Kakav je život u Kninu? Nekima prilika za novi početak, drugi još čekaju osnovne uvjete za život

Ispod kninske tvrđave život teče puno mirnije nego što se to možda čini početkom svakog kolovoza. Na ulicama je mir, a najvažnija tema nisu obljetnice nego svakodnevne odluke mladih – ostati ili otići.

"Zasad planiram ostati u Zagrebu, mislim da se neću vraćati u Knin", kaže Franka Kopilaš.

Kakav je Knin za mlade, sama kažeš da se nećeš vraćati? "Možda za neku drugu struku ovdje ima prilika, ali za moju ne. Moja sestra je ovdje ostala, radi, super joj je. Dosta mojih prijatelja planira se vratiti, ima dosta prilika, samo ih treba iskoristiti", istaknula je.

Dok Franka svoju budućnost vidi izvan Knina, ima i onih koji su se nakon života u inozemstvu odlučili vratiti. Među njima je i Kristijan koji je nakon nekoliko godina provedenih u Irskoj upravo u rodnom gradu otvorio vlastiti ugostiteljski objekt.

"Nije bilo toliko teško koliko je bilo riskantno kada sam započinjao posao nisam imao podršku, sustav je bio čudnjikav, ali ti si mlad. Moja odluka da se vratim nije bila teška jer kad nešto voliš kao što ja volim ugostiteljstvo i svoj grad ništa nije teško. Ljudi to prepoznaju i ovdje živimo najpredivniji život ikada, postavlja se pitanje suživota - družimo se, ženimo se međusobno i živimo jedan miran i lijep život u gradu Kninu", kazao je za N1.

Povratak je odabrala i Gracija Požar. Nakon godina u urbanim sredinama, vratila se u Knin gdje danas razvija obiteljski posao i bavi se uzgojem konja.

"Ja sam više studirala u Zagrebu, ali radila sam kostimografiju na različitim lokacijama i filmovima, ali taj obiteljski život vas prisili da morate biti na jednom mjestu. S obzirom da se bavimo uzgojem neki konji su na prodaju, ali bavimo se i rekreativnim jahanjem i terapijskim", rekla je.

No, svakodnevica u Kninu nije svima jednaka. Tek nekoliko kilometara od središta grada postoje naselja koja ni danas nisu spojena na vodovodnu mrežu pa se stanovnici, posebno tijekom ljeta, pitkom vodom opskrbljuju iz cisterni.

"Tu nama DVD, vatrogasci donose vodu, naručimo preko komunalnog i prođe dva tri dana pa donesu. Preko ljeta kad su požari i velika navala se zna dosta dugo čekati. Nas je četiri u kući, tinejdžeri, to su kao patke, ne mogu u grad prljavi. A za blago idem, imam kombi, uzmem bačvu, napunim na rijeci", poručio je Marijan Zelenika.

"Već smo ušli u desetu godinu prijevoza i osiguravanja pitke vode za domaćinstva koja nisu spojena na vodovodnu mrežu. Aktivnost obično prolazi ispod radara, a prilično je zahtjevna, posebno u ljetnoj sezoni kada istodobno imamo velik broj požara", rekao je Miran Mrduljaš.

A evo što na sve kaže gradonačelnik Marijo Čačić:

"Imamo tri naselja, veća prigradska, koja nemaju izgrađenu vodovodnu mrežu. Radi se o naseljima vrlo rijetko naseljenima koja su dislocirana od gradske vodovodne mreže i za izgradnju takvog vodovoda treba jako puno sredstava.

S druge strane ne možete pokazati održivost projekta jer je malo stanovnika. Veliki su iznosi u pitanju, razrađujemo i prikupljamo projektnu dokumentaciju te planiramo faznu izgradnju".

I dok jedni ovdje vide priliku za novi početak, drugi još čekaju osnovne uvjete za lakši život.