Europa razmišlja o planu B umjesto NATO-a

Njihova misija bila je pomoći u obrani NATO-a od ruske prijetnje. “Kada se oklopna brigadna borbena skupina rasporedi prema naprijed, to šalje jasan i nedvosmislen signal”, rekao je general Thomas Feltey, zapovjednik divizije, na ceremoniji. Manje od dva tjedna kasnije Amerika je poslala suprotan signal: raspoređivanje je otkazano. Bio je to drugi put ovog mjeseca da je Donald Trump najavio smanjenje američke vojne prisutnosti u Europi. Ranije je rekao da će povući 5.000 vojnika iz Njemačke i još neke iz drugih dijelova Europe, odražavajući svoje nezadovoljstvo slabom europskom podrškom njegovu ratu protiv Irana, piše The Economist.

Trump od početka svojeg drugog mandata dovodi u pitanje svoju predanost NATO-u i članku 5 o kolektivnoj obrani. To je potaknulo dugo odgađano povećanje europske obrambene potrošnje. No posljednjih mjeseci otišao je korak dalje, najavljujući neočekivana smanjenja broja vojnika i otkazivanje raspoređivanja jedinice krstarećih projektila u Njemačku, koja je trebala popuniti važnu prazninu u europskoj obrani. Brzo povlačenje uzdrmalo je europsku pretpostavku da će imati vremena izgraditi vlastite snage i zamijeniti ključne američke “potporne kapacitete”, poput obavještajnih i nadzornih sustava. Ogromna američka potrošnja projektila u Iranu također odgađa isporuke europskim saveznicima i Ukrajini, dok SAD obnavlja vlastite zalihe.

Neki unutar NATO-a, šokirani Trumpovom prijetnjom iz siječnja da će preuzeti Grenland od Danske, ne strahuju samo da bi Amerika mogla ostati po strani u slučaju rata s Rusijom, nego i da bi mogla aktivno ometati odgovor drugih članica. Ta se mogućnost smatra malo vjerojatnom. No razgovori sa višim časnicima i obrambenim dužnosnicima iz nekoliko zemalja NATO-a prvi put otkrivaju koliko ozbiljno shvaćaju taj rizik. Neke europske vojske tajno izrađuju planove kako bi ratovale ne samo bez američke pomoći, nego i bez velikog dijela NATO-ove zapovjedne infrastrukture. “Grenlandska kriza bila je poziv na buđenje”, kaže jedan švedski obrambeni dužnosnik. “Shvatili smo da trebamo Plan B.”

Nitko od intervjuiranih dužnosnika nije želio govoriti javno, zbog straha da bi to moglo ubrzati američko povlačenje. Mark Rutte, glavni tajnik NATO-a, “doslovno je zabranio razgovor o tome jer vjeruje da bi to moglo doliti ulje na vatru”, kaže jedan insajder. Kada je Matti Pesu iz Finskog instituta za međunarodne odnose prošle godine suautorirao rad u kojem se zagovarao Plan B, finski dužnosnici poricali su da se takva opcija razmatra. No hitnost prijetnje navela je nekoliko zemalja da počnu razmišljati o tome kako bi i pod čijim zapovjedništvom Europa ratovala ako bi NATO “zakazao”, kako je rekao jedan dužnosnik. “Koji zapovjedni lanac možete koristiti ako Amerika blokira NATO?” pita drugi obrambeni dužnosnik.

To pitanje zadire u samu srž uspjeha saveza. Većina vojnih koalicija nalikuje glazbenoj probi u osnovnoj školi: svaka zemlja dođe, udara svoj bubanj otprilike u ritmu s ostalima i ode. NATO je, nasuprot tome, postavljen kao simfonijski orkestar kojim upravlja jedan dirigent — Vrhovni saveznički zapovjednik za Europu (SACEUR), američki general koji također zapovijeda američkim snagama u Europi. Kako bi upravljao tim “orkestrom”, SACEUR ima sigurne komunikacijske veze s mrežom stalnih podređenih zapovjedništava, u kojima rade tisuće ljudi spremnih reagirati čim rat započne. “Američko vodstvo je ljepilo koje drži savez na okupu”, kaže Luis Simón, direktor Centra za sigurnost, diplomaciju i strategiju pri Slobodnom sveučilištu u Bruxellesu. “Bez njih bismo vjerojatno vidjeli fragmentaciju sustava odvraćanja.”

