Najsiromašniji kontinent postaje još teži za život zbog rata u Iranu: "Glad, suša..."

"Afrička unija vrlo pomno prati stanje u području Hormuškog tjesnaca jer ono utječe na niz strateških roba koje su neophodne afričkim gospodarstvima", rekao je za Deutsche Welle Willy Nyamitwe, veleposlanik Burundija pri Afričkoj uniji i trenutačni predsjednik stalnog odbora veleposlanika.

Sve postaje skuplje

Povratak slobodnoj plovidbi kroz taj strateški važan morski prolaz, kakva je postojala prije američko-izraelskih napada na Iran, još je daleko. Čak i ako do toga dođe, proći će mjeseci prije nego što se promet i proizvodnja ponovno stabiliziraju i prije nego što se tržište vrati u uobičajene okvire. Zbog toga su afričke institucije i vlade prešle u krizni način rada i pokušavaju pronaći rješenja kako bi spriječile još teže posljedice poput gladi ili državnih bankrota. Pojedine zemlje bile su prezadužene i prije početka rata s Iranom, a stanje bi se zbog rastuće skupoće moglo dodatno pogoršati.

"Situacija je ozbiljna", kaže Anja Berretta, voditeljica programa za afričko gospodarstvo pri njemačkoj Zakladi Konrad Adenauer sa sjedištem u Nairobiju. "Kad je riječ o gnojivima, već smo se 2022. našli u sličnoj situaciji na početku ruske agresije na Ukrajinu. Tada su Rusija i Bjelorusija bile među najvažnijim izvoznicima umjetnih gnojiva za afričke zemlje. I tada se strahovalo od gladi u Africi, ali do najveće krize ipak nije došlo", rekla je Berretta.

Razlog je bio fleksibilan odgovor afričkih država koje su, primjerice, financijski intervenirale uz pomoć Afričke razvojne banke. I danas još postoji znatan politički prostor za djelovanje.

Redukcije, redovi i skupe subvencije

Nestašica fosilnih goriva već paralizira dijelove kontinenta. U Etiopiji se dizelsko gorivo prioritetno dodjeljuje javnom prijevozu, zbog čega ga građani sve teže nabavljaju za privatna vozila. U glavnom gradu Južnog Sudana, Jubi, smanjuje se proizvodnja električne energije planskim isključenjima jer tamošnja termoelektrana koristi loživo ulje. Gambija subvencionira gorivo s više od 5,8 milijuna eura iz državnog proračuna, dok Zimbabve fosilna goriva miješa s etanolom. Globalna nestašica kerozina snažno pogađa i afričke aviokompanije.

Jednako ozbiljni problemi pojavili su se i kod umjetnih gnojiva, čije su nestašice i poskupljenja postali sve izraženiji. Prije izbijanja rata gotovo 50 posto sumpora koji se u svijetu koristi za proizvodnju fosfatnih gnojiva prolazilo je kroz Hormuški tjesnac, kao i velik dio sirovina poput uree i amonijaka. Južnoafričko udruženje proizvođača žitarica Grain SA već je u travnju objavilo da je cijena amonijaka porasla za više od 75 posto u odnosu na prethodnu godinu, dok je urea poskupjela za oko 60 posto.

Dogovor kuću gradi...

Dok za dizel, benzin i kerozin u mnogim državama već neko vrijeme vrijede nacionalne krizne mjere, rješenja za problem gnojiva još su uglavnom u fazi planiranja. Trenutačno nema naznaka da postoji spremnost da se prihvati inicijativa glavnog tajnika UN-a Antónija Guterresa kojom bi se omogućio prolaz gnojiva namijenjenih zemljama u razvoju. Kao mogući model često se spominje sporazum o izvozu žita, koji je od srpnja 2022. do srpnja 2023., uz suglasnost zaraćenih strana, omogućavao siguran izvoz ukrajinskog žita.

