Povjesničar Bing za N1: Američki potez doveo je do nečega do sada neponovljivog u svjetskoj povijesti

"Posjet kralja Charlesa III. SAD-u, na veliki jubilej proslave 250. godišnjice Deklaracije o nezavisnosti, bio jedan sjajan događaj koji je na neki način popravio dojam koji danas vlada o disonantnim tonovima između predsjednika Trumpa, Velike Britanije, kao i Europe", započeo je Albert Bing, osvrnuvši se na nedavni posjet britanskog monarha nekadašnjoj koloniji.

Pax Americana

"To su problemi koji se reflektiraju na jedan politički okvir koji je vladao sedamdesetak godina, a danas rezultira postupnim urušavanjem i potencijalnom lavinom onoga što je nekoć bilo temeljeno na tzv. Pax Americani, svjetskom poretku koji je iniciran nakon 2. svjetskog rata", dodao je prije nego što je ukratko skicirao povijest odnosa tih dvaju zapadnih sila.

"U tom poretku su Velika Britanija i SAD imale izuzetnu ulogu s obzirom na nešto što je nazvano specijalnim odnosom ("special relationship"). Toga se dotaknuo i predsjednik Trump u svom govoru, naglasivši vojnu suradnju između Amerikanaca i Britanaca u dva svjetska rata, zatim u onima koji su slijedili. Nastupali su kao najuži saveznici", kazao je.

Osvrnuo se i na posebne odnose raznih državnika dvaju sila:

"Jedna od funkcionalnih poluga između VB i SAD-a odnos je Winstona Churchilla i američkog ratnog predsjednika Franklina D. Roosevelta, koji su i prije nego što je SAD ušao u rat anticipirali kako bi trebao izgledati svjetski poredak nakon eventualne pobjede Saveznika. S druge strane, taj oblik suradnje bio je iskazan i u bliskim odnosima tijekom deregulacije u osamdesetim, na relaciji Margaret Thatcher - Ronald Reagan, ili primjerice u odnosima između Tonyja Blaira i Georgea Busha starijeg."

"Poseban odnos" definiran izbijanjem Hladnog rata

Dodao je kako je "poseban odnos" između Britanije i SAD-a djelomično definiran i izbijanjem Hladnog rata u poslijeratnim godinama.

"Priča o tim specijalnim odnosima bila je kondicionirana zaoštravanjem odnosa zemalja tzv. slobodne demokracije i komunizma s druge strane. Riječ je o govoru u Fultonu iz 1946. godine, zanimljivo je da je Churchill, unatoč tome što je izgubio izbore, bio pozvan od strane predsjednika Harryja Trumana. Održao je govor koji je obilježio drugu polovicu 20. stoljeća", rekao je pa nastavio:

"Tamo je naznačio da će odnosi SAD-a i Velike Britanije biti veoma značajni, ne samo za sučeljavanje s komunizmom, nego općenito za proces dekolonizacije, raspad jednog sustava, koji je trajao stoljećima. Britanija je, iscrpljena Prvim i Drugim svjetskim ratom, morala provesti dekolonizaciju, što ima velike posljedice danas, primjerice na Bliskom istoku."

"SAD je nastavio djelovati globalno kao najveća svjetska sila, sve do urušavanja SSSR-a, kada se raspada bipolarizam i Amerika ostaje jedinom silom. Velika Britanija i SAD predstavljale su kičmu tzv. zapadnog poretka."

"Charles ublažio disonantne tonove"

Komentirajući ponovno posjet kralja Charlesa SAD-u, Bing je ponovio kako je impresioniran nastupom britanskog monarha.

"Charles III. se posebno osvrnuo na neke povijesne aspekte sukoba između Britanije i SAD-a, poput Rata za nezavisnost. Charles je disonantne tonove ublažio ukazavši na zajedničku kulturu, tradiciju, koja je paralelno rasla u SAD-u i Britaniji."

"Ne treba zaboraviti da je Charles monarh 15 država. Riječ je o manjim državama poput Grenade, ali isto tako o Novom Zelandu, Australiji i, što je izuzetno bitno za politiku prema SAD-u, Kanadi. On je imao delikatan zadatak da progovori o događajima koji su bili vezani uz Američku revoluciju i poveže ih s aktualnim događajima. To je radio na jedan primjeren, slojevit i, usudio bih se reći, duhovit način", kaže Bing.

"Posljedica je bila odlično prihvaćanje Kongresa. Bilo je, čini mi se, 13 stajaćih ovacija."

"UK se u neredu povukao iz svoje kolonijalne priče"

Dodao je i kako je SAD sudjelovao u stvaranju međunarodnog poretka koji bio na snazi sve do početka devedesetih.

"Ujedinjeno Kraljevstvo u neredu se povuklo iz svoje kolonijalne priče. Tu je bio i 2. svjetski rat nakon kojega su Amerikanci kao pobjednici, iako se ne smije zanemariti uloga Rusije, s drugačijim ideološkim predznakom, nametnuli novi monetarni poredak (Breton Woods) s dominacijom dolara. Međunarodne institucije koje su potaknuli Amerikanci dovele su do nečega što je do sada neponovljivo u svjetskoj povijesti. Provedena je denacifikacija, a nakon toga Njemačka postaje jedna od tri najjače ekonomske sile na svijetu sa stabilnim društvenim poretkom."

"I jedna i druga paradigma mogu se povezati sa zajedničkim djelovanjem SAD-a i Britanije. Treba naglasiti i da je SAD imao nezahvalnu ulogu, ne samo zbog sukoba sa Sovjetskim Savezom, jer je postao svjetski policajac. Tu se u nizu situacija apostrofira Monroeova doktrina, na koju se danas poziva i Trump, koja je inicijalno bila zamišljena kao priča koja bi se suprotstavila kolonijalizmu", kazao je.

Amerika je, što prinuđena, što zbog svojih ekonomskih interesa, vodila ratove i nepopularne intervencije u državama srednje i južne Amerike, pa sve do ove danas u Iranu. Na neki način je to plod neriješenih problema iz prošlosti, u čemu svoje prste, recimo to tako, imaju velike kolonijalne sile poput Francuske i Britanije", kaže Albert Bing.