Šerbedžija o današnjem svijetu: "Čak i filozofi šute, jedino pjesnici još nešto pišu. Ali tko čita pjesme?"

Kazališna redateljica Lenka Udovički najavila je "paljenje lampica" teatra Ulysses rekavši kako će ovo biti izuzetna i zanimljiva sezona:

"Premijerni naslov ove sezone nam je "Na čijoj strani? ", tekst Ronalda Harwooda, velikog engleskog dramskog pisca i scenarista. On je dobio Oscara za Pijanista, radio je isto Garderobijera i tako dalje. I to je tekst koji postavljamo, već smo počeli probe baš prošle nedjelje."

Kaže da je atmosfera odlična.

"Taj početak, pa kad kreneš, radimo u koprodukciji sa SARTR-om, Sarajevskim ratnim teatrom, i probe su počele u Sarajevu. I baš smo ovaj tjedan nekako lijepo u sve to krenuli i divna je atmosfera. To je komad o procesu suđenja, ispitivanja Wilhelma Furtwänglera, vjerojatno najvećeg ikad dirigenta njemačkog, koji je dirigirao Berlinskom filharmonijom 30-ih godina, za vrijeme Hitlera, i naravno poslije izveden pred Sud za denacifikaciju."

"Ako pogledamo upravo ove vijesti koje se danas vrte ovo ludilo sa svim ovim novim ratovima i totalitarnim režimima, mislim da su pitanja koja taj komad postavlja, zbilja ključna o nekakvoj i individualnoj i moralnoj odgovornosti, ne samo umjetnika nego svakog čovjeka kada se zahukta ludilo režima koji misle da je okej da se, eto, bacaju bombe i pokreće ratna histerija", komentira Lenka Udovički premijerni komad kojim će Ulysses otvoriti sezonu.

Rade Šerbedžija ove će godine, kaže, posljednji put izvesti kralja Leara.

"Najviše me veseli, naravno, i rastužuje činjenica da ću igrati zadnji put Kralja Leara. A to sam rekao već i prošle godine. I onda su me nagovorili da još jednom, i to me najviše me Damir Urban nagovarao - "ne možeš tako završiti Kralja Leara, mora se završiti Kralja Lear da se zna da si završio Kralj Lerr. I onda sljedeće godine odigraj to."

Uvijek se radujem Kralju Learu, sanjam ga, Lenka je svjedok, ponekad se probudim i kažem: "Lenka," a ne znam da je 3 sata ujutro, "Lenka, ova scena mora ići ovako."

Ovo je, kaže Šerbedžija, 26. godina zaredom u kojoj će igrati tu predstavu.

"I to je nešto što me veseli, kažem, i rastužuje, da se rastanem s njim jer osjećam kao da ću izgubiti neku snagu, kao Baš-Čelik", dodaje.

Na pitanje koliko mu je fizički teško sve te godine igrati Kralja Leara, Šerbedžija odgovara kako je ta uloga fizički zahtjevna.

"Sjećam se kad mi je Kosta Spajić, moj profesor, genijalni režiser i najbolji, najveći svih vremena s kojim sam ja radio, tu je i moja Lenka, naravno, jer volim raditi s njom. Ovaj, i Ljubiša Ristić s kojim sam radio teatar, ima mnogo tih režisera... Dino Radojević, fantastično, Violić, Joško Juvančić, stvarno divni, s divnim režiserima sam radio u teatru... Kako da kažem, ali ta uloga Kralja Leara, to mi, to mi je tako nešto posebno, kad se čovjek stopi s njom. Teško je igrati Shakespeara.

Udovički također naglašava: "Ovo je stvarno fizički nevjerojatno zahtjevna predstava. Naravno, uz to ide još i cijeli emotivni trošak, ali evo i publika, mislim, ove predstave zahtjevne su i za publiku jer se igra na 5 različitih lokacija i ono, mora se stići do vrha te tvrđave, jel' da, jer je koncept da publika ustvari prati Leara na njegovom tom putu izgnanstva i njegove Golgote. Ali kako je to ogromna tvrđava, kamena, znači svi glumci, ali naročito Rade, mora nekoliko puta i optrčati cijelu tvrđavu, sići do dolje, pa se drugim hodnikom vratiti gore i tako dalje."

