Životna priča Gorana Bareta: Velika slava, teške tragedije i bol zbog sina

Osebujni Vinkovčanin bio je jedno od najprepoznatljivijih i najosebujnijih imena hrvatske rock-scene. Više od četiri desetljeća publiku osvajao je svojim glasom, beskompromisnim nastupima i pjesmama u kojima se često zrcale njegove osobne borbe.

Iza karijere frontmena legendarnih Majki krije se životna priča obilježena velikim uspjesima, ali i gubitkom voljenih osoba, dugogodišnjom ovisnošću te bolnim odnosom sa sinom.

Rođen je 16. kolovoza 1965. godine u Vinkovcima, gdje je odrastao u radničkoj obitelji. Djetinjstvo i mladost proveo je u gradu koji je tada imao iznimno živu rock-scenu, a glazba ga je privukla još u osnovnoj školi. Posebno su ga fascinirali Rolling Stonesi i Beatlesi, čije je ploče slušao na sestrinu gramofonu, piše Dnevnik.hr.

Već s 12 godina s prijateljima iz škole osnivao je prve bendove, a 1980. godine, kao petnaestogodišnjak, s Marinom Pokrovcem osnovao je sastav Duo debili. Zajedno su nastupili pred oko tisuću ljudi u vinkovačkom Domu omladine, što je bio jedan od njegovih prvih značajnijih susreta s publikom.

Tijekom sljedećih godina nastupao je s različitim lokalnim sastavima, a krajem 1984. godine s prijateljima je osnovao Majke, grupu koja će obilježiti njegov život i postati jedan od najvažnijih sastava hrvatskog rocka.

U prvoj postavi, među ostalima, bili su Marin Pokrovac, Nedeljko Ivković Kilmister, Željko Mikulić Korozija i Ivica Duspara. Majke su se brzo izdvojile sirovim rock-zvukom, energičnim nastupima i tekstovima koji nisu pokušavali uljepšati stvarnost.

Prve važnije koncerte održale su 1986. godine u zagrebačkom Lapidariju i beogradskoj Akademiji. Ubrzo ih je zapazio nezavisni izdavač Zdenko Franjić, a 1987. godine snimile su promotivni materijal "Majke zauvijek", koji je sadržavao 14 pjesama.

Velika tragedija

Međutim, početak njihove karijere obilježila je velika tragedija. U prometnoj nesreći 1989. godine poginuli su gitarist Marin Pokrovac i još dvojica Baretovih bliskih prijatelja, Goran Matošević i Pavao Papo. Gubitak prijatelja snažno ga je pogodio, a uslijedilo je i razdoblje u kojem se sve dublje suočavao s ovisnošću.

Unatoč teškim okolnostima, Majke su 1990. godine objavile svoj prvi album "Razum i bezumlje", koji je postao jedno od ključnih izdanja domaćeg garažnog rocka. Pjesme poput "Iz sve snage", "Zbunjen i ošamućen" i "Novi dani" pokazale su smjer kojim će se bend nastaviti razvijati.

Početak Domovinskog rata donio je nove promjene, a izvorna postava Majki prestala je djelovati. Bare je u tom razdoblju eksperimentirao i s drukčijim glazbenim izrazom te je pod pseudonimom Hali Gali Halid objavio materijal koji je spajao rock, psihodeliju i elemente narodne glazbe.

Godine 1992. ponovno je okupio Majke, a uslijedilo je jedno od njihovih najplodnijih razdoblja. Album "Razdor", objavljen početkom devedesetih, donio je pjesme poput "Budi ponosan", "Krvarim od dosade" i "Mršavi pas", koje su s vremenom postale nezaobilazan dio njihova koncertnog repertoara.

Slijedili su albumi "Milost" iz 1994., "Vrijeme je da se krene" iz 1996. te "Put do srca sunca" iz 1998. godine. Upravo su ti albumi učvrstili status Majki kao jednog od najvažnijih rock-sastava u Hrvatskoj.

Posebno mjesto u njihovoj diskografiji zauzima "Vrijeme je da se krene", čija je naslovna pjesma postala jedan od najvećih hitova benda. Velik uspjeh doživio je i koncertni album "Život uživo" iz 1997. godine, koji je zabilježio snagu njihovih nastupa.

Prošao kroz najteže trenutke života

I dok je na glazbenom planu nizao uspjehe, Bare je privatno prolazio kroz najteže trenutke svojeg života.

Godine 1993. oženio se dugogodišnjom partnericom Mirjanom, s kojom je 1994. dobio sina Mirana. Obiteljska sreća, međutim, trajala je kratko. Mirjana je u prosincu 1995. godine preminula od posljedica predoziranja heroinom, a njihov sin tada je imao tek godinu dana.

Bare je poslije u intervjuima govorio o traumatičnom trenutku kada se probudio pokraj supruge i shvatio da je preminula. Njezina smrt ostavila je dubok trag na njegov život, a glazbenik se nakon tragedije suočavao s ozbiljnim osobnim i psihičkim poteškoćama.

O odnosu sa sinom Miranom tijekom godina govorio je rijetko, ali vrlo iskreno. Priznao je da nije bio otac kakav je želio biti te da je Miran odrastao uz baku i djeda.

