Tko ne smije uzimati cink

Mineral se izdaje bez recepta i djeluje bezazleno. U nekih ljudi naizgled neutralan dodatak može napraviti više štete nego koristi.

Manjak cinka slabi imunitet i usporava cijeljenje rana, a s vremenom tupi i osjet okusa. Mineral sudjeluje i u sintezi DNK. Tijelo zalihe ne stvara, pa unos mora biti svakodnevan, iz hrane ili iz dodatka prehrani. Komplikacije počinju kad netko posegne za kapsulom, a pritom ne provjeri što već stoji u kućnoj ljekarni ni što stavlja na tanjur.

Pacijenti na antibiotskoj terapiji

Tko je dobio antibiotik iz skupine kinolona (ciprofloksacin, levofloksacin) ili tetraciklina (doksiciklin, minociklin), taj treba cink ostaviti po strani do kraja terapije. U probavnom sustavu mineral se veže za molekulu antibiotika i s njom tvori kompleks koji tijelo ne može iskoristiti. Antibiotik nepromijenjen napušta crijeva, a infekcija se nastavlja kao da terapije nema.

Farmaceutkinja Maria Pino za američki magazin Health pojašnjava da cink sam po sebi ne uzrokuje štetu, ali slabi učinak antibiotika do mjere u kojoj lijek možda neće obaviti posao. Pogrešno postavljen razmak između tableta produljuje bolest. Bakterije iskoriste pauzu i ojačaju, a pacijent se često vraća liječniku po novi ciklus terapije.

Siguran razmak iznosi najmanje dva sata prije ili četiri do šest sati nakon doze cinka. Tek tada lijek ulazi u krv u količini koju je liječnik predvidio.

Osobe s preopterećenjem željezom

Hemokromatoza je nasljedna bolest u kojoj tijelo iz hrane crpi previše željeza. Pretpostavka da takvi bolesnici mogu cink uzimati slobodno ne stoji. U tankom crijevu oba minerala dijele iste apsorpcijske kanale, pa višak jednoga potiskuje apsorpciju drugoga.

Bolesnici s hemokromatozom redovito prolaze flebotomije i prate svaki gram minerala koji unesu. Samostalno doziranje cinka u takvim slučajevima ne dolazi u obzir. Dozu, usklađenu sa stanjem željeza u krvi, određuje hematolog. Slično vrijedi za pacijente koji zbog anemije uzimaju visoke doze željeza. Dva se minerala međusobno potiskuju, pa između doza treba ostaviti razmak ili sve usuglasiti s liječnikom.

Ljudi s niskim razinama bakra

Dugotrajno uzimanje visokih doza cinka donosi problem koji promakne i savjesnim korisnicima dodataka prehrani. Kad organizam mjesecima dnevno prima više od 40 mg cinka, razina bakra u krvi postupno pada. Bakar je u tijelu nezamjenjiv. Bez njega tijelo ne stvara dovoljno crvenih krvnih stanica i slabi živčani sustav, dok sinteza kolagena gotovo zastaje.

Manjak bakra teško se prepoznaje. Trnci u rukama, povremena slabost mišića, bljedilo kože i anemija na koju ne djeluje ni povećani unos željeza često se pripisuju drugim uzrocima. Najugroženiji su oni kojima je laboratorijski već potvrđena niska razina bakra, ali i svi koji cink uzimaju dulje od tri mjeseca bez liječničkog nadzora. Pri višemjesečnoj primjeni razumno je odabrati pripravak koji uz cink sadrži i bakar, u omjeru 15:1.

Bolesnici s bubrežnom slabošću

Bubrezi rade kao filter koji višak minerala izbacuje mokraćom. Kad njihova funkcija oslabi zbog kronične bolesti, dijabetičke nefropatije ili oštećenja nakon transplantacije, cink ostaje u krvi i postupno se nakuplja. Posljedice znaju biti neugodne: pacijent najprije osjeti mučninu i glavobolju, a zatim slijedi povraćanje. U težim slučajevima cink remeti i rad živčanog sustava.

Nefrolozi pacijentima s eGFR-om ispod 60 ml/min savjetuju da dodatke cinka zaobiđu. Ta vrijednost označava umjereno do uznapredovalo slabljenje bubrega. Iznimke određuje liječnik na temelju krvne slike. Sigurniji put nudi prehrana: kamenice, sjemenke bundeve, govedina i leća sadrže cink u kemijskim oblicima koje organizam prepoznaje i razgrađuje učinkovitije od tabletnog dodatka.

Trudnice i dojilje bez liječničke procjene

Tijekom trudnoće i dojenja cink podupire razvoj djeteta i imunitet majke. Smjernice EFSA-e preporučuju dnevni unos od oko 11 mg za trudnice i 12 mg za dojilje. Tu je granicu lako prekoračiti jer mnoge trudnice uz redovne obroke uzimaju prenatalni multivitamin, koji već sadrži cink, a zatim dodaju i zasebnu kapsulu.