Ajmo se malo samo zabaviti još likom Leara u današnjem vremenu. Dakle, Lear počinje kao autokrat. On traži laskanje vlastite djece i temeljem toga koliko mu neko laska će dijeliti kraljevstvo ili neće. Nije teško povući paralele danas s Donaldom Trumpom koji očekuje da se njemu laska i koji se ljuti kad mu se ne laska, no vjerojatno je teško za očekivati da će Donald Trump proći isto putovanje kao i kralj Lear.

"Ja bih voljela da prođe", smije se Udovički, a Šerbedžija dodaje:

"Ima jedna rečenica u kojoj Lear kaže, kad gotovo kolabira u oluji i kad je izbačen od obje kćeri, iz kuće, i kad je sam, čovjek koji je nekada bio moćan i kralj i gospodar svega, i on ostane sam u toj kiši, čovjek jadan, star, nemoćan, razočaran u to, i u jednom trenutku kaže rečenicu koja se odnosi na političara ili uopće na čovjeka koji je nekad imao vlast, pa kaže: "Ja sam čovjek koji više zla podnijeh no ga sam počinih." Dakle, ta, i u tom najtragičnijem njegovom trenutku on je ipak shvatio da je nekada činio i nepravedne stvari kao političar. Ali kad je došao do tog središnjeg osjećaja smisla čovjeka, čovječanstva uopće i svoga bića, kad je došao do dna, onda je postao iskren, onda je postao podatan, onda je postao dobar. I kao i svaki čovjek, zapravo svi ti moćni ljudi imaju u sebi, naravno, i neko zrno dobrote, nečega iz djetinjstva što su morali imati, nježnosti i tako dalje. I ponekad se moraju susresti s njim," kaže Šerbedžija.

"Nažalost, mi danas zapravo i nemamo, dragi moji, nekoga poput kralja Leara ili nekoga koji se nekada zvao, izvinjavam se što to kažem, ali koji se zvao Josip Broz Tito, na primjer, bilo što tko o njemu misli, ali to je bio autoritet ili ljudi koji su tada živjeli, poput Churchilla, poput, ne znam, uspješnih nekih državnika, pa i američkih predsjednika, nekada su to bili autoriteti. Danas su to tako neki nepoznati ljudi. Koga znaš osim Trumpa? Ajde reci mi jednog..."

"Ali i filozofi šute. I filozofi šute. Jedino pjesnici pišu nešto, ali tko čita pjesme? Jedino pisci nekada pišu, ja sam sad zadivljen, moram iskoristiti tu priliku, kad sam čitao dvije knjige mog prijatelja iz mladosti, Slobodana Šnajdera, pa to je čista divota, ova dva romana njegova, "Doba mjedi" i "Anđeo postojanja". To je savršeno i predlažem svakom od vas, od vas gledatelja, da pročitate te romane. Toliko me to dirnulo, to je takva umjetnost da to graniči sa najvećim ljudima čije sam romane čitao, Hessea ili šta ja znam, Borgesa."

Samo za kraj, kad budete podvlačili crtu na kraju ove sezone, što očekujete da će zapravo biti ono što će na neki način donijeti, odnosno ima li negdje nešto u povojima što bi možda moglo postati novi kralj Lear, nova prepoznatljiva predstava koja će se automatski vezati uz teatar "Ulysses"?

Udovički odgovara: "Pa, pripremamo, možda ćemo raditi i "Hamleta" s Radetom. Ne znam. On je i rekao jednom da je njegov život između "Hamleta" i "Leara", možda se trebamo vratiti na početke. Rano mi je sad još o tome govoriti, ali mislim, evo, nastavit ćemo igrati i "Antigonu" koja je stvarno isto velika, velika predstava."

Rade, za kraj, samo još je možda jedna vaša misao ili možda neka rečenica za oproštaj sa Learom.

"Moja rečenica je poruka ljudima u svemu što radim sada, ili predstavama, ili što pišem, svoje pjesme neke koje ću uskoro objaviti, ili knjigu novu koju pripremam. Budite blagi. Budite blagi i osjetite blagost. Budite pravedni", kaže Šerbedžija: "Budite strpljivi. Ne činite zlo. Kratak je život i ne isplati se. Da."