Incident u ruskom laboratoriju gori od pojave kuge? "Zaposlenica je mogla umrijeti i od toga"

Institut za istraživanje kuge u Irkutsku, sjeverno od Mongolije, već desetljećima čuva izrazito virulentne sojeve bakterija koje uzrokuju kugu, antraks i druge opasne patogene. Službeno, ti ruski laboratoriji služe zaštiti javnog zdravlja.

Međutim, prema američkoj studiji o kojoj je izvijestio New York Post, laboratoriji za istraživanje kuge surađivali su sa sovjetskim programima razvoja biološkog oružja.

Euronews je o istraživanju biološkog oružja temeljenog na uzročnicima kuge razgovarao s dr. Mirkom Himmelom, stručnjakom za biološko oružje sa Sveučilišta u Hamburgu.

Himmel objašnjava da je nužno razlikovati obrambena istraživanja, koja su dopuštena međunarodnim pravom i poznata pod nazivom biodefence research, od zabranjenih ofenzivnih istraživanja usmjerenih na razvoj biološkog oružja i metoda biološkog ratovanja.

Sumnje na istraživanja biološkog oružja

"Obrambena biološka istraživanja, koja se zasigurno bave i uzročnikom kuge kao biološkim agensom, provode se u mnogim državama koje raspolažu odgovarajućim tehničkim, ljudskim i financijskim resursima. Među njima su SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Rusija, Kina, države Europske unije poput Njemačke i Francuske te druge zemlje", kaže Himmel i dodaje:

"Države nisu javno objavile detaljne informacije o ofenzivnim istraživanjima biološkog oružja. Međutim, postoje izvješća o sumnjama na takve aktivnosti. Sjedinjene Američke Države posebno sumnjaju da Kina, Rusija, Sjeverna Koreja i Iran provode ofenzivne programe razvoja biološkog oružja."

Prema Himmelovim riječima, istraživanja usmjerena na biološku obranu mogla bi poslužiti kao paravan za programe razvoja ofenzivnog biološkog oružja.

Raspršivanje u obliku sitnih kapljica

Stručnjak je objasnio i na koji bi se način bakterije koje uzrokuju kugu, barem teoretski, mogle koristiti kao oružje.

"Kada bi državni akteri, unatoč međunarodno dogovorenoj zabrani, razvili biološko oružje koje kao aktivni agens koristi uzročnika kuge i imali ga spremnog za uporabu, žrtve takvog napada mogle bi, primjerice, oboljeti od plućne kuge udisanjem uzročnika raspršenog u obliku aerosola."

Takvi su programi, doduše, u pravilu tajni.

"Međutim, može se pretpostaviti, primjerice, da postoje planovi za raspršivanje uzročnika kuge kao biološkog agensa u obliku bioaerosola, odnosno sitnih raspršenih kapljica, pomoću zrakoplova ili eksplozivnih naprava", tvrdi Himmel.

Teško je provjeriti razvija li se takvo oružje

Himmel objašnjava da trenutačno ne postoje javno dostupne potvrđene informacije o državnim arsenalima ofenzivnog biološkog oružja.

Iako je Konvencija o biološkom oružju (BWC), koja je stupila na snagu 1975., međunarodni sporazum o razoružanju i kontroli naoružanja, njezina provedba ima ozbiljan nedostatak.

"Zabrana nema mehanizam provjere kojim bi se utvrdilo pridržavaju li se države članice odredbi sporazuma. Prema tome, biološko oružje koje koristi uzročnika kuge kao biološki agens ne bi smjelo postojati", upozorava Himmel.

Međutim, u praksi je gotovo nemoguće provjeriti poštuju li sve države tu zabranu.

"Zbog nepostojanja sustava provjere u okviru Konvencije o biološkom oružju, javnosti ostaje nepoznato provode li države istraživanja biološkog oružja i, ako ih provode, u kojem opsegu", zaključuje Himmel.