Mađarska otvorila dosjee komunističke tajne policije: Objavljena imena oko 60.000 doušnika

Datum objave dokumenata odabran je simbolično. Naime, 4. studenoga 1956. godine sovjetski su tenkovi ušli u Budimpeštu i druge mađarske gradove kako bi ugušili kratkotrajnu revoluciju protiv komunističkog režima.

Premijer Magyar poručio je prilikom predstavljanja dokumenata u Državnom arhivu u Budimpešti da javnost objavljene podatke treba prihvatiti s dostojanstvom i ljudskošćum, piše BBC.

"Mnoge će se obitelji sada suočiti s teškim informacijama, često povezanima s preminulim članovima obitelji. Traumu je nemoguće obraditi bez razgovora i postavljanja pitanja", poručio je Magyar.

Otvaranje arhiva bilo je jedno od ključnih obećanja njegove predizborne kampanje, a premijer smatra da se time ispunjava obećanje dano još 1989. godine, kada je srušena komunistička vlast.

Objavljena imena oko 60.000 doušnika

Na internetskoj stranici nyitottaktak.hu od srijede su dostupna imena i osobni podaci oko 60.000 osoba koje je komunistička tajna služba regrutirala kao doušnike.

Dosjei sadržavaju njihova prava imena, kodna imena, datume rođenja, adrese i imena majki, ali i podatke o načinu na koji su pristupili tajnoj službi. Tako se može doznati jesu li suradnju prihvatili dobrovoljno ili su na nju bili prisiljeni ucjenama i prijetnjama. Objavljena su i imena njihovih operativaca.

Dodatni dokumenti, poznati kao „B-dosjei“, trenutačno se digitaliziraju, a njihova je objava najavljena za 25. veljače. Oni bi trebali sadržavati detaljnije informacije o načinu regrutiranja doušnika i važnosti podataka koje su dostavljali vlastima.

Procjenjuje se da je između prosinca 1944. i veljače 1990. godine u Mađarskoj oko 150.000 do 160.000 ljudi bilo regrutirano za suradnju s tajnim službama.

Dio ljudi na suradnju je bio prisiljen

Protivnici objave upozoravaju da bi se ljudi čija se imena pojave u dokumentima mogli unaprijed osuditi, bez poznavanja okolnosti u kojima su pristali na suradnju.

Mnogi su, naime, bili izloženi ucjenama i prijetnjama. Prijetilo im se gubitkom posla, mogućnosti školovanja ili pristupa lijekovima, a neki su bili prisiljavani na suradnju prijetnjama da će biti otkrivene pojedinosti iz njihova privatnog života, uključujući seksualne navike i ovisnosti. Takvi intimni podaci neće biti objavljeni, odnosno bit će uklonjeni iz dokumenata.

Povjesničar Krisztian Ungváry, koji se godinama zalaže za potpuno otvaranje arhiva, smatra da građani imaju pravo znati koje je podatke država prikupljala o njima te da pristup takvim informacijama ne bi smio ovisiti o političkoj volji vlasti.

S druge strane, povjesničarka i eurozastupnica krajnje desne stranke Naša domovina Zsuzsanna Borvendég upozorava da objavljivanje imena bez potpunog konteksta može dovesti javnost u zabludu.

Prema njezinim riječima, u velikoj većini sačuvanih izvješća čak nije moguće pouzdano utvrditi tko je bio doušnik, a kamoli koji su bili njegovi motivi.

Dodatni problem predstavlja činjenica da arhivi nisu potpuni. Od 1998. godine građani su mogli zatražiti uvid u vlastite dosjee, a povjesničari su mogli istraživati dokumente drugih osoba. Međutim, brojna su imena bila zacrnjena, dok su neke dokumente postkomunistične tajne službe zadržale za vlastite potrebe.

Dio dosjea uništen je tijekom raspada komunističkog sustava 1988. i 1989. godine, dok su pojedini dokumenti tijekom godina dospjeli u javnost kroz politički motivirana curenja informacija.