Postoji i drugo rješenje koje se već pokazalo učinkovitim tijekom ranijih kriza, a to je zajednički nastup afričkih uvoznika gnojiva na tržištu, slično modelu kojim je Europska unija koristila svoju tržišnu snagu za nabavu cjepiva protiv covida-19.

Anja Berretta smatra da je riječ o realnoj i lako provedivoj opciji. "Ne govori se o tehničkim kapacitetima niti o financiranju, afričke bi države jednostavno morale nastupiti zajedno", kaže Berretta. Čak i bez dogovora na razini Afričke unije, uspjeh bi mogle postići regionalne zajednice poput zapadnoafričkog ECOWAS-a ili Istočnoafričke zajednice.

Subsaharska Afrika već sada koristi iznimno male količine gnojiva u odnosu na obrađene poljoprivredne površine. Prema podacima Organizacije UN-a za hranu i poljoprivredu (FAO), poljoprivrednici u toj regiji u prosjeku koriste 20,5 kilograma gnojiva po hektaru, dok svjetski prosjek iznosi gotovo 144 kilograma. Riječ je o podacima iz 2021. godine, dakle prije početka rata u Ukrajini. Daljnje smanjenje uporabe značilo bi niže prinose kukuruza, riže i pšenice, a time i rast cijena hrane. Africi su gnojiva zato nužno potrebna, osobito zato što je sezona sjetve već počela.

Zašto ne iz same Afrike?

Kako bi dugoročno bila manje izložena vanjskim krizama poput ratova u Ukrajini i Iranu, Afrika bi prije svega trebala razvijati vlastite proizvodne kapacitete. Trenutačno glavnu ulogu imaju Maroko i Egipat, koji raspolažu velikim nalazištima fosfata, ali i oni u proizvodnji ovise o sumporu iz zaljevskih država. Istodobno nigerijska grupa Dangote planira proširenje proizvodnje i izgradnju novih tvornica uree u Nigeriji i Etiopiji.

Prema ocjeni Anje Berrette, najučinkovitiji pristup bio bi koncentrirati proizvodnju gnojiva na nekoliko industrijskih lokacija. "Ne postoje u svakoj zemlji jednako povoljni uvjeti za razvoj vlastite proizvodnje gnojiva. Upravo zato regionalni lanci opskrbe imaju presudnu ulogu. Potrebno je unaprijed identificirati tri ili četiri zemlje u regiji koje imaju odgovarajuće uvjete, ondje uspostaviti proizvodnju, a zatim opskrbljivati cijelu regiju", objašnjava Berretta.

Previše prepreka trgovini i razmjeni

U tom kontekstu važnu ulogu ima Afrička kontinentalna zona slobodne trgovine (AfCFTA), jer slobodnije kretanje robe preko granica znatno povećava interes privatnih ulagača. Iako AfCFTA formalno postoji od 2021. godine, i dalje postoji niz prepreka koje otežavaju nesmetan prekogranični promet robe.

"AfCFTA je središnji dio rješenja", rekao je veleposlanik Afričke unije Nyamitwe govoreći o posljedicama blokade Hormuškog tjesnaca. "U Afričkoj uniji vjerujemo da se ubrzanom provedbom AfCFTA-e mogu izgraditi otporniji regionalni lanci u ključnim područjima poput poljoprivrede, energetike, zdravstva i industrijske proizvodnje."

Prije nekoliko dana Afrička unija usvojila je i strategiju za elektromobilnost s ciljem smanjenja ovisnosti o fosilnim gorivima. Trenutačno je na cijelom kontinentu registrirano tek oko 132.000 motocikala, automobila i drugih vozila na električni pogon. Kad bi takva vozila postala znatno raširenija, i to bi bio važan korak prema većoj otpornosti Afrike na buduće vanjske šokove. Naravno, pod uvjetom da više ne bude ovisna ni o termoelektranama na loživo ulje.