?

Na temelju dobivenih rezultata istraživači su izradili matematičku formulu za pretvaranje psećih godina u ljudske: ljudske godine = 16 × ln (godine psa) + 31

"ln" označava prirodni logaritam starosti psa izražene u kalendarskim godinama.

Prema toj računici, pas star godinu dana biološki odgovara čovjeku od približno 31 godine. Dvogodišnji pas odgovara čovjeku od oko 42 godine, dok bi četverogodišnji pas imao približno 53 "ljudske godine".

Kako pas stari, proces starenja usporava se. Tako bi pas star 12 godina, prema ovoj formuli, odgovarao čovjeku od oko 71 godine.

Zanimljiva je i usporedba najranijeg razdoblja života. Štene staro osam tjedana ima epigenetsku dob koja približno odgovara ljudskoj bebi od devet mjeseci.

Formula ipak ne vrijedi jednako za svakog psa

Istraživanje ima važno ograničenje – znanstvenici su proučavali isključivo labradore. Zbog toga upozoravaju da različite pasmine, koje mogu imati vrlo različit životni vijek, vjerojatno nemaju potpuno jednake obrasce starenja.

Poznato je, primjerice, da veći psi uglavnom žive kraće od manjih, dok mješanci u prosjeku mogu živjeti dulje. Na životni vijek mogu utjecati i drugi čimbenici, pa nije moguće pretpostaviti da čivava i njufaundlend stare potpuno istim tempom.

Istraživanje nije važno samo zbog računanja psećih godina

Cilj znanstvenika nije bio samo vlasnicima pasa ponuditi zanimljiviji i precizniji način izračunavanja dobi njihovih ljubimaca. Željeli su i bolje razumjeti što se događa s DNK sisavaca tijekom starenja.

Uspoređujući pse, ljude i miševe, pronašli su 394 gena kod kojih su se promjene povezane sa starenjem odvijale na sličan način kod sve tri vrste. Većina tih gena povezana je s razvojem organizma.

Takvi rezultati upućuju na mogućnost da starenje nije proces potpuno odvojen od razvoja, već da se dio molekularnih mehanizama koji sudjeluju u izgradnji organizma nastavlja mijenjati tijekom cijelog života.

Zbog toga bi psi mogli biti osobito važni za buduća istraživanja starenja. S ljudima dijele velik dio životnog okruženja, uključujući čimbenike poput prehrane i izloženosti različitim kemikalijama.

Krajnji cilj ovakvih istraživanja jest bolje razumijevanje procesa starenja i pronalaženje načina koji bi u budućnosti mogli pridonijeti duljem i zdravijem životu – i ljudi i pasa.