Istraživanja povezuju dnevni unos iznad 40 mg sa slabijom apsorpcijom bakra u majke i mogućim učincima na razvoj ploda. Trudnica koja već uzima prenatalni pripravak s cinkom o dodatnom unosu treba razgovarati s ginekologom umjesto da dozu procjenjuje sama.

Korisnici drugih mineralnih dodataka

U tankom crijevu magnezij, kalcij i cink koriste iste prijenosnike. Studija autora Wooda i Zhenga iz 1997. godine, objavljena u časopisu The American Journal of Clinical Nutrition, pokazala je da visok unos kalcija iz prehrane potiskuje apsorpciju cinka i remeti njegovu ravnotežu u tijelu. Novija istraživanja, među njima radovi Lönnerdala iz 2000. i Hambidgea iz 2010. godine, potvrdila su isti mehanizam. Preporuka ostaje ista: minerale valja uzimati u vremenskom razmaku.

U praksi to znači da se cink uzima ujutro. Kalcij se preporučuje navečer uz obrok, a magnezij neposredno prije spavanja. Željezo ide na prazan želudac, najbolje uz čašu soka od naranče. Tko sve tablete proguta odjednom uz jutarnju kavu, od pripravka dobiva znatno manje nego što proizvođač navodi, jer kofein dodatno suzbija apsorpciju cinka i željeza.

Ljudi koji već imaju dovoljno cinka iz prehrane

Većina odraslih u Hrvatskoj koja se hrani mješovito unosi potrebne količine cinka redovnim obrocima. Sto grama govedine sadrži 4 do 5 mg cinka. Kamenice ga, ovisno o vrsti, sadrže između 25 i 70 mg na istu količinu, a sjemenke bundeve oko 7 mg. Dodatak prehrani u takvim slučajevima nije potreban, a dugoročno donosi više problema nego koristi.

Gornja sigurna granica iznosi 40 mg cinka dnevno, računajući sve izvore. Tableta od 25 ili 50 mg uz mesni ručak već prelazi tu granicu bez stvarne potrebe. Tijelo višak izbacuje, ali prije toga šalje signale. Najprije se javljaju mučnina i metalni okus u ustima, a zatim popušta apetit. Glavobolja dolazi na kraju i često je najupornija.

Manjak cinka ima drukčije znakove. Kosa se tanji, rane sporije zarastaju, a prehlade dolaze češće. Osjet okusa popušta, a bijele pjegice na noktima dopunjuju sliku. Kupnja dodatka ima smisla tek kad jedan ili više tih znakova jasno upućuje na manjak.

Osobe koje uzimaju diuretike i druge lijekove

Tiazidni diuretici poput hidroklorotijazida i indapamida pojačavaju izlučivanje cinka mokraćom. Čini se logičnim da bi tablete cinka taj gubitak mogle nadoknaditi, no o dozi odlučuje liječnik, a ne sam pacijent. Sličan oprez nameću pojedini ACE inhibitori i imunosupresivi.

Penicilamin se propisuje pri reumatoidnom artritisu i Wilsonovoj bolesti, a u tijelu veže cink i snižava mu razinu. Kod Wilsonove bolesti, u kojoj se bakar nakuplja u jetri i mozgu, liječnici cink u visokim dozama daju namjerno, kao dio terapije. U drugim situacijama reumatolog ga može zabraniti zbog interakcije, ovisno o kliničkoj slici pacijenta.

Popis vlastitih kroničnih lijekova prvi je dokument koji ljekarnik želi vidjeti prije nego što predloži dodatak. Razgovor od nekoliko minuta uštedjet će tjedne nelagode.

Što napraviti prije nego što posegnete za pastilom

Dodaci prehrani imaju svoj učinak, ali i svoja ograničenja. Propisanu terapiju ne smiju zamijeniti niti to mogu. Cink jača imunitet i ubrzava oporavak, no stvarni učinak ovisi o dozi, vremenu uzimanja i biokemiji pojedinca.

Ljekarnik prije preporuke postavlja nekoliko pitanja: koju terapiju pacijent uzima, kako se hrani i koje druge dodatke već koristi. Bez tih odgovora preporuka se svodi na nagađanje. Mineral koji jednome pacijenta brže izvuče iz viroze, drugome može razgraditi antibiotik ili spustiti razinu bakra.

Cink dobro služi tijelu kad mu se pristupa s razumijevanjem. Za pacijente iz navedenih skupina kratak razgovor s liječnikom ili ljekarnikom razlikuje koristan dodatak od neželjene komplikacije.