Plavi dizel ove godine poskupio skoro 100 posto: “Pitanje je tko će ovo još moći pratiti”

Za razliku od ostalih goriva, plavi dizel kojeg litra od utorka košta euro i pol koristi se isključivo u poljoprivredi i ribarstvu. Kombajni, traktori, ribarske brodice i koćarice... sve to ima pogon na plavi dizel pa je svako poskupljenje i izravan udar na te sektore.

Od početka godine plavi dizel poskupio je najviše od svih naftnih derivata. Zimus je litra tog goriva koštala 78 eurocenti. Ljetos je dosegla najprije 1,21 eura koncem srpnja, a krajem kolovoza već je koštala 1,32 eura da bi sada, u drugoj polovici rujna, dosegla 1,50 eura. Za manje do dva mjeseca pokupio je za 29 eurocenti, a od početka godine čak 72 eurocenta ili 92,3 posto.

"Troškovi narasli nekoliko stotina eura po hektaru"

"Ako je prosječna potrošnja po hektaru 150 litara plavog dizela, ove godine nam je obrada poskupjela skoro 100 eura po hektaru samo zbog plavog dizela. To nije malo", kaže Mato Brlošić, poljoprivrednik iz Piškorevaca kod Đakova i član Upravnog odbora za ratarstvo Hrvatske poljoprivredne komore (HPK).

No nije to jedini problem ratara. Brlošić upozorava kako će zbog poskupljenja naftnih derivata značajno poskupjeti i mineralna gnojiva.

"Ono je već sada ekstremno skupo, a kad tome pridodamo i poskupljenje rezervnih dijelova i ulja za strojeve i svega što za sobom povlači poskupljenje nafte, možemo već slobodno reći da će troškovi ovojesenske i nekoliko idućih sjetvi biti veći za nekoliko stotina eura po hektaru nego u prethodnom razdoblju. A cijena pšenice ista je kao i prije 25 godina. Pitanje je tko će to više moći pratiti."

"Neki trebaju više od 1000 litara goriva dnevno"

Većina ratara, naglašava Brlošić, već posluje s debelim minusom.

"Oni još jedino mole Boga da im se ne dogodi neki veći kvar na strojevima jer onda jednostavno ne bi imali sredstava za popravak. Ovo sada je umjetno održavanje proizvodnje. To ne može ići u nedogled. Poljoprivrednici praktički nemaju više novca ni da kupe gorivo, kamoli što drugo. Pitanje je dana kada će mnogi prestati baviti se ovim poslom."

Poljoprivrednici imaju ograničenje kupovine plavog dizela na samo 300 litra dnevno. Nekima je to i više nego dovoljno, a nekima ni približno koliko im treba.

"Za osamdesetak tisuća poljoprivrednika to je dovoljno, ali za nas dvadeset do trideset tisuća kojima je ovo osnovna djelatnost i koji živimo od toga, tih 300 litara goriva dnevno je vrlo malo. Neki troše i po tisuću litara goriva dnevno, pogotovo sada kada je vrijem skidanja usjeva, obrade tla i nove sjetve. A oni koji imaju farme i stoku troše i preko tisuću litara plavog dizela dnevno", kaže Brlošić.

Neki će odustati od mineralnih gnojiva

Na pitanje kako se oni snalaze, Brlošić kaže kako ili imaju još plavog dizela u zalihama ili su na svoja gospodarstva registrirala po nekoliko OPG-ova pa na svako mogu podići po 300 litara.

Povrh svega, dodaje, mineralna gnojiva toliko su poskupjela da su njihovu upotrebu mnogi proizvođači sveli na minimum.

"Neki ga ove jeseni uopće neće ni koristiti u sjetvi jer nemaju novca. Posljedično, to znači značajno umanjenje prinosa. Dugo se bavim poljoprivredom, ali nikada nije bilo ovako neizvjesno", kazao nam je Brlošić.

"Sve skupa je pod velikim upitnikom"

Nije lako ni ribarima, govori nam pak Dino Božanić, ribar iz Komiže.

"Čim je brod malo veći, a time i motor, veća je i potrošnja goriva pa ni povećanje subvencija to ne kompenzira dovoljno. Dnevna potrošnja mog broda je 100 do 150 litara, dok manji brodovi troše oko 50 litara dnevno. Najveći je problem koćaricama koje troše i do tonu goriva u danu. Njima poslovanje više nije na razini isplativosti. Sve nas pogađa poskupljenje goriva, ali puno više nas brine pad ulova. Sve skupa dovedeno je pod veliki upitnik", kaže.

Izračun subvencije računa se prema prosječnoj dnevnoj potrošnji ukupnog sektora pa lošije prođu ribari s većim brodovima.

"Mi koji imamo malo veći brod ipak spadamo u sektor manjih plovila. Onima s brodovima s manjim motorima je još relativno dobro. Ali dosta je brodova koji su na granici. Tek sada kada je plavi dizel ozbiljno poskupio treba vidjeti kako će biti dalje i hoće li programi subvencija pokriti troškove. Ali da se biznis svodi na to da ti netko daje subvenciju nije baš dugoročno isplativo. Najgore je što ne znamo koliko će sve ovo dugo trajati", kaže Božanić.

Nije ostalo puno manevarskog prostora

Prije je trošak goriva u ukupnom trošku ribarenja bio pet do deset posto, kaže Božanić, a danas je taj postotak puno veći.

"Ako se ovako nastavi, bez potpora države i Europske unije budućnost ribolova nije baš obećavajuća. Država se odrekla trošarina na plavi dizel i osim davanja potpora nema više manevarskog prostora za utjecati na cijenu koja prati cijenu nafte na svjetskim tržištima", zaključio je naš sugovornik.