Crnogorska pastirica suprotstavila se vojsci i obranila svoju planinu: Priča koja je osvojila Sundance

Gara je prije osam godina privukla pozornost redatelja Petara Glomazića i Biljane Tutorov kada se na prosvjedu usprotivila planovima crnogorske vlasti da dio Sinjajevine pretvori u vojni poligon za obuku NATO-a i testiranje oružja.

Dok su drugi oklijevali, ona je sjela na bijelog konja, uzela megafon i održala govor protiv projekta koji je prijetio njezinu domu i životu lokalnih stočara.

Redatelji su nakon toga godinama pratili njezinu svakodnevicu, bilježeći težak život na planini, gdje nema uobičajenih suvremenih pogodnosti. Vodu donosi iz bunara, pere se pomoću kanti, a hranu priprema na peći na drva. Brine se o stoci, štiti životinje od vukova i poznaje svaku ovcu, kravu, ponija i psa.

Njezin život na prvi pogled djeluje surovo, ali Gara u njemu vidi nešto što joj je najvažnije – slobodu, piše Guardian.

"Ne želimo raditi u privatnoj trgovini za 300 eura mjesečno", objasnila je zašto je odabrala život pastirice.

Ranije je živjela u gradu i radila u tvornici, ali od plaće nije mogla uzdržavati djecu, a nije željela da joj drugi određuju kako će živjeti.

"Odlučila sam da mi nitko neće biti šef. I djeci je bilo puno ljepše odrastati u prirodi. Bog nam je dao sve, ali često ne znamo kako to iskoristiti", ispričala je.

Za nju Sinjajevina nije samo mjesto na kojem zarađuje za život, nego živo biće s kojim je duboko povezana.

"Planinu osjećam kao živo biće. Daje mi snagu i liječi moju dušu. Čak i kada ne bih od nje zarađivala za život, i dalje bih je branila. Kada bih morala birati između vlastitog života i spašavanja planine za buduće generacije, ne bih dvojila. Dala bih svoj život i rekla: Neka planina ostane", poručila je Gara.

Kći želi biti mikrobiologinja, ali ne isključuje povratak stočarstvu

Film prati i odrastanje njezine kćeri Nade, koja je tijekom snimanja bila na pragu adolescencije. Dok je majci pomagala u svakodnevnim poslovima, istodobno je otkrivala svijet izvan planine, slušala pop-glazbu i odlazila u školu.

Danas ima 20 godina i studira biologiju, a želja joj je postati mikrobiologinja. Ipak, ne isključuje mogućnost da se jednog dana vrati tradicionalnom stočarstvu.

"Želim završiti studij i raditi kao mikrobiologinja, ali ako život odluči da sam predana tom poslu, prihvatit ću to", rekla je Nada, koja također osjeća snažnu povezanost s planinom.

Dokumentarac je dobio i neočekivan sretan završetak. Crnogorska vlada u ljeto 2025. iznenada je odustala od planova za uspostavu vojnog poligona na Sinjajevini. Redatelji su zbog toga ponovno montirali film kako bi u njega uključili i pobjedu lokalnog stanovništva.

Gara je tu odluku doživjela kao veliku osobnu pobjedu.

"Odjednom sam se osjećala kao kraljica u svom dvorcu. Planina je moj dvorac i slobodna sam", rekla je.

Film, međutim, ne govori samo o borbi za očuvanje prirode i tradicionalnog stočarstva. Donosi i intimnu priču o obiteljskim ranama, nasilju, gubitku i preživljavanju, koju je Gara odlučila podijeliti s redateljima nakon što je među njima izgrađeno veliko povjerenje.

Svoju priču pritom ne smatra samo osobnom. "Nije to samo moja priča. To je priča svih žena", poručila je.

Gara je posebno ponosna što je svojim radom omogućila djeci obrazovanje, ali i što je pokazala koliko snage žene i majke mogu pronaći kada žele zaštititi svoju obitelj.