NEKOLIKO SAVJETA
Problemi s naplatom štete nakon prometne nesreće: Na što trebate paziti da ne ostanete bez tisuća eura

Vozači nakon prometne nesreće ne bi trebali brzopleto prihvaćati ponude osiguravajućih kuća za isplatu štete jer sudska praksa pokazuje da konačna odšteta može biti višestruko veća od prvotno ponuđenog iznosa.
Osiguravajuće kuće često odmah nakon nesreće nude nagodbu i brzu isplatu odštete, čime se postupak može završiti bez dugotrajnog sudskog spora. Ipak, takva ponuda ne mora odgovarati stvarnoj vrijednosti nastale štete. Razlike između iznosa koji osiguranje ponudi u nagodbi i onoga koji sud na kraju dosudi mogu biti vrlo velike.
Primjer za to je presuda Županijskog suda u Zagrebu iz svibnja 2026. godine, piše Tatjana Potkonjak za HAK Reviju. U tom je slučaju osiguranje za oštećenje automobila isplatilo 3700 eura, dok je sud utvrdio da puna naknada štete iznosi 25.800,12 eura. Nakon što je odbijen već isplaćeni iznos, tužitelju je dosuđeno dodatnih 22.100,12 eura, uz zatezne kamate.
Koje se pravo primjenjuje ako vozite automobil stranih registracija?
Ako vozač koji živi i radi u inozemstvu doživi prometnu nesreću u Hrvatskoj, činjenica da njegov automobil ima strane registracijske oznake ne znači da će se automatski primjenjivati pravo države u kojoj je vozilo registrirano.
Prema članku 3. Haške konvencije o mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama, primjenjuje se pravo države na čijem se području nesreća dogodila. To znači da se za nesreću koja se dogodila u Hrvatskoj primjenjuje hrvatsko pravo, dok se u slučaju nesreće u drugoj državi primjenjuje pravo te zemlje.
Visina štete računa se prema cijenama u vrijeme presude
Jedno od važnih pitanja u postupcima za naknadu štete odnosi se na cijene prema kojima se utvrđuju troškovi popravka vozila.
Članak 1089. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima propisuje da se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim ako zakon ne određuje drukčije.
Pritom se ne moraju nužno primjenjivati cijene popravka u Hrvatskoj. Ako oštećeni vozač dulje vrijeme živi u inozemstvu i ondje ima registrirano vozilo, sud može prihvatiti izračun štete prema cijenama u državi u kojoj živi.
U spomenutom slučaju sud je uzeo u obzir troškove popravka prema cijenama u Njemačkoj, gdje tužitelj ima dugogodišnje boravište i registriran automobil. Prema tim je cijenama šteta iznosila 25.800,12 eura s PDV-om, dok bi prema hrvatskim cijenama iznosila 17.078,94 eura.
Razlika je tako dosegnula gotovo 8700 eura, a sud je zaključio da tužitelj ima pravo na naknadu prema višem, njemačkom iznosu.
Odšteta pripada i ako automobil ne popravite
Za ostvarivanje prava na punu naknadu štete nije nužno da vlasnik oštećenog vozila automobil doista popravi. Pravo na odštetu uključuje i PDV, čak i ako vlasnik ne predoči račune servisa.
Takvo je pravno stajalište zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-512/2023-3, prema kojoj oštećena osoba ima pravo na potpunu naknadu štete, uključujući porez na dodanu vrijednost, neovisno o tome je li oštećenu stvar popravila.
Šteta na imovini nastaje u trenutku prometne nesreće, a odluka o tome hoće li vlasnik nakon toga popraviti automobil njegova je osobna stvar.
Što ako oštećeni automobil prodate?
Ni prodaja oštećenog vozila ne znači da vlasnik automatski gubi pravo na punu naknadu štete. U opisanom slučaju osiguranje je pokušalo osporiti puni iznos odštete uz argument da je tužitelj automobil u međuvremenu prodao za 18.491 euro, pa bi se stvarna šteta trebala računati kao razlika između vrijednosti neoštećenog vozila i postignute prodajne cijene.
Sud takav prigovor nije prihvatio. Zaključio je da naknadna prodaja vozila ne utječe na obvezu odgovorne strane da nadoknadi štetu nastalu u prometnoj nesreći.
U presudi je navedeno: "okolnost da je tužitelj vozilo prodao nije od utjecaja na obavezu tuženika da tužitelju nadoknadi štetu koja je tužitelju nastala u štetnom događaju isključivom krivnjom osiguranika tuženika i to u visini troškova popravka vozila od 25.800,12 eura, kako je to utvrdio prometni vještak u svom nalazu i mišljenju, na koji nije bilo primjedbi stranaka, od kojeg iznosa je prvostupanjski sud odbio iznos od 3.700,00 eura, koliko je plaćeno u mirnom postupku, pa je pravilno dosudio 22.100,12 eura sa kamatama od presuđenja do isplate".
Drugim riječima, vlasnik može oštećeni automobil prodati, rastaviti za dijelove ili pokloniti, a da to samo po sebi ne umanjuje obvezu odgovorne strane da nadoknadi štetu u punom iznosu.
Tri važna pravila za naplatu štete
Sudska praksa tako upućuje na tri važna zaključka. Vozači koji žive u inozemstvu mogu, ako za to postoje odgovarajući dokazi, ostvariti naknadu prema cijenama u državi u kojoj žive i u kojoj im je vozilo registrirano.
Za pravo na odštetu, uključujući PDV, nije nužno da automobil bude popravljen. Naposljetku, prodaja oštećenog vozila ne znači da osiguranje može automatski umanjiti iznos naknade štete.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare