Kako se oblikuje cijena goriva i tko zapravo zarađuje na svakoj litri?

Odgovor nije jednostavan kao što se čini, jer je cijena litre goriva zbroj šest različitih komponenti, od kojih svaka ima svog vlasnika. Gorivo nije proizvod čija cijena ovisi isključivo o nafti.

Riječ je o proizvodu u čijoj cijeni sudjeluju proizvođači, distributeri, trgovci i, prije svega, država. Dok vozači često krive isključivo naftne kompanije za visoke cijene, stvarna slika pokazuje da država obično uzima najveći dio.

Trošarine kao najveći teret na cijeni goriva

Trošarine na gorivo predstavljaju najveću pojedinačnu stavku u konačnoj cijeni litre benzina ili dizela. Riječ je o fiksnom porezu koji država naplaćuje na svaku prodanu litru, neovisno o tome koliko nafta trenutno košta na svjetskom tržištu.

Ova vrsta poreza rijetko se mijenja, čak i kad cijene nafte naglo skoče ili padnu. U Velikoj Britaniji stopa trošarine zamrznuta je još od 2010. godine, uz privremeno smanjenje od pet penija po litri uvedeno 2022. godine kao mjera ublažavanja troškova života. Ta bi se mjera trebala postupno ukidati nakon rujna 2026. godine, što znači da će vozači u sljedećim godinama osjetiti dodatni pritisak na svoj proračun, čak i ako cijena sirove nafte ostane stabilna.

Dok god trošarine postoje u sadašnjem obliku, vozači plaćaju fiksni iznos po litri prije nego što itko drugi uopće dobije svoj dio.

Veleprodajna cijena nafte i njezina nepredvidivost

Drugi po veličini trošak u strukturi cijene goriva odnosi se na veleprodajnu cijenu nafte, odnosno trošak sirovine i njezine prerade. Taj se segment svakodnevno mijenja, ovisno o ponudi, potražnji i geopolitičkim okolnostima.

Nafta je osjetljiva na vanjske šokove jer velik dio svjetskih zaliha dolazi iz politički nestabilnih regija. Kada raste rizik vezan uz vađenje ili transport nafte, raste i njezina cijena, bez obzira na to koliko je goriva fizički dostupno.

To se jasno pokazalo nakon zatvaranja Hormuškog tjesnaca, uskog pomorskog prolaza između Irana i Omana kroz koji prolazi otprilike petina svjetske nafte. Kada je taj prolaz postao nesiguran, cijena sirove nafte porasla je za gotovo četrdeset posto u samo nekoliko mjeseci, dok je cijena goriva na pumpama rasla znatno sporije, otprilike upola manjim tempom. Trošarine i drugi fiksni troškovi tako djeluju kao svojevrsni amortizer za vozače, jer se skok cijene sirovine ne prenosi automatski izravno na cijenu litre. Sličan se scenarij dogodio i nakon ruske invazije na Ukrajinu, kada je sigurnost prerade i transporta nafte u Europi bila ozbiljno dovedena u pitanje.

PDV i porez na porez

Treća stavka koja oblikuje cijenu goriva jest porez na dodanu vrijednost. PDV se obračunava na ukupnu cijenu goriva, uključujući i trošarinu, što u praksi znači da vozači plaćaju porez na porez.

Ovaj mehanizam često prolazi nezapaženo, no njegov učinak nije zanemariv. Kada se PDV primjenjuje na iznos koji već uključuje trošarinu, krajnja cijena raste brže nego što bi rasla da se porezi obračunavaju odvojeno. Zbog toga porezno opterećenje na gorivu često prelazi polovicu ukupne cijene litre, čak i kada cijena sirove nafte na svjetskom tržištu padne.

Marža trgovca i troškovi distribucije

Manji, ali ipak vidljiv dio cijene odnosi se na maržu koju zadržava trgovac, odnosno benzinska postaja. Ta marža pokriva troškove poslovanja, plaće zaposlenika i profit. Iako djeluje kao da postaje ostvaruju velik prihod na svakoj litri, njihov udio u ukupnoj cijeni najčešće je relativno skroman u usporedbi s onim što odlazi državi.

Tu je i trošak distribucije i transporta goriva od rafinerije do same pumpe. Cisterne, logistika i skladištenje koštaju, a taj trošak na kraju snosi vozač, iako on predstavlja tek mali postotak ukupne cijene.

Posljednja stavka odnosi se na udio biogoriva, koje se dodaje u standardno gorivo kako bi se smanjio ekološki otisak vozila. Riječ je o relativno maloj stavci, no njezin udio postupno raste kako se propisi o emisijama pooštravaju diljem Europe.

Zašto tečaj valute mijenja cijenu na pumpi

Postoji jedan faktor koji vozači rijetko uzimaju u obzir, a koji može značajno utjecati na konačnu cijenu goriva. Naftom se na globalnim tržištima trguje u dolarima, što znači da, kada domaća valuta oslabi prema dolaru, gorivo postaje skuplje čak i ako cijena sirove nafte ostane potpuno nepromijenjena.

Glasnogovornik britanskog automobilskog kluba AA jednom je objasnio kako vozači često uspoređuju kretanje cijene nafte s onim na pumpi, ali zaboravljaju da tečaj valute igra ključnu ulogu u toj jednadžbi. Kada domaća valuta oslabi, taj učinak djeluje kao dodatni, skriveni trošak za svakog vozača.

Put od bušotine do spremnika vašeg automobila

Put koji gorivo prijeđe prije nego što stigne do spremnika znatno je dulji i složeniji nego što se čini na prvi pogled. Sve počinje vađenjem sirove nafte, koja se zatim transportira do rafinerije. Tamo prolazi kroz proces destilacije, pročišćavanja i miješanja s drugim komponentama dok ne postane gorivo prilagođeno vozilima kojima se danas vozimo.

Svaka faza tog procesa uključuje sudionike koji žele svoj dio profita, od naftnih kompanija do prijevoznika i rafinerija. Tek nakon što gorivo stigne do benzinske postaje, država dodaje svoj najveći dio kroz trošarine i PDV.

Dva najveća dijela cijene, trošarine i veleprodajna cijena nafte, zajedno čine više od dvije trećine ukupnog iznosa. PDV uzima još jedan solidan dio, dok trgovac, distribucija i biogorivo dijele ono što ostane. Ta raspodjela objašnjava zašto cijena goriva ne prati uvijek burzovne skokove cijene nafte jedan na jedan, te zašto porezna politika ima veću moć nad potrošačkim budžetom nego što se obično pretpostavlja.

Kada vozač sljedeći put stane kraj pumpe i promatra kako brojke rastu, struktura te cijene postaje jasna: šest stavki, šest vlasnika, a najveći dio ide državi prije nego što gorivo uopće stigne do spremnika