Stručnjak o otpadu u Gospiću: "Tamo za ljude ima opasnijih tvari od PFAS-a i mikroplastike"

Smital je za Dnevnik Nove TV istaknuo da je posebno zabrinjavajuće to što je potvrđen prodor različitih komponenti otpada u podzemne vode.

"To sada nedvojbeno postoji. Ne govorim o tome koliko je to opasno ili nije, ali definitivno vidimo da problem postoji. To znači da je hitnost sanacije još više naglašena", kazao je.

Varaždin manje zabrinjavajući od Gospića

Uspoređujući situaciju u Gospiću i Varaždinu, stručnjak smatra da je slučaj u Varaždinu manjeg opsega. Količina otpada je znatno manja, a prema dosad dostupnim nalazima otpad je manje opasan nego onaj u Gospiću.

Ipak, zajednički problem postoji. Takav otpad, naglašava Smital, nije se smio naći na tim lokacijama i treba ga što prije ukloniti.

Mikroplastika je pronađena u podzemnim vodama

Prisutnost mikroplastike i drugih čestica u podzemnim vodama, prema Smitalu, potvrđuje da je došlo do njihova prodora.

No, bilo bi prerano na temelju toga zaključivati da one predstavljaju izravnu opasnost za zdravlje ljudi ili živi svijet.

Posebno je pitanje može li mikroplastika iz otpada dospjeti u sustav javne vodoopskrbe.

"Teoretski može, to ne možemo isključiti. To, naravno, za sada ne možemo reći da je slučaj", rekao je Smital.

Istaknuo je da se voda iz javne vodoopskrbe kontrolira te da na temelju dosad objavljenog izvješća nije moguće tvrditi da je voda za piće kontaminirana ili opasna za ljudsko zdravlje.

"Imamo sreće za sada"

Ipak, zbog činjenice da se Gospić nalazi na krškom području, stručnjak upozorava da bi sanacija trebala biti hitna.

Na krškom terenu prodor onečišćenja može biti relativno jednostavan, dok je njegovo širenje i dubinu teško kontrolirati.

"Rekao bih da imamo sreće za sada", kazao je Smital, ističući da zasad nisu utvrđeni dramatično značajni prodori toksičnih tvari u podzemne vode, a posebno nema dokaza da su dospjele u vodu za piće.

Unatoč tome, smatra da otpad treba što prije ukloniti s tog područja.

Što je najopasnije?

U uzorcima su pronađene različite tvari, uključujući PFAS spojeve i mikroplastiku. No, Smital upozorava da upravo one trenutno možda nisu najveći toksikološki problem.

"Vječne kemikalije" i mikroplastika medijski su vrlo atraktivni pojmovi, ali postoje tvari koje su dokazano toksičnije. Među njima su, primjerice, neki teški metali, koji su u pojedinim uzorcima pronađeni u znatno povišenim koncentracijama. U izravnom toksikološkom smislu oni mogu predstavljati veći rizik od PFAS spojeva.

Kada je riječ o mikroplastici, Smital naglašava da znanost zasad nema dovoljno jasnih dokaza da je ona nužno štetna za ljudsko zdravlje. Upravo zato još ne postoje propisane maksimalne dopuštene koncentracije mikroplastike u različitim sastavnicama okoliša.