Znanstvenica s Ruđera: "Nastavimo li ovim putem, Jadran neće izgledati kao nekad"

Dr. znanosti Mirta Smodlaka Tanković koja je na čelu Centra za istraživanje mora Instituta Ruđer Bošković u Novom danu je predstavila kampanju "Ne još jedna s mora. Jedna ZA more!", iza koje stoji namjera formiranja velike i važne baze o hrvatskom Jadranu. Pojasnila nam je o čemu se točno radi:

"Stvorili smo jednu aplikaciju koja poziva građane da ove godine ne samo slikaju njihove prizore s mora, nego da nam jave što vide u tom našem Jadranu. Tu pričamo o bilo kakvoj fotografiji vezano za nekakve morske organizme, znači, od meduza, pa sve do algi, školjkica, riba, i onda da nam jednostavno putem te aplikacije dojave tu pojavu."

"Zahvaljujući takvoj aplikaciji, podatak odmah dobivamo u našu bazu podataka, a osim što mi sad imamo taj podatak i vidimo da se nešto nalazi u moru, mi vidimo isto tako da li nešto moramo otići provjeriti. Znači, kao znanstvenici možemo dobiti dojavu da dođemo i da uočimo tu promjenu ako je nešto, primjerice zanimljivo za nas", ističe Smodlaka Tanković.

Aplikacija je vrlo jednostavna, kaže, i može se koristiti na licu mjesta. Građani moraju samo fotografirati pojavu, učitati je u aplikaciju, te prijaviti viđenje: u aplikaciji nakon učitavanja izaberete organizam koji ste uočili, a ako slučajno ne znate koji je to organizam ili ga nema u bazi podataka, izaberete da je neidentificirano, i onda jednostavno javite lokaciju - i tako dolazi taj podatak do Centra.

Na odgovor zašto je to njima važno, Smodlaka Tanković odgovara da je jedan od razloga zato što se okoliš vrlo brzo mijenja: "Sve je to jako brzo i mi jednostavno ne uspijevamo sve te promjene uočiti u realnom vremenu. Nama je bitno da te dojave dođu što prije do nas."

Stvari koje su bitne, a koje su naglašene u pozivu građanima za pomoć mogu se podijeliti u tri grupe. Prvo su vrste koje građani mogu uočiti poput meduza i nekih uobičajenih pojava ili stanovnika Jadrana. Druga su invazivne vrste, a treća je zagađenje Jadrana. O invazivnim vrstama u Jadranu Smodlaka Tanković kaže da ih, nažalost, u zadnje vrijeme vidimo jako često.

"Možda prije par godina to nije bila tako velika pojava. Danas, neke invazivne vrste više nisu tu ni toliko strane, nego su se jednostavno toliko udomaćile da ne znam što reći, da li je to više strana vrsta ili domaća vrsta. Tu pričamo o ribama koje su se pojavile, pa sve do morskog oraha koji svi znamo da nam se ljeti pojavljuje u Jadranu, pogotovo u sjevernom Jadranu. Tako da te invazivne vrste su danas, po meni, nova pojava koja će se svakim danom sve više biti češća."

Kada govorimo o aplikaciji i onome što možda Smodlaka Tanković očekuje od građana ovo ljeto, odgovara što bi znanstvenicima bilo najkorisnije saznati, odnosno postoje li prioriteti, ono što im je u ovom trenutku možda najzanimljivije:

"Ako bih baš morala bih izdvojiti, sigurno bi to bilo kretanje želatinoznog planktona, tj. meduza, rebraša, itd. Zašto? Zato što je njih jako teško determinirati, jako teško pratiti. Za njih ne postoje nekakve standardizirane metode gdje vi možete doći do njihove rasprostranjenosti s običnim, klasičnim znanstvenim istraživanjem. Tako da tu bi nam puno pomoglo. A drugo koje definitivno smatram da i nama znanstvenicima su nova vrata, a to su invazivne vrste. Znači, čim građani primijete nešto što oni sami nikad nisu vidjeli u moru, ako nam dojave, mi možemo vidjeti da li se samo možda radi o nečemu što je već standardno u Jadranu i udomaćeno ili o nekoj invazivnoj vrsti. Tako da možda bih te dvije izdvojila u cijeloj toj priči."

S obzirom na to da je na čelu centra koji pomno prati sve što se događa u Jadranu, upitana je uočava li neke značajne, pa možda i zabrinjavajuće promjene, odnosno, možemo li već sada govoriti o konkretnim posljedicama klimatskih promjena:

"Da, vide se te promjene. Specifično u sjevernom Jadranu su te promjene jako vidljive. Jadran se mijenja. Znači, on je u totalnoj nepogodnoj poziciji da se mijenja zbog njegove prirode kakav je sam i, naravno, zbog obalnog pritiska koji je oko njega."

"Jadran bih ja nazvala, i mi to tako oduvijek nazivamo, taj prirodni laboratorij gdje se prvo sve promjene u Mediteranu vide. Mi smo već prije nekoliko godina vidjeli da se ovdje temperatura puno brže diže nego u drugim dijelovima Mediterana. Jadran, nažalost, nije otporan koliko bismo mi htjeli i tu moramo svi biti svjesni da, nastavljajući općenito s tim putem koji danas imamo, Jadran neće imati onu sliku od nekada koju svi imamo", upozorava i zaključuje:

"Uvijek volim reći da će se priroda snaći i ona će imati svoj nekakav put. Međutim, sad je pitanje da li želimo takvu sliku koju ćemo ubrzo, jer jednostavno Jadran ne može to podnijeti. Za sada još uvijek nismo najgori, i to je jedna pozitiva u cijeloj toj priči. "Ali", kaže, "moramo shvatiti da trebamo raditi na tome da Jadran na neki način, ne samo zaštitimo, nego razumijemo i dođemo do nekakvih rješenja koje neće ni nama ni njemu štetiti".