Zato Plan B zahtijeva više od nabave oružja; znači stvaranje strukture pod kojom bi Europljani ratovali. Jezgru bi, barem u sjevernoj Europi, vjerojatno činila koalicija baltičkih i nordijskih zemalja te Poljske. Te zemlje uglavnom dijele zajedničke vrijednosti i sve strahuju od Rusije. Nekoliko većih europskih članica NATO-a, poput Britanije, Francuske i Njemačke, imaju “tripwire” snage u Baltiku, pa bi vrlo vjerojatno bile uvučene u svaki sukob. Možda bi jedna trećina članica NATO-a “ratovala od prvog dana” bez obzira na to bi li članak 5 bio aktiviran, kaže Edward Arnold iz londonskog think-tanka RUSI. “Nitko ne bi čekao da Portugalci stignu na Sjevernoatlantsko vijeće [najviše tijelo NATO-a] kako bi raspravljali”, kaže.

Jedna od često spominjanih alternativnih zapovjednih struktura jest britanski vođeni savez od deset uglavnom baltičkih i nordijskih zemalja poznat kao Joint Expeditionary Force (JEF), sa stalnim zapovjedništvom blizu Londona. Osnovan 2014. od strane Britanije i još šest članica NATO-a, JEF je izvorno zamišljen kao dopuna većem savezu koja može brzo rasporediti snage u situacijama koje ne dosežu prag članka 5. Njegova se uloga proširila kada su se Švedska i Finska pridružile koaliciji 2017., nekoliko godina prije nego što su podnijele zahtjev za članstvo u NATO-u. Danas se na njega gleda kao na način zaobilaženja jedne od slabosti NATO-a: svaka članica može blokirati aktiviranje članka 5, za što je potrebna jednoglasna odluka. JEF, kako je rekao njegov tadašnji zapovjednik, britanski general bojnik Jim Morris 2023., “može reagirati na situacije bez potrebe za konsenzusom”. Već je nekoliko puta aktiviran, za vježbe i pomorske ophodnje.

“JEF je najrazvijenija alternativa”, kaže Arnold. Njegovo zapovjedništvo već ima sposobnosti u području obavještajnog rada, planiranja i logistike. Ima vlastite sigurne komunikacijske mreže koje, iako ograničene, ne ovise o NATO-u. Britansko članstvo pruža određenu razinu nuklearnog odvraćanja.

Ipak, fokus JEF-a i dalje je prvenstveno na nordijskoj i baltičkoj regiji. Nedostaju mu velike sile poput Francuske, Njemačke i Poljske. Neki savezni dužnosnici zabrinuti su zbog britanske obrambene spremnosti: dugogodišnje podfinanciranje ostavilo je malo brodova, podmornica i kopnenih jedinica spremnih za brzo raspoređivanje. “Engleska je svima omiljeni stric”, kaže jedan dužnosnik. “Ali pati od sindroma Downton Abbeyja. Održava privid, ali nema novca.”

Takvi problemi mogli bi se ublažiti kada bi se skupini pridružila Njemačka, koja enormno povećava svoj obrambeni proračun. Unatoč svim nedostacima, JEF se čini najboljim rješenjem ako europske članice ne uspiju preuzeti postojeći NATO-ov okvir. No Europa će pronaći neki oblik zajedničkog obrambenog okvira kojim bi zamijenila Amerikance. Odvraćanje koje se temelji na nekome tko se možda neće pojaviti uopće nije odvraćanje, piše The Economist.