"Mislimo da će nešto pametno reći, a praktično samo jedan drugom kajle spuštaju"

No politički se uspjeh sve češće ne mjeri kvalitetom i snagom argumenata, nego time tko je protivnika uspio bolje poniziti ili diskreditirati. Upravo je takav dojam ostavila i posljednja saborska rasprava, iako se percepcija njezina ishoda bitno razlikuje ovisno o tome koga se pita.

Za premijera Andreja Plenkovića nema dvojbe. Smatra da je rasprava pokazala loše namjere oporbe i neuspjeh njezine inicijative.

"A to je bio uradak oporbe sublimiran u ovoj propaloj inicijativi koju je čelnik oporbene stranke prezentirao na način da smo svi skupa imali dojam da praktički gubimo cijelo popodne s tako nemuštim, amaterskim, neargumentiranim i loše izvedenim predstavljanjem same inicijative."

"Argumentacija i nastup predsjednika SDP-a bili su ispodprosječni"

S njegovom se ocjenom složio i predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, koji smatra da nastup predsjednika SDP-a nije ispunio očekivanja.

"Stvarno, argumentacija i nastup predsjednika SDP-a bili su ispodprosječni i vidio sam na predstavnicima oporbe i SDP-a da su se jako demotivirali nakon njegovog nastupa."

No ako je suditi prema žustrini i trajanju rasprave, koja je završila tek oko dva sata ujutro, oporbi nije nedostajalo motiva za nastavak političkog sukoba.

Oporbeni zastupnici imaju potpuno drukčije viđenje rasprave. Tvrde da je premijer izbjegavao odgovore na konkretna pitanja, osobito ona koja se odnose na imenovanje Andrije Mikulića na mjesto glavnog državnog inspektora. Zanima ih tko ga je imenovao i zbog čega.

"Svakom zastupniku iz oporbe, neovisno o tome tko mu je postavio pitanje, vraćao se na Gospić i Liku i ponavljao kako to nije njegova odgovornost. Pa ako nije njegova politička odgovornost, tko je onda posljednjih deset godina vodio državu", zapitala se Sanja Radolović.

"Ne odgovaraju na pitanja"

Slične kritike uputio je i Zvonimir Troskot, koji smatra da vladajući svjesno izbjegavaju odgovore na pitanja oporbenih zastupnika.

"Radi se o ozbiljnoj manipulaciji gdje zapravo ne odgovaraju na pitanja, nego imaju taktiku, pogotovo prema Mostu, samo ponavljati naslov pjesme Dine Merlina 'Sve je laž'."

Posebne reakcije izazvalo je premijerovo ponašanje tijekom rasprave o položaju umirovljenika. Ivana Kekin smatra da je Plenkovićev smijeh tijekom izlaganja o umirovljenici koja živi sa 700 eura mjesečno bio neprimjeren.

"Ja sam jučer osjećala susramlje i osjećala ga je i hrvatska javnost dok je gledala premijera koji se, kad se govori o umirovljenici koja živi sa 700 eura, u svojoj debeloj kožnoj fotelji valja od smijeha."

A kako su saborsku raspravu doživjeli građani, osobito oni stariji, čiji je životni standard također bio jedna od tema političkog sukoba?

"Nije smiješno uopće, nije smiješno"

"Meni to nije smiješno, to je naša tragedija, to je istina. Oni nam daju nekakve podatke koji uopće nisu realni", komentirao je jedan od građana.

Drugi građanin također smatra da razloga za smijeh nema, a stanje umirovljenika opisuje kao katastrofalno.

"Nije smiješno uopće, nije smiješno", poručio je, a na pitanje o položaju umirovljenika kratko odgovorio "Katastrofa."

Dio građana problem vidi i u samom načinu komunikacije među saborskim zastupnicima, koji se, umjesto na raspravu o važnim pitanjima, često usredotočuju na međusobna prepucavanja.

"Nije smiješno, ali nisu niti primjereni takvi razgovori u Saboru. Mislimo da će nešto pametno reći, a praktički samo jedan drugome kajle spuštaju", mišljenja je još jedan građanin.

"Izraz jednog iskonskog i istinskog nepoštovanja"

Stručnjaci upozoravaju da ismijavanje političkih protivnika može biti legitiman alat političke komunikacije, ali i da njegova upotreba nosi ozbiljne posljedice za kvalitetu javne rasprave.

"Ismijavanje je jedan oblik diskreditiranja političkih oponenata. Ne samo da diskreditirate ono što se govori nego i osobu, a u konačnici možete postići i to da nekoga potpuno diskvalificirate iz rasprave, gdje on uopće više nije vama ravnopravan sugovornik. Tako da je to izraz jednog iskonskog i istinskog nepoštovanja prema ljudima koji zastupaju različita mišljenja i mislim da je to loše za kulturu dijaloga i loša poruka svima koji gledaju jer se tako ovakav način komunikacije normalizira", objasnila je komunikacijska stručnjakinja Gabrijela Kišiček.

Takav način političkog komuniciranja već se dugo ne pojavljuje samo u Hrvatskoj. Međusobno ismijavanje, osobni napadi i pokušaji diskreditiranja protivnika postali su uobičajeni dio političkih sukoba, a posljednja saborska rasprava pokazala je da ni hrvatski parlament nije iznimka.

Više u prilogu našeg Hrvoja Krešića.