"Moje dijete ne doživljava me kao oca, nemamo nikakve odnose... Žao mi je, ali mi je drago što sam ga uspio odškolovati", ispričao je u jednom intervjuu.

Priznao je i da ga propušteni zajednički trenuci sve više bole kako stari.

"Ali opet sam zeznuo, znaš. Sve me to više muči kako starim. Sviraš pa zaboraviš, pa mu ne stigneš na rođendan, zaboraviš mu čestitati. Zeznuo sam, što da ti kažem", rekao je.

Unatoč udaljenosti među njima, nikada nije skrivao ponos na sina, koji je završio dva fakulteta. U jednom od svojih najemotivnijih priznanja otkrio je i koliko mu je očinstvo značilo.

"Da nisam postao otac, ja ne bih sada tu sjedio, nego bih bio mrtav", izjavio je.

Bare se tijekom života ženio dvaput. Nakon Mirjanine smrti upoznao je Tamaru, koja mu je pružala podršku tijekom jednog od razdoblja liječenja od ovisnosti. Njihov brak poslije je završio razvodom.

Ovisnost o heroinu, s kojom se počeo suočavati još u mladosti, obilježila je velik dio njegova života. Tijekom godina više je puta pokušavao prekinuti s konzumacijom droga i prolazio kroz različite oblike liječenja.

U jednom ranijem intervjuu otkrio je da se liječio tri puta, a otvoreno je govorio i o dugoročnim posljedicama koje je ovisnost ostavila na njegovo fizičko i psihičko zdravlje.

"Sad sam dobro koliko mogu biti, s obzirom na to da su te droge ostavile posljedice na moje psihičko i fizičko zdravlje. Nosim se s tim kako mogu i zadovoljan sam", izjavio je 2011. godine.

Godinama poslije priznao je i da je bio na metadonskoj terapiji. O svojim problemima nikada nije pokušavao stvarati uljepšanu sliku, a iskustva s ovisnošću i osobnim gubicima često su pronalazila mjesto u njegovim pjesmama.

Krajem devedesetih odlučio je krenuti drukčijim glazbenim putem. Nakon novog razlaza Majki započeo je samostalnu karijeru, a nastupao je i s pratećim sastavom Goran Bare i Plaćenici.

Godine 2001. objavio je album "Izgubljen i nađen", koji mu je donio Porin za najbolji rock-album. U tom se razdoblju njegov glazbeni izraz proširio prema bluesu, countryju i nešto intimnijim aranžmanima.

Posebno se izdvojila pjesma "Put ka sreći", koja je postala jedan od njegovih najpoznatijih samostalnih hitova, a slijedio je album "7" iz 2003. godine. Tri godine poslije objavio je i samostalni album "Srce".

Ipak, Majke nikada nisu potpuno nestale iz njegova života. Godine 2007. ponovno je okupio grupu, a povratak je obilježen koncertima i akustičnim izdanjem "Unplugged", objavljenim 2008. godine.

Novi veliki uspjeh stigao je 2011. godine s albumom "Teške boje", koji je postao jedno od najvažnijih izdanja u njegovoj karijeri. Istoimena pjesma osvojila je publiku i kritiku, a album je na dodjeli Porina 2012. godine ostvario izniman uspjeh.

Bare i Majke tada su imali čak 11 nominacija te osvojili šest Porina, čime su još jednom potvrdili svoj status na domaćoj glazbenoj sceni.

Nakon višegodišnje stanke, 2018. godine objavili su album "Nuspojave", kojim je Bare pokazao zanimanje za drukčije glazbene utjecaje, uključujući eksperimentalniji rock i elektroniku. Album je također nagrađen Porinom za najbolji rock-album.

Tijekom karijere surađivao je i s brojnim poznatim glazbenicima, među kojima su Gibonni i Lidija Bajuk, a njegove pjesme "Vrijeme je da se krene", "Budi ponosan", "Put ka sreći", "Teške boje" i "Mene ne zanima" postale su dio domaće rock-povijesti.

Bare je do kraja bio aktivan na glazbenoj sceni, iako su njegovu karijeru tijekom godina pratili prekidi, promjene postava benda i zdravstveni problemi. U nedavnom razgovoru za IN magazin prisjetio se svojih početaka, ali i svega što je proživio.

"Da, da, sretan sam što sam živ. Ja sam mislio da ću umrijeti do 30", rekao je.

Na pitanje bi li nešto promijenio kada bi mogao razgovarati s mlađom verzijom sebe, odgovorio je da ne bi.

"Ma, to se ne može. Kao prvo, što ja sebi imam davati savjet kao mlađi ja? Znaš ono, bilo je tad drugo političko stanje, političko uređenje, a sad da o tome pričam, trebalo bi nam dva sata, a ne bih ništa ni mijenjao. Jer, kažem ti, ja sam živio tri života."

Upravo te riječi možda najbolje opisuju njegov životni put. Od dječaka iz Vinkovaca koji je sanjao o rock-glazbi do jednog od najpoznatijih domaćih glazbenika, Goran Bare prošao je kroz uspjehe, gubitke, ovisnost i brojne osobne krize.

Unatoč svemu, glazba je ostala konstanta njegova života, a pjesme koje je stvarao tijekom više od četiri desetljeća i dalje pronalaze put do novih generacija slušatelja.